Posl. br. 17 P-188/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. M. D. – A. d.o.o. – u stečaju, M., Č., OIB: … zastupanog po punomoćniku V. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika N. P. iz D., M., Č., OIB: … radi isplate, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 16. svibnja 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te tuženika, objavljenoj dana 13. srpnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku N. P. iz D., M., Č., OIB: … , da tužitelju S. M. D. – A. d.o.o. – u stečaju, M., Č., OIB: … isplati iznos od 1.414.642,27 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim i to;

- na iznos od 203.850,00 kuna od dana 28.1.2012. godine pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, te

- na iznos od 1.210.792,27 kuna od dana 16.6.2011. godine pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 3 postotna poena.

II Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku N. P. iz D., M., Č., OIB: … , da tužitelju S. M. D. – A. d.o.o. – u stečaju, M., Č., OIB: … isplati iznos od 1.340.608,58 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 27.01.2012. godine pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena.

III Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 9. kolovoza 2012. godine tužitelj u bitnom navodi da je tuženik u razdoblju do otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem bez ikakve pravne osnove podizao novac s žiro računa D. A. d.o.o., te karticom društva i na druge načine plaćao proizvode i usluge koje ulaze u njegovu vlastitu potrošnju, te tako formirao dugovanje prema tužitelju u iznosu (glavnice) od 2.755.250,85 kn. Nastavno navodeći da navedeno postupanje tuženika ukazuje da je navedeni iznos stekao bez valjane pravne osnove, radi čega da sukladno čl.1115 Zakona o obveznim odnosima osim navedenog iznosa duguje tužitelju i zakonske zatezne kamate, tekuće od 27.1.2012.g. pa do isplate jer da je dana 28.11.2011.g. primio dopis stečajnog upravitelja da iznos od 2.755,250, 85 kn uplati na određeni račun tužitelja u roku od 60 dana u kojem roku tuženik nije dobrovoljno ispunio svoju dospjelu novčanu obvezu.

2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenom u ovom sudu 28. siječnja 2013. godine (l.s. 9-10) tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao zakonski neosnovanom i činjenicama neutemeljenom. U nastavku prigovara nadležnosti ovoga suda s obzirom da se ne radi o trgovačkom sporu i ističe prigovor zastare. U nastavku pojašnjavajući da je njegovo postupanje navedeno u tužbi, te sve isplate, utemeljene na pozajmicama tuženika tužitelju, uloženim nekretninama trećih osoba i saniranju obveza po toj osnovi i neisplaćenoj dobiti posljednjih 10.g. poslovanja, a što da je razvidno u poslovnim knjigama. Imovina tužitelja da se povećala za iznos navedenih potraživanja, a tuženikova imovina da se smanjila, a da za to nema pravne osnove pa da su tuženikova ulaganja i potraživanja prema tužitelju veća od navedenog potraživanja tužitelja, a o čemu da je stečajni upravitelj bio obaviješten. Tuženik da novac nije koristio za svoju vlastitu potrošnju niti je na bilo koji način oštetio društvo već da je tim novcem platio druga dugovanja, sukladno poslovnim knjigama.

3. Rješenjem ovoga suda posl.br. 17 P-1126/2012 od 27. studenog 2013.g. utvrđen je prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari budući je u registarskom odjelu ovoga suda temeljem Rješenja ovoga suda posl.br. Tt-13/1843 od 4. srpnja 2013.g. provedeno brisanje tužitelja D.

– A. d.o.o. u stečaju, Č., M..

Rješenjem ovoga suda posl.br. 17 P-530/2015 od 31. srpnja 2015.g. nastavljen je postupak u predmetnoj pravnoj stvari budući je tužitelj podneskom od 11.05.2015.g. preuzeo predmetni postupak, te je odlučeno da će se isti voditi pod novim poslovnim brojem P. 530/15.

4. Trgovački sud u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku je dana 3. travnja 2017. godine u ovoj pravnoj stvari donio presudu posl. br. P-530/2015 kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja. Na navedenu presudu tuženik je izjavio žalbu.

5. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3575/2017-3 od 30. srpnja 2019. godine ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku posl. br. P-530/2015 od 3. travnja 2017. godine kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku odvjetnik M. B. – B. iz Z. legitimirao se kao punomoćnik tuženika. Istome je rješenjem ovoga suda posl.br. P-220/19 od 8. srpnja 2021.g. (l.s. 450) naloženo u roku od 8 dana dostaviti punomoć za zastupanje tuženika budući je radnje u postupku poduzimao bez punomoći. Iz potvrde na poleđini l.s. 450 proizlazi uredna dostava toga rješenja odvjetniku M. B. – B. iz Z. (kao i tuženiku kojem je to rješenje poslano na znanje), a koji nije postupio po nalogu iz spomenutog rješenja pa u spis nije dostavio punomoć.

