REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-1089/2021
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S. I., okrivljenog N. O., okrivljenog B. K., okrivljenog Ž. O. i okrivljenog G. O. koje brane odvjetnici B. K., D. Z. i R. K., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbama okrivljenog N. O. i okrivljenog B. K., podnijetih po braniteljima, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 30. Pp J-183/2019-160 (Pp J- 539/18) od 3. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenog N. O. i okrivljenog B. K. te prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu u odnosu na žalitelje.
II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni N. O. i okrivljeni B. K. dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni S. I., okrivljeni N. O., okrivljeni B. K., okrivljeni Ž. O. i okrivljeni G. O. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te su okrivljenicima na temelju citiranog propisa, izrečene kazne zatvora u trajanju od 15, dana, svakome, a u koje je izrečene kazne zatvora, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u odnosu na okrivljenog S. I., okrivljenog N. O. i okrivljenog B. K., uračunato vrijeme oduzimanja slobode za svakog okrivljenika, u trajanju od 15 dana, pa više nemaju za izdržati ništa. Istom presudom su na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona oduzeti predmeti prekršaja i to 2 drvena kolca i 1 drvena nogara, dok je oštećenik A. L. d.o.o. sa imovinsko pravnim zahtjevom upućena u parnicu iz razloga ekonomičnosti. Istom presudom okrivljeni S.
I. i okrivljeni N. O. su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosi od 580,00 kuna, svaki, okrivljeni B. K.i okrivljeni Ž. O. su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosi od 500,00 kuna, svaki, okrivljeni G. O. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosi od 944,16 kuna.
2. Okrivljeni N. O. i okrivljeni B. K. pravodobno su po braniteljima podnijeli žalbe navodeći u bitnome da se u uvodu i obrazloženju pobijane presude navodi da je prekršajni postupak pokrenut optužnim prijedlogom broj: 511-21-05-1/344- 340/2018 od 28. kolovoza 2018. i dopunom optužnog prijedloga broj: 511-21-05- 1/344-340/2018 od 4. rujna 2018., a da u spisu postoje dva optužna prijedloga istog broja (511-21-05-1/344-340/2018) i to oba od 28. kolovoza 2018., pa je stoga pobijana presuda nerazumljiva, da je žalitelj proglašen krivim za prekršaj iz članka 6. stavka 2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koja odredba ne postoji u zakonu i da navedeno ne predstavlja prekršaj i da se radi o povredi materijalnog prava. Žalitelji ističu da nije utvrđeno da bi isti počinio prekršaj budući su okrivljeni S.
I., okrivljeni Ž. O. i okrivljeni G. O. izrijekom priznali da su bili na mjestu počinjenja prekršaja i pri čemu su naveli da je bilo pet stvarnih počinitelja, ali da su sa njima bili Đ. O. i E. O., kao i da su izrijekom naveli da okrivljeni N. O. i okrivljeni B. K. nisu bili na mjestu događaja, da je okrivljeni B. K. bio kod svoje kuće u prisutnosti više drugih osoba, uključujući i okrivljenog N. O., što su potvrdili drugi svjedoci, da je došlo do zamjene identiteta jer su policijski službenici neposredno nakon počinjenja predmetnog djela oštećenicima pokazali fotografije između ostalog i okrivljenog N. O. i okrivljenog B. K. što je nedvojbeno utjecalo da su oštećenici kasnije „prepoznali“ iste kao počinitelje predmetnog prekršaja, da na ročištu 29. kolovoza 2018. na kojem su oštećenici „prepoznali“ okrivljenog S. I., okrivljenog N. O. i okrivljenog B. K., nisu bili prisutni svi okrivljenici, posebice okrivljeni Ž. O. kao i Đ. O. i E. O. te da je žalitelj zamijenjen sa Ž. O., koji je izrazito sličan žalitelju i koji je uhićen iz razloga što je nosio žutu majicu koju je nosio i stvarni počinitelj i zbog čega su navedeni propusti doveli do zamjene identiteta sa žaliteljem te bi