REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1216/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J., OIB … iz P. B., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Š. i Š., odvjetnici u Z. protiv tuženika K. b. D., OIB … Z., kojeg zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovnog broja Gž-150/2020-2 od 30. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4551/2004-81 od 6. prosinca 2019. u sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-150/2020-2 od 30. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 4551/2004-81 od 6. prosinca 2019.
2. Tužiteljica u prijedlogu postavlja pravna pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. Tuženica je dostavila odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Polazeći od odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), a postupajući sukladno odredbi članka 385.a i članka 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Pitanja koja tužiteljica postavlja u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer prvo i drugo postavljeno pitanje ovise o činjeničnim okolnostima svakog pojedinog predmeta, a zaključak je nižestupanjskih sudova utemeljen na tome da tužiteljica nije dostavila adekvatan dokaz o namjeri zapošljavanja, niti da joj je zapošljavanje bilo uskraćeno zbog njenog zdravstvenog stanja i nesposobnosti za rad. U odnosu na treće postavljeno pitanje valja reći da razlozi zbog kojih je odbijen zahtjev tužiteljice su ti da tužiteljica primjenom pravila o teretu dokazivanja nije dokazala namjeru zapošljavanja, a tu namjeru, osim usmenog iskaza, nije argumentirala niti jednim konkretnim dokazom u tijeku postupka. Stoga postavljenim pitanjem predlagateljica polazi od pretpostavke koja je u suprotnosti sa zaključkom nižestupanjskog suda.
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. u vezi s člankom 387. stavkom 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 13. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