6. Rješenjem ovoga suda posl.br. P-220/19 od 2. rujna 2021.g. (l.s. 479) pozvan je tuženik N. P. iz D. u roku od 8 dana izvijestiti ovaj sud zastupa li tuženika u ovom predmetu odvjetnik M. B. B. iz Z., te ukoliko ga isti zastupa, u istom roku dostaviti valjanu punomoć za zastupanje izdanu odvjetniku M. B. B. iz Z. ili pak umjesto punomoći tuženik da može u istom roku odobriti sve radnje koje je odvjetnik M. B. B. iz Z., poduzeo u ovom predmetu bez punomoći (podnesak od 29. siječnja 2020.godine zaprimljen u ovom sudu 7. lipnja 2021.godine kojim je predložen zastoj postupka). Iz potvrde na poleđini l.s. 479 i 476 proizlazi uredna dostava toga rješenja tuženiku koji u spis nije dostavio niti punomoć niti odobrenje za radnje poduzete od strane odvjetnika M. B. B. iz Z..

Rješenjem ovoga suda posl.br. P-220/19 od 21. listopada 2021.g. (l.s. 482-483) ukinute su parnične radnje koje je u ovom postupku poduzeo odvjetnik M. B. B. iz Z.. Iz potvrde na poleđini l.s. 484 proizlazi uredna dostava toga rješenja odvjetniku M. B. B. iz Z. kao i tuženiku kojemu je to rješenje poslano na znanje. Od dana donošenja prethodno spomenutog rješenja ovoga suda sva daljnja dostava za tuženika išla je njemu osobno. Stoga je neosnovan prigovor tuženika na ročištu glavne rasprave održanom na daljinu 16. svibnja 2022.g. kako nije znao da ga odvjetnik ne zastupa u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 2.755.250,85 kn na temelju stjecanja bez osnove, jer je tuženik sa žiro-računa trgovačkog društva D.-a. d.o.o. bez ikakve pravne osnove podizao novac, te karticom društva i na druge načine plaćao proizvode i usluge koji ulaze u njegovu osobnu potrošnju.

8. Tuženik u svom odgovoru na tužbu ne osporava činjenicu da je isti sa žiro računa pravnog prednika tužitelja D. A. d.o.o. podignuo novčani iznos u visini utuženog iznosa, već ističe da je njegovo navedeno postupanje utemeljeno na određenim osnovama i to na njegovim pozajmicama tužitelju, neisplaćenoj dobiti tuženiku posljednjih 10.g. poslovanja, te da je tim novcem tuženik platio druga dugovanja tužitelja.

Dakle, budući je nesporno da je tuženik sa žiro računa pravnog prednika tužitelja D. A. d.o.o. podignuo novčani iznos u visini utuženog iznosa, što proizlazi iz tuženikovog odgovora na tužbu, to je pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi u ovom postupku činjenica po kojoj osnovi je vršena navedena isplata odnosno da li je, kako to navodi tuženik, između pravnog prednika tužitelja i tuženika postojao ugovorni odnos iz ugovora o zajmu u kojem bi tuženik bio zajmodavac, a pravni prednik tužitelja zajmoprimac. Ako tome bude tako potrebno je utvrditi visinu iznosa novca koji je tuženik kao zajmodavac predao pravnom predniku tužitelja kao zajmoprimcu, te ako je iznos predanog novca od strane tuženika kao zajmodavca pravnom predniku tužitelja kao zajmoprimcu manji od iznosa koji je tuženik podigao sa žiro računa pravnog prednika tužitelja D. A. d.o.o. potrebno je utvrditi dodatne protunavode koje je u svom odgovoru na tužbu iznio tuženik, a to je da je osnova za podizanje navedene razlike novca isplata tuženiku dobiti za razdoblje posljednjih 10 godina, odnosno da je tuženik tim novcem platio druga dugovanja tužitelja.

Također među strankama nije prijeporno da je tuženik bio jedini član uprave i jedan od dva člana trgovačkog društva D. A. d.o.o.

9. Stoga navedene, među parničnim strankama nesporne, činjenice osnovom čl. 221 Zakona o parničnom postupku (N.n. 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) nije trebalo dokazivati.

10. Pravno relevantna činjenica u predmetnom postupku je da li podizanje novčanog iznosa u visini utuženog iznosa od strane tuženika sa žiro računa pravnog prednika tužitelja D. A. d.o.o. ima svoju pravnu osnovu, kako to protunavodi tuženik, u vraćanju pozajmice tuženiku od strane pravnog prednika tužitelja, isplati tuženiku dobiti za posljednjih 10.g. poslovanja, te plaćanju trećima dugovanja pravnog prednika tužitelja ili navedena isplata ima svoju osnovu u pozajmici pravnog prednika tužitelja tuženiku ili pak nema osnove.

11. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih spisu.