se utvrdilo da su okrivljeni N. O. i okrivljeni B. K. nedužni kao i da su svi okrivljenici uključujući i osobe Đ. O. i E. O. pripadnici romske manjine sa međusobnim sličnostima i zbog čega je u odnosu na žalitelje došlo do pogrešnog prepoznavanja u odnosu na stvarne počinitelja, a što je potrebno dovesti u svezu sa iskazom svjedoka oštećenog M. L. koji je na ročištu 29. kolovoza 2018. izjavio „to su sve ciganska posla, sve ih treba spotuči, svi si isti, treba ih sve postrelati“, a što izravnu upućuje na nezainteresiranost i nekritičnost u prepoznavanju stvarnih počinitelja te je stoga nezakonito proveden postupak prepoznavanja i nedvojbenog utjecaja policijskih službenika na oštećenike kao svjedoke jer su istima prije prepoznavanja ranije pokazane fotografije mogućih počinitelja, uključujući žalitelje kao i neprisutnost svih okrivljenika te Đ. O. i E. O., a što predstavlja nezakonit dokaz te je time počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Prekršajnog zakona jer je navedeno utjecalo na presudu donijeti u postupku. Žalitelji ističu da su okrivljeni S. I. i okrivljeni N. O. uhićeni predmetnog dana u 20,19 sati, a okrivljeni B. K. naknadno u 23,15 sati te da su policijski složenici prilikom uredovanja jasno izjavili okrivljenom B. K. da na njegovu adresu nisu došli zbog njega, već zbog drugih osoba koristeći riječi „ne trebamo tebe već trebamo samo njega“ misleći na okrivljenog S. I., a što je protivno obrazloženju presude gdje se navodi da je okrivljeni B. K. uhićen u 20,19 sati i što je protivno sadržaju izvješća o uhićenju čime je počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Žalitelji predlažu da se u ponovljenom postupku ispitaju stvarni počinitelji predmetnog prekršaja Đ. O. i E. O., a koji je prijedlog prvostupanjski sud odbio kao „odugovlačeći“, a što je neshvatljivo, da je postupka trajao preko dvije godine i da je saslušan veći broj osoba (9 ročišta), pa se radi o odlučnoj činjenici koja nije pravilno i potpuno utvrđena, te je time također počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 1. točke 10. i stavka 2. Prekršajnog zakona jer se pobijana presuda ne da ispita i čime je bilo povrijeđeno pravo obrane, a što je utjecalo na presudu i čime je počinjena povrijeđena odredba članka 165. stavka 9. Prekršajnog zakona kao i materijalno pravo. Žalitelji ističu da je sud odbio ispitivanje svjedoka Đ. L., G. O., I. O. i N. K. koji bi potvrdili da se žalitelji nisu nalazili na mjestu počinjenog prekršaja, već da su se u prisutnosti drugih osoba (čija imena spominju i svjedoci koji jesu saslušani tijekom postupka) nalazili u kući okrivljenog Borisa Kolara, a koji su prijedlozi odbijeni kao prijedlozi usmjereni na odugovlačenje jer nisu svjedoci očevidci, ali je time ostalo neutvrđeno da li predloženi svjedoci imaju saznanja o izjava okrivljenika koji su priznali vlastitu krivnju za prekršaj i koji bi navele koje su osobe zaista bile na mjestu počinjenja prekršaja, pa je time ostala neutvrđena činjenica „alibija“ u odnosu na žalitelje što je okolnost koja isključuje krivnju, niti bi se time dodatno odugovlačio postupak sa devet ročišta koji je dugo trajao preko dvije godine, a zob čega su počinjene gore navedene bitne povrede postupka. Žalitelji ističu da su u postupku pribavljene snimke nadzornih kamera koje nisu cjelovite i koje ne obuhvaćaju razdoblja kada su bili prisutni stvarni počinitelji prekršaja, a zbog čega je je presuda proturječna te nema razloga o odlučnim činjenicama i ne postoje valjani dokazi (personalni, materijalni) kojima bi se nesporno utvrdio da bi žalitelji počinili navedeni prekršaj, zbog čega nisu potpuno utvrđene odlučne činjenice niti je pravilno primijenjeno materijalno pravo i zbog čega je izostala pravilna odluka o izrečenoj kazni i troškovima postupka, pa predlažu da su odnosu na žalitelje odluka preinači na način da se oslobode od krivnje odnosno da se ukine.
