Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: 8 Gž-1176/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u P., protiv tuženika A. B. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj 2 P-30/2019-27 od 12. listopada 2021., u sjednici održanoj 13. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj 2 P-30/2019-27 od 12. listopada 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.6. Ugovora o kreditu broj … kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 23. ožujka 2006.godine, a solemnizirali 28. ožujka 2006. kod Javnog bilježnika D. K. iz P., broj ovjere …, a koja glasi: « …sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A. –A. –B. d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik Kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.» pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
II. Utvrđuju se ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj … kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 23. ožujka 2006., a solemnizirali dana 28. ožujka 2006. kod Javnog bilježnika D. K. iz P., broj ovjere … kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl.2. koja glasi:
« … CHF prema srednjem tečaju za CHF H. A. –A. –B. d.d. važećem na dan korištenja kredita..»,
zatim sadržane u odredbi čl.3. koja glasi:
« … Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF H. A. –A. –B. d.d. na dan plaćanja.»
zatim sadržane u odredbi čl.4. koja glasi:
« … CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF H. A. –A. –B. d.d., na dan plaćanja.» pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 32.353,45 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje kamate teku na iznos od:
- 171,71 kuna od 09.04.2009. ,
- 243,38 kuna od 20.05.2009. ,
- 196,38 kuna od 29.06.2009. ,
- 205,38 kuna od 03.08.2009. ,
- 227,38 kuna od 31.08.2009. ,
- 216,38 kuna od 28.09.2009. ,
- 199,28 kuna od 30.10.2009. ,
- 230,38 kuna od 30.11.2009. ,
- 261,38 kuna od 28.12.2009. ,
- 306,38 kuna od 01.02.2010. ,
- 296,38 kuna od 22.02.2010. ,
- 292,38 kuna od 09.03.2010. ,
- 340,51 kuna od 30.04.2010. ,
- 375,38 kuna od 02.06.2010. ,
- 560,38 kuna od 02.07.2010. ,
- 525,38 kuna od 23.07.2010. ,
- 630,38 kuna od 30.08.2010. ,
- 570,38 kuna od 28.09.2010. ,
- 558,38 kuna od 15.10.2010. ,
- 560,38 kuna od 12.11.2010. ,
- 570,38 kuna od 19.11.2010. ,
- 799,38 kuna od 11.01.2011. ,
- 761,90 kuna od 13.06.2011. ,
- 840,38 kuna od 04.07.2011. ,
- 1.225,38 kuna od 08.08.2011. ,
- 1.110,38 kuna od 02.09.2011. ,
- 3.170,00 kuna od 29.09.2011. ,
- 890,38 kuna od 31.10.2011. ,
- 885,38 kuna od 28.11.2011. ,
- 903,38 kuna od 27.12.2011. ,
- 975,38 kuna od 30.01.2012. ,
- 975,38 kuna od 02.03.2012. ,
- 940,38 kuna od 04.04.2012. ,
- 973,38 kuna od 30.04.2012. ,
- 980,38 kuna od 06.06.2012. ,
- 950,38 kuna od 05.07.2012. ,
- 963,38 kuna od 06.08.2012. ,
- 952,38 kuna od 31.08.2012. ,
- 916,38 kuna od 01.10.2012. ,
- 950,38 kuna od 30.10.2012. ,
- 974,38 kuna od 30.11.2012. ,
- 951,38 kuna od 24.12.2012. ,
- 887,38 kuna od 28.01.2013. ,
- 906,38 kuna od 21.02.2013. ,
- 330,38 kuna od 23.04.2013. ,
- 600,85 kuna od 21.05.2013., sve do isplate po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31.12.2007. (NN 72/02), za period od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), te od 01.08.2015. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati 0,38 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. travnja 2006. do isplate u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 11.437,90 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se u iznosu od 7.062,10 kuna zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan. "
2. Ovu presudu, pravovremenim i dopuštenim žalbama, pobijaju i tužitelj i tuženik, svatko od njih u onom dijelu u kojem nije uspio u sporu, tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP). Tužitelj predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, a tuženik predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Oba žalitelja traže i naknadu troškova žalbe.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalbe su osnovane.
5. Predmet spora zahtjev je utvrđenje je ništetnima odredbi Ugovora o kreditu kojeg su parnične stranke zaključile 23. ožujka 2006. (dalje: Ugovor), a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF), te plaćanje svega što je tužitelj platio a tuženik stekao na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.
