Poslovni broj: Usž-2691/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. j.d.o.o. iz P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-1794/21-9 od 24. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-1794/21-9 od 24. ožujka 2022.
Obrazloženje
1 Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 6 UsI-1794/21-9 od 24. ožujka 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II- 471-02/19-01/491, urbroj: 513-04-21-2 od 26. veljače 2021.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući presudu u cijelosti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi u bitnome ponavlja tužbene navode. Navodi da se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitim dokazima te ističe da je člankom 29. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) propisana zabrana uporabe dokaza pribavljenih na nezakonit način u sudskom postupku. Prvostupanjsko rješenje temelji se na izjavi djelatnika N. T. Visoki prekršajni sud rješenjem poslovni broj Fpž- 3212/2019 od 6. listopada 2021. ukinuo rješenje o prekršaju kao nezakonito iz razloga što se temelji na nezakonitom dokazu, odnosno zapisniku od 7. kolovoza 2918. u kojem se nalazi izjava N. T. koja je uzeta na nezakonit način, čime predstavlja nezakonit dokaz. S obzirom da se prvostupanjski sud u obrazloženju poziva na zapisnik od 7. kolovoza 2019. tako se i ovaj postupak utvrđivanja poreza, kao i prekršajni, smatra nezakonitim. Dodaje da su porezni službenici izvršili pretragu prilikom ulaska u poslovni prostor tužitelja, koja pretraga je izvršena na nezakonit način, bez prisutnosti odgovorne osobe. Slijedom navedenog, predlaže da Visoki upravni sud poništi presudu i rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika od 26. veljače 2021. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 7. listopada 2019. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. u ukupnom iznosu od 105.938,04 kuna i zakonska kamata u iznosu od 1.560,01 kuna, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.
7. Prvostupanjski je sud, odlučujući o tužbi tužitelja protiv rješenja tuženika, održao raspravu, izvršio uvid u sudski i spis tuženika te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja odluke tuženika sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a te na temelju svih podataka spisa predmeta i cjelokupno provedenog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje zakonite odluke.
9. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. o čemu je sastavljen zapisnik od 19. rujna 2019. Poreznim nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju nadzora obavljao djelatnost prodaje mesa i mesnih prerađevina u 3 poslovna prostora. Kod tužitelja je obavljen nadzor primjene Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“ 33/12., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.) za razdoblje od 1. kolovoza do 7. kolovoza 2019. Nakon ulaska ovlaštenog službenika prvostupanjskog tijela u poslovni prostor, djelatnik tužitelja je izuzeo iz blagajne iznos gotovine od 3.300,00 kuna i stavio ispod pulta. Prema poslovnoj dokumentaciji koju je tužitelj dostavio u postupku nadzora utvrđeno je da se navedeni iznos gotovine od 3.300,00 kuna odnosi na isporuku mesa 6. kolovoza 2019. društvu F. d.o.o. o čemu je dostavio bezgotovinski račun broj 08/A/1/2019 od 6. kolovoza 2019. iz kojeg proizlazi da je društvu F. d.o.o. za isporuku mesa zaračunao 3.259,94 kune te je na računu kao način plaćanja naznačeno transakcijski račun, odnosno da se radi o bezgotovinskom plaćanju. Porezno tijelo je zatražilo od društva F. d.o.o. knjigovodstvenu karticu dobavljača te je pregledom dostavljene kartice utvrđeno da naknadno dostavljeni račun tužitelja broj 08/A/1/2019 nije evidentiran u istoj kartici. Nadalje, porezno tijelo je uvidom u aplikaciju PBZO - Podaci bitni za oporezivanje – Fiskalizacija, u kojoj se nalaze podaci o isporukama tužitelja koje je sam prijavio prvostupanjskom tijelu, utvrđeno kako je ukupno iskazani promet poreznog obveznika 6. kolovoza 2019. iznosio 1.117,30 kuna, iz čega proizlazi da tužitelj za primljenu gotovinu od 3.300,00 kuna nije izdao fiskalizirani račun. Porezno tijelo je utvrdilo da je tužitelj iskazivao znatno manji promet putem fiskaliziranih računa od stvarno ostvarenog i iskazanog prometa. Stoga je zaključilo da su se stekli uvjeti za procjenu porezne osnovice te je usporedbom podataka o dnevnim ostvarenim prometima koji su evidentirani u rokovniku i podataka o ostvarenom prometu iskazanom u evidenciji PBZO – Fiskalizacija odnosno podataka koje je tužitelj dostavio prvostupanjskom tijelu, utvrdilo tužitelju manje obračunati porez na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 105.938,04 kune.
10. Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
11. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 148/13., 143/14., 115/16. i 106/18.), članka 62. stavka 1., članka 66. stavaka 1., i 4., članka 92. stavka 1. i 3. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16. i 106/18.; dalje: OPZ) i članka 15. stavka 1., članka 16. stavka 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom.
12. Pravilnom primjenom navedenih zakonskih odredbi na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela zakonitim.
13. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je poreznim nadzorom pravilno i zakonito tužitelju utvrđena porezna obveza manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2019., s obzirom da je u postupku nadzora utvrđeno da je tužitelj iskazivao manji promet putem fiskaliziranih računa od stvarno ostvarenog i iskazanog prometa, slijedom čega je pravilno porezno tijelo, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 92. OPZ-a, procjenom utvrdilo manje obračunati porez na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 105.938,04 kuna,
14. Sud je u postupku pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne u ovom upravnom sporu i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Pri tome, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te je, navodeći koje odredbe materijalnog prava primjenjuje u sporu, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog zakona odlučne za konkretnu upravnu stvar te otklonio sve prigovore tužitelja, s čime je u cijelosti suglasan i ovaj Sud. O ostalim prigovorima tužitelja prvostupanjski sud se detaljno i jasno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
15. Dostavljeno rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: FPž-3212/2019 od 6. listopada 2021. nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Tužitelju se ukazuje da je predmet ovog spora utvrđenje porezne obveze, dok se u prekršajnom postupku raspravlja o prekršajnoj odgovornosti tužitelja. Za napomenuti je i da iz navedenog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko rješenje o prekršaju doneseno protiv tužitelja ukinuto iz razloga što je Visoki prekršajni sud utvrdio da je tijekom prekršajnog postupka počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. S obzirom na navedeno, navedena povreda nije od utjecaja u postupku utvrđivanja porezne obveze.
16. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 13. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ante Galić