12. U dokaznom postupku sud je izveo i dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga tužitelja i računa tuženika na okolnost da li je u poslovnim knjigama tužitelja i računima tuženika evidentirana kakva isplata tuženiku od strane tužitelja odnosno pravnog prednika istoga, po kojim osnovama i kada je izvršena takva isplata, te na okolnost da li je iz poslovnih knjiga tužitelja i računa tuženika vidljivo da je tuženik svojim sredstvima podmirivao dugove tužitelja prema trećima.

Iz vještva stalnog sudskog vještaka ovoga suda financijsko knjigovodstvene struke M. K. od 10. listopada 2016. godine (l.s. 299-347) nakon što je ista izvršila uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i dokumentaciju naknadno pribavljenu od tužitelja i poslovnih banaka kao i nakon uvida u poslovne knjige tužitelja proizlazi utvrđenim da je vještakinja nakon uvida u analitičku bilancu i financijske kartice prednika tužitelja D. A. d.o.o., M. od 2006. godine do 2011. godine uočila značajno stanje njegovih potraživanja na kraju godine i veliki broj evidentiranih stavki na dugovnoj (isplata) i na potražnoj strani (uplata-povrat) tijekom godine i to na računima; - 11304 Kratkoročni financijski krediti članovima uprave analitički broj 124 P. N. za 2003. godinu do 2005. godine, 2006. i 2007. godinu, koja stanja su prenesena na -153/001 dani zajmovi-članovi uprave za 2008. i 2009. godinu, - 153/000 zajmovi dani u zemlji za 2008. godinu, stanje preneseno na 153/001 za 2009. godinu, - 11304 zajmovi članovima uprave i zaposlenicima analitički broj 938 N. P. za 2011. godinu do 15. lipnja 2011.g. tj. do otvaranja stečajnog postupka. Nadalje vještak navodeći da je osnov za takve evidencije za 2006. i 2007. godinu utvrdila uvidom u izvode žiro računa prednika tužitelja D.-A. d.o.o., M. otvorenih kod Privredne banke Z., Hypo banke d.d. Z. i OTP banke Hrvatska d.d. Z. koji se nalaze na listu 146-201 i 202-241 predmetnog spisa. U nastavku navodeći da je na temelju financijske kartice za račun 11304 Kratkoročni financijski krediti članovima uprave analitički broj 214 P. N. za 2003. godinu do 2005. godine, koja je priložena uz obračun kamata za ožujak 2006. godine razvidno da je prednik tužitelja D.-A. d.o.o., M. na računu 11304 evidentirao poslovne promjene po osnovu kratkoročnog financijskog zajma članu uprave u vremenskom razdoblju od nepoznatog datuma prije 1. siječnja 2003. godine do 31.12.2005. godine. Nadalje navodeći da je na temelju financijskih kartica za račune 11304 i 153 za 2006., 2007., 2008. i 2009. godinu razvidno da je prednik tužitelja D.-A. d.o.o., M.na tim računima evidentirao poslovne promjene po osnovu kratkoročnog financijskog zajma članu uprave, u vremenskom razdoblju od 1.siječnja 2006. godine do 31.12.2009. godine. Nadalje navodi da je uvidom u fotokopije potpisnih kartona (prijava potpisa i pečata) dobivenih od OTP Banke (l.s. 67), od HYPO Banke (l.s. 84) i od PBZ (l.s. 246) utvrđeno da je prednik tužitelja D.-A. d.o.o., M.imao otvorene sljedeće žiro račune u tim bankama i to: OTP BANKA broj 2407000-1100142126, otvoren 1.3.2005. godine, HYPO BANKA broj 2500009-1101070643, otvoren 26.2.2003. godine, te PBZ broj 2340009-1100194972, otvoren 21.6.2005. godine, te da je N. P. bio jedina osoba ovlaštena za potpisivanje dokumentacije platnog prometa. Nadalje navodi da je uvidom u godišnji financijski izvještaj poduzetnika (bilanca) prednika tužitelja D.-A. d.o.o., M.na dan 31. prosinca 2010. godine i 15. lipnja 2011. godine (prije otvaranja stečajnog postupka) ustanovila da podatak u aktivi o kratkotrajnoj financijskoj imovini odgovara stanju na računu 153 u glavnoj knjizi i iznosi na dan 31.prosinca 2010. godine 2.769.883,65 kn, te 15. lipnja 2011. godine 2.755.250,85 kuna. Nadalje navodi da je uvidom u registar godišnjih financijskih izvještaja poduzetnika prednika tužitelja D.-A. d.o.o., M. na dan 31. prosinca 2010. godine i 15. lipnja 2011. godine (prije otvaranja stečajnog postupka) ustanovila da podatak u aktivi o kratkotrajnoj financijskoj imovini odgovara stanju na računu 153 u glavnoj knjizi i iznosi na dan 31.prosinca 2010. godine 2.769.883,65 kn, te 15. lipnja 2011. godine 2.755.250,85 kuna. U nastavku vještak u tablicama oznake T-1 do T-5 daje preglede evidentiranih isplata i uplata na računima 11304 i 153 u poslovnim knjigama prednika tužitelja u razdoblju od 01.01.2003. godine do 15.6.2011. godine (do otvaranja stečajnog postupka), po godinama, koje su sastavljene prema podacima iz financijskih kartica i izvoda žiro računa koje je dostavio tužitelj, te dokumentacije pribavljene od poslovnih banaka.