6. Među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja Ugovora već da li je tužitelj potrošač, da li su sporne odredbe Ugovora ništetne, visina tražbine, te pitanje zastare i savjesnosti stjecatelja (tuženika).
7. Prvostupanjski je sud u pretežitom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši, u prvom redu, da je tužitelj potrošač, pa je upravo zbog tog njegovog statusa utvrdio da su ništetne sporne ugovorne odredbe pozivajući se na Zakon o zaštiti potrošača, kako onaj na snazi u vrijeme presuđenja ("Narodne novine" 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP 14), tako i onaj u vrijeme sklapanja Ugovora ("Narodne novine" 96/03, dalje: ZZP 03), te postupak po kolektivnoj tužbi koji se vodio radi zaštite interesa i prava potrošača upravo vezano za takve ugovorne odredbe. U neznatnom dijelu prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio zbog zastare.
7.1. Tuženik je osporavao tužitelju status potrošača, ukazujući da je kredit uzet za kupnju automobila, da je tužitelj taksist, da je zadužnicu za kredit dao njegov taxi obrt, dakle da je riječ o ugovoru vezanom za tužiteljevu poslovnu djelatnost i stoga da nije riječ o potrošačkom ugovoru.
7.2. Prvostupanjski je sud naveo (cit.) "…da činjenica izdavanja zadužnice taxi obrta "S. B." kao osiguranja naplate tuženikove tražbine ne upućuje da tužitelj nema svojstvo potrošača, odnosno da nije riječ o potrošačkom kreditiranju."
7.3. Tuženik napada pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da je tužitelj potrošač, ukazujući i na to da prvostupanjski sud nije proveo dokaze koji su bili predloženi na tu okolnost, niti se osvrnuo na dokaze koji se u spisu nalaze i to kreditni prijedlog iz kojeg da proizlazi da je kredit realiziran, dakle Ugovor sklopljen, za poslovne svrhe.
8. Prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 1. u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg ZZP-a 03, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
9. S obzirom na izostanak ocjene dokaza koji prileže spisu, a na koje tuženik u žalbi ukazuje, osnovano ovaj žalitelj napada pobijanu presudu i činjeničnopravni zaključak prvostupanjskog suda da je riječ o potrošačkom ugovoru. Čini se nespornim da je tužitelj obrtnik – taksist, da je kredit uzeo radi nabavke automobila, a notorno je da je taksisti automobil osnovno sredstvo za rad, pa i davanje zadužnice za kredit upravo od strane tužiteljeva taxi obrta dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja da je riječ o potrošačkom ugovoru, s obzirom na, u točki 8. obrazloženja ove drugostupanjske odluke navedenu, zakonsku definiciju potrošača, posebno kada se u obzir uzme da je kredit, kako se čini ,(prema dokazu na str.205. spisa – točka 6.) odobren po Akciji TAXI 500.
10. Kako je prvostupanjski sud pobijanu odluku temeljio upravo na navedenoj činjenici – tužiteljevu statusu potrošača, u odnosu na koju nije dao ocjenu svih u spisu priloženih dokaza, to će u nastavku postupka biti potrebno navedenu činjenicu utvrditi ocjenom svih provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, a i eventualnim provođenje i drugih dokaza predloženih radi utvrđenja navedene činjenice ili navođenjem (u presudi) razloga njihova neprovođenja.
11. Od te relevantne činjenice ovisi i materijalno pravo koje se ima primijeniti (kao i postojanje uvjeta za pozivanje na presude donesene u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača), zbog čega se žalba tuženika ukazuje osnovanom i radi čega je o njoj odlučeno kao pod točkom I. izreke na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.
12. Tužitelj pobija odluku kojom je odbijen zahtjev za isplatom 0,38 kuna zbog zastare jer da je ta tražbina dospjela prije 4. travnja 2007. a što je 5 godina prije datuma podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Kako je upitno radi li se o potrošačkom ugovoru ili ne to je i zaključak prvostupanjskog suda o utjecaju tužbe u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača upitan. Stoga je i u odnosu na žalbu tužitelja odlučeno kao pod točkom I. izreke.
13. O troškovima žalbe odlučeno je kao u točki II. izreke na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.
U Dubrovniku,13. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Đorđo Benussi