Žalbe nisu osnovane.
3. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da nisu osnovani razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
4. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da su protivno žalbenim navodima okrivljenika u obrazloženju presude izneseni razlozi o odlučnim činjenicama kao i razlozi kojima se sud rukovodio prilikom donošenja odluke i zbog čega je sukladno načelu slobodne ocjene dokaza sadržanim u odredbi članka 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, a sukladno ocjeni i postupku neposrednog izvođenja dokaza pred sudom. Stoga su u obrazloženju izneseni jasni i na zakonu osnovani razlozi koje prihvaća i ovaj sud iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja kao i da su u obrazloženju presude na zakonu osnovano izneseni razlozi na temelju kojih je utvrđena protupravna radnja žalitelja. Dakle, nesporno iz sadržaja pobijane presude proizlazi kako su zasebno analizirani svi provedeni dokazi pojedinačno i u međusobnoj vezi, a o čemu se nesporno izneseni razlozi zbog kojih su pojedini dokazi prihvaćeni na temelju kojih su utvrđene odlučne činjenice, slijedom čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu. U odnosu na žalbene navode da se u uvodu i obrazloženju pobijane presude navodi da je prekršajni postupka pokrenut optužnim prijedlogom broj: 511-21-05-1/344- 340/2018 od 28. kolovoza 2018. i dopunom optužnog prijedloga broj: 511-21-05- 1/344-340/2018 od 4. rujna 2018., a da u spisu postoje dva optužna prijedloga istog broja (511-21-05-1/344-340/2018) i to oba od 28. kolovoza 2018., potrebno je navesti kako iz stanja spisa nesporno proizlazi da je ovlašteni tužitelj zbog naknadnog pronalaska počinitelja prekršaja i to okrivljenog Ž. O. i okrivljenog G. O., nadopunio optužni prijedlog podneskom od Broj: 511-21-05-1/344-340/2018 od 4. rujna 2018. godine te u tom smislu podnio sukladno članku 160. Prekršajnog zakona dopunu podnesenog optužnog prijedloga radi proširenja subjektivnog identiteta optužbe, pa u tom smislu nije prekoračena optužba niti se zbog navedenog presuda ne može ispitati zbog čega nisu počinjene bitne povrede odredba iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitna povreda odredba iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Isto tako je potrebno navesti da pobijana presuda nerazumljiva, protivno žalbenim navodima, budući da su žalitelji proglašeni krivima za prekršaj iz članka 6. stavka 2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koja odredba ne postoji u zakonu i da navedeno ne predstavlja prekršaj, budući da iz činjeničnog opisa pobijane presude nesporno proizlazi protupravna radnja okrivljenika, sa elementima naročite drskosti i nepristojnosti, koja proizlazi iz jačeg intenziteta i upornosti u protupravnosti djela okrivljenika na javnom mjestu, ugostiteljskom objektu za vrijeme radnog vremena, pa neovisno što navedeno predstavlja prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (a ne stavka 2. navedenog članka), izreka prvostupanjske presude nije nerazumljiva, niti proturječna te se ista može ispitati.