Tako iz tabele oznake T-1 proizlazi podatak da je na računima broj 11304 kratkoročni financijski krediti članovima uprave i broj 153 dani zajmovi – članovi uprave, evidentiran ukupan promet na duguje (isplate) u iznosu od 8.479.300,65 kuna i na potražuje (uplata- povrat) ukupno 5.724.049,80 kuna tako da razlika između isplata i uplata iznosi utuženih 2.755.250,85 kuna.

U nastavku vještak daje pregled evidentiranih uplata i isplata na računu 11304 u poslovnim knjigama prednika tužitelja za 2006. godinu (Tabela T-2), pregled evidentiranih uplata i isplata na računu 11304 u poslovnim knjigama prednika tužitelja za 2007. godinu (Tabela T- 3), pregled evidentiranih uplata i isplata na računu 153 u poslovnim knjigama prednika tužitelja za 2008. godinu (Tabela T-2), pregled evidentiranih uplata i isplata na računu 153 u poslovnim knjigama prednika tužitelja za 2009. godinu (Tabela T-5), specifikacije stanja na računu 11304 i 153 na dan 15.6.2011. Vještak ukazuje da je nedostajala financijska kartica za 2010. godinu ali da su zbirni podaci izračunati iz analitičke bilance za 2010. godinu, te kao razlika stanja na dan 31.12.2009.g., dugovnog i potražnog prometa za 2010.g. i stanja na dan 31.12.2010.g.

Vještak nadalje navodi da se u pogledu uračunavanja ispunjenja obveza zajmoprimca za povrat zajma, obveze trebaju namiriti redom kako su nastale pa da se može zaključiti da su pozajmice koje su isplaćivane u vremenu od nepoznatog datuma prije 1. siječnja 2003.g. pa do 6. listopada 2006.g. (dio) vraćene, te da se sporni saldo sastoji od iznosa pozajmica isplaćenih s računa prednika tužitelja od 6. listopada 2006.g. do 31.12.2010.g., a prema specifikaciji iz tabele T-7.

Nadalje vještak navodi da je uvidom u dokumentaciju dobivenu od banka i priloženu u spisu usporedbom sa financijskim karticama iz poslovnih knjiga prednika tužitelja i izvodima žiro računa utvrdio da su isplate izvršavane u gotovini sa žiro računa prednika tužitelja, otvorenih u OTP banci, HYPO banci i Privrednoj banci, a gotov novac da su preuzele slijedeće osobe;

D. Nj. iznos od 2.149.536,94 kuna,

N. B. iznos od 30.900,00 kuna,

N. K. iznos od 2.000,00 kuna,

M. C. S. iznos od 206.500,00 kuna,

P. P. iznos od 47.700,00 kuna,

T. Nj. iznos od 120.000,00 kuna, te

N. P. iznos od 30.000,00 kuna.

Vještak u nastavku navodi da ukupno isplaćena gotovina iznosi 2.586.636,94 kuna, dok ukupno stanje na računima 11304 i 153 uključivo i isplatu od 168.613,91 kuna iznosi 2.755.250,85 kuna.

Vještak nadalje navodi da evidentiranje isplaćene gotovine u poslovnim knjigama prednika tužitelja nije provedeno sukladno pravilima o raspolaganju gotovim novcem i evidentiranju isplata kroz blagajničko poslovanje. Sve isplate da su evidentirane na teret žiro računa, u korist računa 11304 i 153, umjesto da je knjiženje provedeno posredstvom računa 1009, potom zaprimljen novac u blagajnu, te knjiženje na račun 102 glavna blagajna, uz prateću blagajničku dokumentaciju (uplatnice i isplatnice). Ovakvo evidentiranje da je bilo neophodno potrebno s obzirom da su isplate izvršene sa navedenom svrhom isplate „pozajmica osnivaču“, a imenovane osobe nisu osnivači društva prednika tužitelja, osim u jednom slučaju, te iz razloga što tuženik nije jedini osnivač. Vještaku da nisu predočeni dokazi da su sa tim osobama zaključeni ugovori o pozajmicama, niti su u poslovnim knjigama prednika tužitelja evidentirane bilo kakve obveze tvrtke prema tim osobama. Nalozi za uplatu (povrat) u korist računa prednika tužitelja da su također bili u gotovini sa naznakom uplatitelja Niko Pulić i svrhom plaćanja „povrat pozajmice“.

