REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: 1 Us I-404/2022-6
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužiteljice S. L. iz N., koju zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Alexandera von Humboldta 4a, Zagreb, radi teške povrede službene dužnosti, 13. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-04/21-01/15, URBROJ: 513- 02-8988-22-3 od 18. siječnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-04/21-01/6, URBROJ: 513-02-8989-21-12 od 28. listopada 2021., kojim je tužiteljica oglašena odgovornom zato što je u svojstvu ovlaštene carinske službenice obavljajući na cestovnom graničnom prijelazu S. G. (RGP S. G.) službene dužnosti propisane opisom poslova radnog mjesta carinika Ill. vrste, nezakonito radila odnosno propustila poduzeti mjere i radnje koje je bila dužna poduzeti radi sprječavanja nezakonitosti i nije postupala po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe na način detaljno opisan u izreci prvostupanjskog rješenja, te je time postupila suprotno odredbama Zakona o državnim službenicima (''Narodne novine'', broj 92/05., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 138/15., 61/17. i 70/19.) i Zakona o carinskoj službi (''Narodne novine'', broj 68/13., 30/14., 115/16., 39/19. i 98/19.), a u vezi s odredbama iz članka 45. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'', broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19,) te odredbama članaka 110. do 115. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'', broj 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 115/16., 1/17., 41/17., 128/17., 106/18., 1/19. i 1/20.), kao i u suprotnosti s pojašnjenjima iz Upute broj 94/2013 o potvrđivanju i evidentiranju obrazaca za povrat poreza na dodanu vrijednost (KLASA: 01-1-02113-03/94, URBROJ: 513-02-1210/1- 13-1 od 16. listopada 2013.) te tri naknadne izmjene iste Upute od 28. travnja 2018., od 5. listopada 2018. i od 11. rujna 2019., a koju uputu je donio Središnji ured Carinske uprave. Tužiteljica je, dakle, počinila tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima opisane kao ''nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti" i iz članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi opisane kao ''nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe", pa joj je temeljem članka 110. stavka 2.c Zakona o državnim službenicima izrečena kazne prestanka službe.
2. Tužiteljica osporava pobijano rješenje navodeći, u bitnome, da je potpuno nejasno za koju povredu službene dužnosti je oglašena odgovornom i po kojem zakonu. Naime, iz činjeničnog opisa prvostupanjskog rješenja proizlazi da je odgovorna za povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima i članka 102. točki 1. i 8. Zakona o carinskoj službi. Ujedno se navodi da je postupila protivno Zakonu o državnim službenicima i to članku 5. i članku 15., kao i protivno članku 12. Zakona o carinskoj službi, a sve to u svezi s člankom 45. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i člankom 110. do 115. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, kao i u suprotnosti s pojašnjenjima iz Upute broj: 94/2013 o potvrđivanju i evidentiranju obrazaca za povrat PDV-a sa tri naknadne izmjene te Upute koje je donio Središnji ured Carinske uprave. Navođenje svih tih zakona čini rješenja disciplinskih sudova nejasnim, a posebno je nejasno zbog čega se radnje izvršenja iz činjeničnog opisa prvostupanjskog rješenja označavaju kao teška povreda službene dužnosti po dva zakona, i to Zakonu o carinskoj službi (koji je lex specialis) i Zakonu o državnim službenicima. Nadalje ističe da je za dio inkriminacija opisanih u točkama b) i c) izreke prvostupanjskog rješenja postupala po nalogu voditeljice smjene M. P. N., koja joj je dala nalog da unese u informatički sustav obrasce PDV-a koje je predala voditeljici smjene, a u trenutku kada je radila na robnom terminalu gdje je bila po rasporedu, nikako nije mogla izvršiti pregled robe i sravnjenje robe s pratećom dokumentacijom, što je učinila voditeljica smjene koja je također bila procesuirana zbog teže povrede službene dužnosti baš u odnosu na ovjere za povrat PDV-a za istog putnika istog dana. Pri tome tužiteljica ističe da nije imala nikakvog razloga sumnjati u to da voditeljica smjene, koja joj je nadređena i koja joj je dala u rad predmetne obrasce radi unosa u informatički sustav, eventualno nije izvršila pregled robe i sravnila stanje robe s pratećom dokumentacijom. Dakle, u provedenom postupku tužiteljica je priznala svoj