5. Nadalje, okrivljenici u žalbi neosnovano navodi da se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitim dokazima koji su propisani odredbom članka 90. stavka 2. Prekršajnog zakona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a iz razloga kako su vlasnicima lokala M. L., M. Z. i T. J., pokazani albumi s slikama počinitelja, a nakon čega su ih isti prepoznali, što je utjecalo na objektivnost prepoznavanja i zbog čega predstavlja nezakoniti dokaz prepoznavanja, potrebno je navesti da iz stanja spisa kao i iskaza ispitanih policijskih službenika, a koji su zakonito upozoreni na odredbe članka 288. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19), da su isti sukladno odredbi članka 158. stavka 1. točki 1. i 4. Prekršajnog zakona obavljali izvide prekršaja te u tom smislu poduzeli potrebne mjere, a radi postojanja osnove sumnje da je počinjen prekršaj te su tom smislu bili dužni, na opisani način prikazivanjem albuma fotografija potencijalnih počinitelja kaznenih djela i prekršaja, bili ovlašteni poduzeti navedene radnje radi utvrđivanja identiteta počinitelja te prikupljana svih obavijesti koje bi mogle biti od koristi za uspješno vođenje prekršajnog postupka, dok, protivno žalbenim navodima iz stanja spisa ne proizlazi da je u prethodnom postupku bila provedena formalna dokazna radnja prepoznavanja koja je propisana člankom 301. do 303. Zakona o kaznenom postupku i zbog čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika iz navedenih razloga.
6. Nadalje, razmatrajući žalbene navode da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer nisu pravilno utvrđene odlučne činjenice o kojem ovisi pravilna primjena materijalnog prava kao i da nije nesporno utvrđen identitet stvarnih počinitelja prekršaja, a imajući na umu žalbene navode kako su žalitelji isticali da su se u trenutku kada je počinjen prekršaj, nalazili na sasvim drugome okolnost
mjestu a ne na mjestu na kojem je prekršaj počinjen, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja unutar granica objektivnog identiteta optužbe kao i da je osnovano i pravilno odbio dokazne prijedloge žalitelja kao prijedloge koji su sumjereni na odugovlačenje. Naime, iz stanja spisa proizlazi su u tijeku zakonito provedenog žurnog postupka koji je proveden sukladno odredbi članka 221. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zaklona, ispitani okrivljeni S. I. na ročištu 28. kolovoza 2018., zatim okrivljeni N. O., na ročištu 28. kolovoza 2018., zatim okrivljeni B. K. na ročištu 28. kolovoza 2018., dok su nakon nadopune optužnog prijedloga od ovlaštenog tužitelja i proširenjem optužbe u subjektivnom identitetu na ročištu 19. rujna 2018. ispitani okrivljeni Ž. O. i na ročištu 16. listopada 2019. okrivljeni G. O., a koji su okrivljenici osporavali u obranama krivnju i odlučne činjenice.
6.1. Nadalje, u nastavku postupka na ročištu dana 29. kolovoza 2018. u prisustvu okrivljenika i branitelja ispitana svjedokinja optužbe T. J., i koja je tijekom okolnosnog i detaljnog svjedočkog iskaza izjavila kako prepoznaje okrivljenog S. I., okrivljenog N. O. i okrivljenog B. K. koji su u inkriminirano vrijeme u predmetnom lokalu namjerno razbijali flaše i boce, koji se nisu uspjeli smiriti, pri čemu je dodala da su naknadno došle još dvije osobe da drvenim palicama i komad drveta koje su počele razbijati inventar, džuboks, staklo, škrinju za sladoled i bacali stolove i stolice, koje su