13. S obzirom na prethodno spomenute analize vještak je zaključio sljedeće;

- da su u poslovnim knjigama tužitelja evidentirane isplate od strane tužitelja, odnosno pravnog prednika istoga tuženiku i trećim osobama osnovom kratkoročnog financijskog zajma (pozajmice) u više navrata, od nepoznatog datuma prije 1. siječnja 2003. godine do 31. prosinca 2010. godine u ukupnom iznosu od 8.479.300,65 kuna i uplate-povrat ukupno 5.724.049,80 kuna tako da razlika između isplata i uplata iznosi upravo utuženih 2.755.250,85 kuna.

-da su pozajmice, koje su isplaćivane u vremenu od nepoznatog datuma prije 1. siječnja 2003. godine, pa do 6. listopada 2006. godine (dio), vraćene, te da se sporni saldo sastoji od iznosa pozajmica isplaćenih sa računa prednika tužitelja od 6. listopada 2006. godine do 31.12.2010. godine ( tabela vještva T-7.“ list spisa 313-314), te da ukupan iznos koji nije vraćen iznosi 2.755.250,850 kn na dan otvaranja stečajnog postupka 16. lipnja 2011. godine.

-da iz poslovnih knjiga tužitelja nije vidljivo da je tuženik svojim sredstvima podmirivao dugove tužitelja prema trećima, sa izuzetkom na računu 153/001 za 2009. godinu, tabela T-5 pod datumom 31.12.2009. godine iznos od 101.478,68 kuna sa opisom "otplata kredita OTP" koji je prednik tužitelja D.-A. d.o.o. za usluge, ugostiteljstvo i trgovinu, M. koristio od OTP Banka Hrvatska d.d. Z. od 31.12.2002. godine do 31.12.2011. godine.

Nakon što je pozvan dopisom ovoga suda očitovati se o nalazu i mišljenju koji mu je uredno dostavljen (dostavnica na l.s.354 ) tuženik nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje tek na ročištu glavne rasprave na kojem je vještak izlagao o svome vještvu tuženik paušalno prigovara nalazu i mišljenju vještaka, navodeći da je (tuženik) postupao onako kako su ga upućivale njegove knjigovođe.

Na ročištu glavne rasprave održanom 12. prosinca 2016. godine (l.s. 356-357) vještak je ostao kod svoga pisanog nalaza i mišljenja.

14. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3575/2017-3 od 30. srpnja 2019. godine kojim je ukinuta presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku posl. br. P-530/2015 od 3. travnja 2017. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje utvrđeno je da je nalaz i mišljenje financijskog vještaka međusobno u kontradikciji, jer da u dijelu nalaza i mišljenja vještak navodi da su zajmovi davani članovima uprave (list 303. spisa), dok da je iz pregleda evidentiranih isplata i uplata na računu u poslovnim knjigama prednika tužitelja evidentirano da je pozajmica dana osnivaču (list 307.-314. spisa), a pri čemu se samo kod jednog dijela pozajmica navodi da je pozajmica izvršena osnivaču N. P. tj. tuženiku (list 310., list 311. i list 314. spisa).

15. Budući na temelju predmetnog vještva, a i stanja spisa nije bilo moguće utvrditi da li se radilo o pozajmicama članu uprave ili osnivaču, a ako se radilo o pozajmicama osnivaču nije utvrđeno kojem od dva osnivača su pozajmice dane, odnosno tko je bio zajmoprimac to je od vještaka zatraženo pojašnjenje predmetnog vještva kako je ukazao Visoki trgovački sud RH.

Ovdje s napomenom da prema potvrdi sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu od 18. ožujka 2016. proizlazi da su članovi trgovačkog društva Dobrota-auto d.o.o. u razdoblju od 1. lipnja 2006. do brisanja društva bili N. P. s temeljnim ulogom od 13.300,00 kn i V. P. s temeljnim ulogom u iznosu od 5.700,00 kn i temeljnim ulogom u iznosu od 490.000,00 kn (list 322. spisa).