propust koji se odnosi na točku a) izreke prvostupanjskog rješenja te je prihvatila odgovornost za taj propust (koji je posljedica velikog obujma posla). Ističe da količina artikala pojedine vrste robe nije od utjecaja na ostvarivanje prava na povrat PDV-a, pa stoga nije uopće bitno što bi u konkretnom slučaju, a u odnosu na prvu točku izreke prvostupanjskog rješenja, bilo riječi o više istovrsnih komada pojedinog proizvoda ili o većem broju raznih komada robe koja je pridonijeta. Ističe da tuženik netočno navodi da je tužiteljica prilikom provedbe ovog poslovnog procesa bila dužna utvrditi sve okolnosti iz članka 113. stavka 1. točke 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, odnosno iz točke 4. Upute broj: 94/2013 o potvrđivanju i evidentiranju obrazaca za povrat PDV-a. Naime, za ovjeru obrasca PDV-a i unos podataka u informatički sustav Carinske uprave ovlašten je voditelj smjene što jasno proizlazi iz opisa poslova sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi. Da je tome tako proizlazi i iz činjenica da je tek nedavno ustrojen način postupanja sa ovjerom obrazaca PDV-a, kada je u pitanju roba koja ima veću vrijednost od 1000 eura, da iste obrasce ne može ovjeravati carinski službenik III. vrste, već to može učiniti samo i isključivo uz supotpis voditelja smjene što jasno ukazuje i implicira da ovaj posao ni ne spada u djelokrug rada carinskih službenika III. vrste te da zapravo nisu bili ovlašteni ovjeravati ovakve obrasce. Nadalje tužiteljica ističe da je izreka prvostupanjskog rješenja potpuno nejasna i konfuzna pa se tako u izreci između ostalog spominje i ime R. nigdje ne može pronaći pa nije jasno na temelju čega je utvrđeno da bi se uopće radilo o osobi takvog imena i prezimena. Osim toga, pobijana rješenja, premda se pozivaju na dokaze u spisu, ne sadrže nikakvu ocjenu tih dokaza. Stoga se postavlja pitanje svrsishodnosti vođenja ovoga postupka. Također je i kazna neprimjerena jer je tužiteljica priznala da je počinila propust zbog iznimnog obujma posla kritičnog dana u odnosu na točku a) izreke prvostupanjskog rješenja. Stoga tužiteljica predlaže sudu poništiti osporavano rješenje.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod navoda i razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Pri tome tuženik dodaje da je tužiteljica ovjerila obrazac za povrat PDV-a, osobno ga evidentirala u informacijskom sustavu CU u dvojnoj poslovnoj aplikaciji i to pod svojim korisničkim imenom "sleski", dana 15. srpnja 2020., a koji obrazac je zadržan u arhivi GCU S. G., no nije obavila pregled robe, a niti je kupac/putnik predmetnu robu odnio u službene carinske prostorije radi pregleda. Obveza pregleda robe kako bi se utvrdilo je li navedena roba odgovara robi navedenoj obrascu PDV-P te provjera podataka iz putovnice, iznos na obrascu, potpis prodavatelja i mjesto prodavatelja je bila na strani tužiteljice, jer je ona obrazac osobno ovjerila i evidentirala koristeći svoje korisničko ime, pa je njezina obveza i bila obaviti i ostale radnje iz članka 113. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, jer sve te radnje treba obaviti prije ovjere popunjenog obrasca i prije unosa u odgovarajuće aplikacije, kako je to propisano Uputom Središnjeg ureda Carinske uprave broj: 94/2013. Tek nakon ispunjenja uvjeta iz te Upute ovjerava se podneseni obrazac, a ako nije ispunjen jedan od tih uvjeta uskraćuje se ovjera obrasca. Stoga se ne može prihvatiti teza tužiteljice da nije pitala voditelja smjene je li predmetna roba pregledana jer je bila pozvana na ispomoć i što je postupala po njezinom nalogu, budući da je tužiteljica obavila završnu radnju unošenja podataka u Informacijski sustav, a takva radnja se ne može tretirati kao ispomoć. Tužiteljica nije obavila pregled robe po navedenom obrascu PDV-P kako bi utvrdila odgovaraju li dobra dana na uvid carinarnici dobrima navedenim u obrascu, što je bila dužna utvrditi u skladu s člankom 113. stavkom 1. točkom 2. navedenog Pravilnika, odnosno u skladu s točkom 4. navedenih Uputa. Utvrđeno je dakle da roba obuhvaćena s obrascem za povrat PDV-a što ga je tužiteljica ovjerila i evidentirala pod brojem 689 u dvojnoj poslovnoj aplikaciji "putnička deklaracija i PDV povrat" - aplikacijski modul rada "obrazac PDV" uopće nije bila pregledana od strane tužiteljice. Dakle, tužiteljica je svjesno zanemarila važnost pregleda robe i postupanja u skladu s propisima kako bi utvrdila da li putnik posjeduje robu, da je pregleda, pogotovo jer se radi o jednom komadu robe velike vrijednosti.