pokušali smiriti šefica lokala i vlasni, a nakon čega su okrivljeni S. I., okrivljeni N. O., okrivljeni B. K., rukama razbijale inventar bacajući stolice i ostalo, te je u jednom trenutku jedan od njih udario šefa koji ga je spriječio u pokušaju bacanje televizora i koji su na navedene okolnosti suočenje sa svjedokinjom, a koja je tijekom suočenja izričito i decidirano ustrajala u iskazu u odnosu na identitet počinitelja prekršaja, a za koji je nesporno da su pravo radi o okrivljenom S. I., okrivljenom N. O. i okrivljenom B. K. Nadalje, na istom ročištu u prisustvu okrivljenika i branitelja ispitana je i svjedokinja optužbe M. Z. koja je također okolnosno i detaljno svjedočila te izjavila kako prepoznaje okrivljenog S. I., okrivljenog N. O. i okrivljenog B. K. koji su u inkriminirano vrijeme u predmetnom lokalu namjerno razbijali flaše i boce i koji su hvatali stolove i stolce u namjeri razbnijanja, koji se nisu uspjeli smiriti, pri čemu je dodala da su također naknadno došle još dvije osobe da drvenim palicama i komad drveta koje su zajedno sa okrivljenim S. I., okrivljenim N. O. i okrivljenim B. K. počele razbijati inventar, džuboks, staklo, škrinju za sladoled i bacali stolove i stolice, koje su pokušali smiriti šefica lokala i vlasni, a nakon čega su okrivljeni S. I., okrivljeni N. O., okrivljeni B. K., rukama razbijale inventar bacajući stolice i ostalo, te da je u pri opisanom događaju šef M. L. zadobio ozljede na način da je bio udaren od jednog od okrivljenika i koji su na navedene okolnosti suočenje sa svjedokinjom, a koja je tijekom suočenja izričito i decidirano ustrajala u iskazu u odnosu na identitet počinitelja prekršaja, a za koji je nesporno da su pravo radi o okrivljenom S. I., okrivljenom N. O. i okrivljenom B. K.. U nastavku postupka na istom ročištu u prisustvu okrivljenika i branitelja ispitan je i svjedok optužbe oštećeni M. L. koji je također okolnosno i detaljno svjedočio te izjavio kako prepoznaje okrivljenog S. I., okrivljenog N. O. i okrivljenog B. K. koji su u inkriminirano vrijeme u predmetnom lokalu sa još dvije osobe, pri tome navodeći da je svih pet prisutnih počinitelja prekršaja bilo romske nacionalnosti, namjerno razbijali po lokalu i da su neki držali u rukama kolce i drške od stolaca, pri čemu je prilikom smirivanja i sprječavanja istih zadobio udarac u glavu, vrlo vjerojatno od okrivljenog S. I., koji su na terasi nastavili razbijanje i nakon čega njihovim odlaskom je pozvao policiju.
6.2. Prvostupanjski sud je na ročištu 19. rujna 2018. ispitao u svojstvu svjedoka S. V., policijskog službenika, zatim na ročištu 16. srpnja 2019. svjedoka V. T., policijskog službenika, koji nisu bili neposredno prisutni samom prekršaju kao očevidci, a iz kojih je iskaza nesporno utvrdio da je 27. kolovoza 2018. godine u ugostiteljskom objektu „A.“ došlo do razbijanja čaša i flaša na podu, stražnjih ulaznih vrata, akvarija, džuboksa i frižidera za sladoled, da su razbacane stolice, a što su isti utvrdili neposrednim opažanjem prilikom njihovog dolaska radi dojave o narušavanju javnog reda i mira. Isto tako iz iskaza nesporno proizlazi kako vlasnik lokala M. L., M. Z. i T. J., prilikom izvida i prikupljanja obavijesti nisu imali nikakvih dvojbi o identitetu počinitelja navedene protupravne radnje te su nesporno bili sigurni da se radilo o okrivljenom S. I., okrivljenom N. O., okrivljenom B. K., okrivljenom Ž. O. i okrivljenom G. O.