16. Iz očitovanja vještaka zaprimljenog u ovom sudu 4. lipnja 2021.g. (l.s. 437-443) vezano za navod iz vještva da su zajmovi davani članovima uprave, vještakinja pojašnjava da je sve ono što je navela u tom dijelu vještva (l.s. 303-304, stranica 4. i 5. vještva) vidljivo u priloženoj dokumentaciji iz poslovnih knjiga tužitelja u spisu na l.s.323-345, odnosno, da je navedeno ono što je, i kako je, evidentirano u poslovnim knjigama tužitelja. Vještakinja dodatno pojašnjava da se podizao novac u gotovini sa žiro računa, i vraćao na žiro račun, te se evidentirao u knjigovodstvu: DANI ZAJMOVI ČLANOVIMA UPRAVE N. P.. Vještakinja da nije imala dokaz o tome da je zaključen bilo koji ugovor o pozajmici (zajmu) s bilo kojom osobom, a da su knjiženja na kontima odobrenih zajmova provedena bez dokumenta temeljem kojeg je odobren zajam. Vezano za način evidentiranja isplaćene gotovine u poslovnim knjigama vještakinja pojašnjava da raspolaganje gotovim novcem i evidentiranje takvih poslovnih promjena u poslovnim knjigama nije bilo sukladno zakonskim propisima. Vještakinja pojašnjava da su isplate izvršavane u gotovini sa žiro računa prednika tužitelja otvorenih u OTP banci, HYPO banci i Privrednoj banci koji gotov novac (gotovinske isplate) da su preuzele pojedinačno određene osobe (D. Nj., N. B., N. K., M. C. S., P. P., T. Nj. i N. P.) što da je vidljivo na priloženoj dokumentaciji u spisu na l.s.57-201 i l.s.202-296, a knjiženja u poslovnim knjigama da su provedena tako da je za isplate zadužen konto DANI ZAJMOVI N. P.. Nadalje vezano za u poslovnim knjigama tužitelja evidentiranim isplatama tuženiku od strane pravnog prednika tužitelja po osnovi kratkoročnog financijskog zajma u više navrata u razdoblju od prije 1. siječnja 2003.g. do 31. prosinca 2010.g. u ukupnom iznosu od 8.479.300,00 kuna i povrata od strane tuženika ukupno 5.724.049,80 kuna vještakinja pojašnjava da su sve navedene isplate gotovog novca evidentirane u poslovnim knjigama tužitelja kao odobrena pozajmica članu uprave N. P., koji se jedini pojavljuje kao ime koje je i vraćalo isplaćeni novac, te tako i kao jedina osoba koja bi trebala vratiti ostatak u iznosu od 2.755.250,85 kn, sukladno poslovnim knjigama tužitelja. Vještakinja nadalje navodi, a u pogledu dvojbi oko toga kome je novac isplaćen, da su novac preuzele već spomenute osobe (isplata sa žiro računa tužitelja); da nakon što su te osobe preuzele novac da je isti morao biti zaprimljen u blagajnu tužitelja (sastaviti blagajničku uplatnicu, knjižiti zaduženje blagajne); nakon toga da je trebalo sastaviti blagajničku isplatnicu: navesti ime i prezime osobe kojoj se isplaćuje (npr. N. P.), navesti svrhu isplate (npr. pozajmica članu uprave temeljem ugovora broj…….), knjižiti isplatu iz blagajne, uz odobrenje blagajne i zaduženje konta ODOBRENI ZAJAM ČLANU UPRAVE, nakon što je imenovani potpisao da je preuzeo novac; takvim postupanjem da je učinjen bitan propust u vođenju poslovnih knjiga i bitna povreda zakonskih propisa u vezi sa raspolaganjem gotovim novcem. U poslovnim knjigama tužitelja da postoji evidentirano potraživanje od tuženika na kontu DANI ZAJMOVI ČLANU UPRAVE N. P. u iznosu od 2.755.250,85 kuna (tabela T-1 list spisa 306 i bilanca za 2011. godinu list spisa 347); tuženiku da je osobno isplaćeno dana 29. travnja 2008. godine 30.000,00 kn (tabela T-7 vještva i isplatnica na l.s.101); da su isplate izvršene u gotovini sa naznakom svrhe isplate POZAJMICA OSNIVAČU (vidljivo na listu spisa 57-201 i 202-296); Ugovor o pozajmici da nije zaključen, gotov novac da su preuzele najvećim dijelom treće osobe i da nije zaprimljen u blagajnu, da nisu predočeni bilo koji računi temeljem kojih bi se moglo utvrditi za koje namjene je novac utrošen, osobe koje su preuzele novac da nisu ni u kakvom poslovnom odnosu s društvom tužitelja; slijedom svega navedenog da nije bilo druge mogućnosti u knjigovodstvu nego da se za sve te isplate uprave, što je i učinjeno (dokaz poslovne knjige na listu spisa 323- zaduži osobno jedini član

335); da se radi o pozajmici da je vidljivo iz prirode tih financijskih transakcija, zajam je odobravan i vraćan sukladno potrebama i mogućnostima zajmoprimca i zajmodavca, bez utvrđenih rokova korištenja i rokova za povrat, tako da odgovara obliku revolvinga, ili okvirnog novčanog zajma; Nastavno vještak navodi da je na isplatnicama navedena svrha isplate „POZAJMICA OSNIVAČU“ što da je vidljivo iz dokumentacije na listu spisa 57-201 i 202-296; predmetne isplate da su evidentirane u poslovnim knjigama tužitelja na kontima DANI ZAJMOVI ČLANU UPRAVE N. P. (list spisa 323-335); da nije pronađen dokaz o tome da je zaključen ugovor o pozajmici sa bilo kojom osobom, koja je preuzela novac, ili sa tuženikom; s koje pravne osnove su vršene isplate s obzirom