4. Radi utvrđivanja i raspravljanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga suda održana je rasprava 6. srpnja 2022. u skladu s člankom 7. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Opunomoćenik tužitelja je na održanoj raspravi ostao pri svim dotadašnjim navodima te je predložio sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora. Opunomoćenica tuženika je ostala pri odgovoru na tužbu i kod obrazloženja osporavanog rješenja.
5. U provedenom dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. 6. Iz podataka spisa, kao i iz obrazloženja rješenja disciplinskih sudova, proizlazi da je tužiteljica utvrđena odgovornom za tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima, opisanu kao "nezakonit rad ili propuštanje poduzimanje mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti" i članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi opisanu kao "nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada Carinske službe". Suprotno tužbenim navodima, navedena izreka i utvrđenja disciplinskih sudova nisu nejasni, iz njih je moguće zaključiti zašto je i na temelju kojih propisa tužiteljica oglašena odgovornom. Ti propisi nisu u koliziji i stoga okolnost što su isti navedeni u izreci prvostupanjskog rješenja, izreku ne čini nerazumljivom. Ni obrazloženje prvostupanjskog rješenja, premda opširno, nije nerazumljivo.
7. Povredu službene dužnosti iz točke a) izreke prvostupanjskog rješenja tužiteljica zapravo ni ne osporava (tu povredu je priznala). Za djelo opisano pod točkom b) izreke prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da tužiteljica nije obavila pregled robe obuhvaćene s istim obrascem za povrat PDV-a, što i sama priznaje, a što je također utvrđeno i iz video zapisa s nadzornih kamera MUP-a na cestovnom graničnom prijelazu S. G. Prema ocjeni disciplinskih sudova, koju i ovaj sud prihvaća, ovu obvezu tužiteljice ne može derogirati nalog voditeljice smjene, jer je takav nalog očigledno protupravan. Naime, voditeljica smjene M. P.-N. u svom iskazu od 11. kolovoza 2020. danom službenicima koji su provodili unutarnju kontrolu navodi da je za pregled robe odredila službenika Predraga Ivičića, i to za obavljanje pregleda tek nakon što se ovjere obrasci za povrat PDV-a, pravdajući takvo postupanje time da je u slučaju nepravilnosti moguće naknadno stornirati već uneseni i ovjereni obrazac za povrat PDV-a. Prema ocjeni disciplinskih sudova, a što prihvaća i ovaj sud, to je očito protupropisno i upućuje na potpuno ignoriranje temeljnih postavki carinskog postupanja. U tim okolnostima, tužiteljica je bila dužna zakonito provoditi carinske procedure te se ne može braniti upućivanjem na voditeljicu smjene, protiv koje su također pokrenuti disciplinski postupci zbog niza teških povreda službene dužnosti, koje se odnose između ostaloga i na ovaj slučaj. Prema tome, tužiteljica je nedvojbeno počinila tešku povredu službene dužnosti opisanu pod točkom b) izreke prvostupanjskog rješenja, što su sve disciplinski sudovi valjano obrazložili. Što se tiče točke c) izreke prvostupanjskog rješenja, nema dvojbe da je tužiteljica u svojstvu ovlaštene carinske službenice obavljajući na cestovnom graničnom prijelazu S. G. službene dužnosti nezakonito radila odnosno propustila je poduzeti mjere i radnje koje je bila dužna poduzeti radi sprječavanja nezakonitosti i nije postupala po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe. Naime, 15. srpnja 2020. na RGP S. G. osobno je sa svojim faksimilom 4019 i svojim vlastoručnim potpisom te s carinskim štambiljem, kupcu/putniku R. Š., ovjerila dva obrasca za povrat PDV-a, no te obrasce nije evidentirala u Informacijskom sustavu Carinske uprave u dvojnoj poslovnoj aplikaciji „Putnička deklaracija i PDV Povrat" (aplikacijski modul rada „Obrazac PDV-a"), pa stoga istim obrascima nije dodijeljen evidencijski broj, niti je ovjerene preslike obrazaca s prilozima zadržala u arhivi GCU S. G., iako je sukladno točkama 5. i 6. Upute broj 94/2013 o potvrđivanju i evidentiranju obrazaca za povrat PDV-a postojala takva obveza s obzirom da je vrijednost robe s uključenim PDV-om za svaki pojedini obrazac bila veća od 300,00 eura, a također u vezi s dva predmetna obrasca za povrat PDV-a prethodno njihovoj ovjeri nije obavila pregled robe obuhvaćene tim obrascima, a koja je bila ukupne vrijednosti 1.816,50 eura te koja se sastojala od šest različitih stavki s isto toliko komada pojedinačnih artikala luksuznih i skupocjenih trgovačkih marki.