6.3. Prvostupanjski sud je sve provedene dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji sukladno navedenom načelu prilikom ocjene dokaza nije vezan strogo formalnim pravilima, već ih ocjenjuje savjesno rukovodeći se prema uvjerenju te zakonima logike i pravilima općega ljudskog iskustva. Iz osobnom
provedenih dokaza koje je prihvatio kao istinite i to iskaza ispitanih svjedoka oštećenog M. L., T. J. i M. Z., te provedenim suočenjima istiha sa žaliteljima, a dovodeći u svezu sa iskazima policijskih službenika S. V. i V. T., protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je izvan svake sumnje, nedvojbeno i nesporno utvrdio identitet počinitelja navedenog prekršaja osnovano iznoseći razloge kako su upravo okrivljenici, počinili predmetni prekršaj na način kako im se stavlja na teret, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud je isto tako iznio razloge zbog kojih nije prihvatio obrane okrivljenika koje je cijenio kao nevjerodostojne, a o čemu je iznio valjanje razloge, kao i iskaz svjedoka M. F., koji nije ima nikakvih relevantnih saznanja, te iskaz svjedokinje G. O., supruge okrivljenog B. K., ocjenjujući isti kao nevjerodostojan, niti je utvrđena sumnja u zamjenu identiteta između G. O. i B. K., budući su isti nesporno prepoznati u postupku, a što nesporno proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka optužbe M. L., T. J. i M. Z. koji su u tom smislu sadržajno suglasni, a na temelju koji je nesporno utvrđen identitet počinitelja. Isto tako je potrebno navesti da protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije temeljio presudu na snimci nadzornih kamera navodeći kako iste nisu cjelovite i koje ne obuhvaćaju razdoblja kada su bili prisutni stvarni počinitelji prekršaja, pa je u tom smsilu žalbeni navod kako se preuda temelji na navedenim necjelovitim snimkama neosnovan.
7. Slijedom provedenih dokaza prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su okrivljenici u inkriminirano vrijeme na javnom mjestu u ugostiteljskom objektu za vrijeme radnog vremena, vikom i galamom, razbijanjem tuđe imovine i inventara koristeći drvene palice (namjerno razbijanje flaša i boca, hvatanja stolove i stolce u namjeri razbijanja, oštećenja džuboksa, stakla, škrinje za sladoled), te fizičkim napadom na oštećenog M. L., a iz koje radnje nesporno proizlazi drskost i upornost, remetili javni red i mir građana i koje je ponašanje pravilno cijenjeno kao protupravno, a što predstavljaju konstitutivna obilježja prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio identitet počinitelja kao i dinamiku inkriminiranog događaja na temelju provedenih dokaza, a na koje je odlučne činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava, dok žalbeni navodi žalitelja ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz stanja spisa kako je prvostupanjski sud pravilno izveo sve potrebne dokaze te potpuno i pravilno utvrdio dinamiku događaja kao i sve odlučne činjenice, te pravilno odbio dokazne prijedloge obrane koje su usmjerene na odugovlačenje postupka budući su na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrđene odlučne činjenice na koje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
8. Nadalje, razmatrajući povodom žalbi okrivljenika pobijanu presudu u odnosu na izrečenu kaznu, ovaj sud nalazi da su žaliteljima za počinjeni prekršaj izrečene primjerene kazne zatvora u trajanju od 15 dana, svakome, koje su razmjerne težini prekršaj, stupnju krivnje počinitelja i drugim utvrđenim okolnostima, uzimajući u obzir sve utvrđene okolnosti slučaja. Za prekršaj iz članka 6. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 350 DEM ili kazna zatvora do 30 dana, te je cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao strožu vrstu propisane kazne, a po ocjeni ovog suda, koja je za predmetni prekršaj primjerena svim olakotnim i otegotnim okolnostima počinjenog prekršaja, naročito vodeći računa o ranijoj kažnjavanosti i nastaloj imovinskoj šteti kao otegotnim okolnostima, te zakonskoj svrsi kažnjavanja, kao i utvrđenim osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika, a kojom će se stoga ostvariti specijalna i generalna prevencija i kojom će se dati do znanja o neprihvatljivosti opisanog ponašanja koje je za svaku osudu, a u koje je izrečene kazne zatvora, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunato vrijeme oduzimanja slobode, u trajanju od 15 dana, pa više nemaju za izdržati ništa.
9. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenog N. O. i okrivljenog B. K., svakog, na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 13. srpnja 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, u 7 (sedam) otpravaka: za spis, okrivljenom N. O. i okrivljenom B. K., braniteljima i ovlaštenom tužitelju.