da je na dokumentu o isplati navedeno „pozajmica osnivaču“, u poslovnim knjigama da je evidentirano „dani zajmovi članu uprave N. P.“, a novac da su preuzele, najvećim dijelom, treće osobe koje nisu ni u kakvom poslovnom odnosu sa društvom tužitelja; da je tuženik izdao naloge za isplatu pa da je trebao znati za koju svrhu se isplaćuje; da je tuženik bio odgovoran za sastavljanje knjigovodstvene dokumentacije i za knjiženja u poslovnim knjigama; da nije vođena propisana blagajnička dokumentacija tako da se ne može utvrditi konačna svrha isplata gotovog novca, niti za koje namjene je utrošen; da je takvim postupanjem učinjen bitan propust u vođenju poslovnih knjiga i bitna povreda zakonskih propisa u vezi sa raspolaganjem gotovim novcem; da nisu predočeni bilo koji računi iz kojih bi bilo vidljivo za koje namjene je novac podignut sa žiro računa, pa je preostala jedina opcija zaduženja člana uprave osobno za te isplate; član uprave N. P. da je jedino ime koje se pojavljuje na stavkama povrata pozajmice za iznos od 5.724.049,80 kn, što podrazumijeva da je prethodno primio pozajmicu, dokaz dokumentacija na listu spisa l.s. 57-201 i l.s.202-296; Konačno, a vezano za dio vještva (list spisa 312-314) gdje vještak navodi da se u pogledu uračunavanja ispunjenja obveze zajmoprimca za povrat zajma, trebaju namiriti redom kako su nastale, pa da se tako može zaključiti da su pozajmice, koje su isplaćivane u vremenu od nepoznatog datuma prije 1. siječnja 2003. godine, pa do 6. listopada 2006. godine (dio), vraćene, te da se sporni saldo sastoji od iznosa pozajmica isplaćenih sa računa prednika tužitelja od 6. listopada 2006. godine do 31.12.2010. godine, a prema specifikaciji u nastavku, tabela T-7 vještak daje pojašnjenje da ukupan iznos koji nije vraćen iznosi 2.755.250,850 kuna na dan otvaranja stečajnog postupka 16. lipnja 2011. godine.

17. Pojašnjenje nalaza i mišljenja vještaka od 4. lipnja 2021.g. dostavljeno je punomoćniku tužitelja, tada legitimiranom punomoćniku tuženika bez punomoći M. B. B. odvjetniku u Z., te zbog neurednosti punomoći i tuženiku N. P. (dostavnica na l.s. 453 – poleđina). Nitko od navedenih nije imao prigovora ni primjedbi na Pojašnjenje nalaza i mišljenja vještaka od 4. lipnja 2021.g.

18. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 - dalje: ZPP), te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

19. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

20. Prije svega, u odnosu na tuženikov prigovor nenadležnosti ovog suda za istaknuti je da je ovaj sud nadležan postupati u predmetnoj pravnoj stvari osnovom članka 34. b st. 1. toč. 5. ZPP-a u smislu kojega trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak bez obzira na svojstvo druge stranke, te sve sporove u povodu stečaja, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sudi općinski sud (članak 34. stavak 1.). Stoga, budući je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak, a u predmetnom se ne radi o sporu iz članka 34. stavak 1. ZPP-a, to je ovaj sud nadležan postupati u predmetnoj pravnoj stvari bez obzira na okolnost što je na strani tuženika fizička osoba.

Kao rezultat dokaznog postupka sud je utvrdio da pravne osnove za podizanje sa žiro računa pravnog prednika tužitelja novčanog iznosa u visini utuženog iznosa nikako nisu, kako to navodi tuženik; vraćanje pozajmice tuženiku od strane pravnog prednika tužitelja, isplata tuženiku dobiti za posljednjih 10.g. poslovanja, te tuženikovo plaćanje trećima dugovanja pravnog prednika tužitelja. Naime, iz poslovnih knjiga pravnog prednika tužitelja D. A. d.o.o., a što je utvrđeno predmetnim vještvom, ne proizlazi postojanje obvezno pravnog odnosa iz ugovora o zajmu između pravnog prednika tužitelja kao zajmoprimca i tuženika kao zajmodavca već u obrnutim ugovornim ulogama i to pravnog prednika tužitelja kao zajmodavca, a tuženika kao zajmoprimca, pa predmetna isplata s računa navedenog pravnog prednika tužitelja ne predstavlja povrat zajma tuženiku već predaja tuženiku novca osnovom zajma. Činjenica koju ističe tuženik u odgovoru na tužbu da je u ugovornom odnosu zajma s pravnim prednikom tužitelja, tuženik zajmodavac ne proizlazi utvrđena kako iz predmetnog vještva tako niti iz jedne isprave koja prileži spisu. Nadalje, iz poslovnih knjiga pravnog prednika tužitelja D. A. d.o.o., a što je utvrđeno predmetnim vještvom, ne proizlazi da su predmetne isplate sa žiro računa navedenog pravnog prednika tužitelja evidentirane kao isplata tuženiku osnovom dobiti poslovanja. Također ovaj sud nije mogao prihvatiti, budući to iz poslovnih knjiga pravnog prednika tužitelja D. A. d.o.o. ne proizlazi, da je tuženik novcem koji je dizao sa žiro računa pravnog prednika tužitelja D. A. d.o.o. plaćao trećima dugovanja pravnog prednika tužitelja. Ovdje je za pojasniti da je iznos od 101.478,68 kuna (račun 153/001 za 2009.g. – tabela T-5) iako ga prati opis uplate „otplata kredita OTP“ predstavlja povrat pozajmice, a ne plaćanje trećima dugovanja pravnog prednika tužitelja i to iz razloga što je isti knjižen na potražnoj strani (povrat pozajmice) i za navedenu stavku vještakinja nije dobila potvrdu OTP banke o navedenoj uplati niti se ista nalazi na pregledu „promet uplatnog računa po kreditu broj 050406418886“ koji je prednik tužitelja koristio od OTP Banka Hrvatska .d.d. Z.. S obzirom na prethodno navedeno navedeni iznos od 101.478,68 kuna uračunat je u zbroj svih uplata (povrata).