8. Za djelo opisano pod točkom c) izreke prvostupanjskog rješenja, utvrđeno je i da tužiteljica nije obavila pregled robe obuhvaćene s predmetnim obrascima (što je utvrđeno iz video zapisa s nadzornih kamera MUP-a), što je veliki propust, jer tužiteljica, ne samo da nije dva obrasca za povrat PDV-a koje je ovjerila, evidentirala u Informacijskom sustavu Carinske uprave, niti zadržala u arhivi, ona također nije obavila pregled robe obuhvaćene s obrascima za povrat PDV-a. U skladu s mjerodavnim propisima tužiteljica je prije ovjere obrasca PDV-a morala postupiti sukladno članku 113. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost i Uputi broj 94/2013, te poduzeti sve propisane radnje prilikom ovjere, te prije ovjere pregledati robu. Disciplinski sudovi obrazlažu da je riječ o temeljnim zadaćama i dužnostima tužiteljice, kao carinske službenice, s obzirom na to da je kao službenica koja je radila na graničnom prijelazu morala znati sadržaj prava i obveza osoba koje u okviru prometa putnika i roba prelaze carinsku crtu, a koje se odnose na povrat PDV-a, te posljedica službenih radnji kojima sukladno jasno propisanom zakonskom okviru putnici ostvaruju pravno na povrat PDV-a. Iz navedenoga nedvojbeno proizlazi da je ovdje riječ o utvrđenom nizu izrazito teških povreda službene dužnosti, i to, što je znakovito, uvijek u odnosu na istu osobu R. Š., i robu luksuznih trgovačkih marki, za što je teško vjerovati da je puka slučajnost.
9. Analizirajući podatke spisa i razloge na kojima se temelje odluke disciplinskih sudova ovaj sud ne nalazi očite povrede materijalnog prava ni pogreške pri utvrđivanju relevantnog činjeničnog stanja, koje tužiteljica navodi u tužbi. Stoga sud prihvaća odluku disciplinskih sudova Carinske uprave da je tužiteljica počinila predmetne teške povrede službene dužnosti na način opisan u izreci prvostupanjskog rješenja.
10. Što se tiče odluke o kazni, budući da je odluka o kazni izrečena primjenom slobodne ocjene, a u tom slučaju sud u smislu članka 4. stavka 2. ZUS-a ne ulazi u pravilnost te odluke, već samo ocjenjuje zakonitost iste, odnosno da li je odluka donesena u granicama danih ovlasti i svrsi radi koje je ta ovlast dana te da li su prilikom izbora vrste i visine sankcije uzete u obzir sve okolnosti koje utječu na to da sankcija bude teža ili blaža, to se i sud prilikom ocjene zakonitosti odluke o sankciji dužan pridržavati navedenih ograničenja. Polazeći od navedenog te činjenice da se tuženik kretao u granicama dane ovlasti i svrhe radi koje je ta ovlast dana, to sud odluku o sankciji ocjenjuje zakonitom.
11. Kako se, dakle, ne nalaze povrede zakona tužiteljici na štetu, valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude, a na temelju članka 79. stavka 4. istog Zakona, kao pod točkom II. izreke.
U Osijeku 13. srpnja 2022.
Sudac:
Tomislav Artuković v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