21. Međutim, kao rezultat provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio da je pravna osnova podizanja dijela novčanog iznosa sa žiro računa pravnog prednika tužitelja D. A. d.o.o., koji je u poslovnim knjigama evidentiran kao pozajmica članu uprave, ugovor o zajmu sklopljen između pravnog prednika tužitelja D. A. d.o.o. kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca. Navedeno proizlazi iz predmetnog vještva iz kojeg proizlazi u poslovnim knjigama pravnog prednika tužitelja evidentirani poslovni događaji i poslovne promjene osnovom kratkoročnih financijskih zajmova članovima uprave.

22. Prema članku 499. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

Odredbom čl. 249. Zakona o obveznim odnosima (N.n. 35/05, 41/08 i 125/11) određeno je da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. U predmetnom su pravni prednik tužitelja i tuženik volju za sklapanje ugovora o zajmu izrazili time što su u poslovnim knjigama pravnog prednika tužitelja evidentirani poslovni događaji i poslovne promjene osnovom, kako je to navedeno, kratkoročnih financijskih zajmova članu uprave N. P..

23. Vještak je u svom vještvu naveo da se sporni saldo sastoji od iznosa pozajmica isplaćenih s računa prednika tužitelja od 6. listopada 2006.g. do 31.12.2010.g. Prema specifikaciji iz tabele T-7 (l.s. 313) proizlazi da je tuženiku N. P. neposredno ili posredno (isplatom trećoj osobi – D. Nj.) isplaćeno s računa prednika tužitelja osnovom zajma iznos od ukupno 203.850,00 kuna i to na dan 29.4.2008.g. iznos od 30.000,00 kuna, na dan 30.4.2008.g. iznos od 54.000,00 kuna na dan 11.6.2008.g. iznos od 14.350,00 kuna, na dan 25.7.2008.g. iznos od 11.000,00 kuna, na dan 31.7.2008.g. iznos od 20.000,00 kuna, na dan 21.3.2008.g. iznos od 20.000,00 kuna, na dan 4.4.2008.g. iznos od 31.800,00 kuna, te na dan 2.5.2008.g. iznos od 22.700,00 kuna.

Dakle, predmet sklopljenih ugovora o zajmu pravnog prednika tužitelja kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca je upravo predaja tuženiku prethodno navedenih novčanih iznosa na dane kako je to prethodno naznačeno. S tim da je predaja iznosa od 30.000,00 kuna na dan 29.4.2008.g. (tabela T-7, l.s. 314) bila izravno tuženiku, dok preostalo specificirane predaje iznosa novaca nisu bile izravno tuženiku (tabela T-7, l.s. 314) već trećoj osobi D. Nj. ali je u osnovama navedenih isplata u stupcu „OPIS-OSNOV“ naznačeno da se radi o pozajmici osnivaču N. P..

24. Iako ne postoji pisani ugovor o predmetnom zajmu za istaknuti je da je u smislu članka 499 Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08 – dalje u tekstu: ZOO) zajam neformalni ugovor i isti da bi među ugovornim strankama proizvodio pravni učinak ne mora biti sklopljen u pisanom obliku.

25. Uslijed nedostatka pisanog oblika predmetnog ugovora o zajmu nije bilo moguće utvrditi ugovoreni rok povrata predmetnog zajma niti se isti mogao odrediti iz okolnosti zajma pa se u smislu čl. 504. ZOO-a imalo uzeti da je tuženik kao zajmoprimac bio dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčevog zahtjeva.

26. Dopisom od 28. studenog 2011. g. (l.s. 6) stečajni upravitelj tužitelja pozvao je tuženika podmiriti dospjelu, upravo utuženu tražbinu u iznosu od 2.755.250,85 kuna, te iz predmetnog dopisa proizlazi vlastoručna bilješka tuženika da je primio navedeni dopis istog tog dana 28. studenoga 2011. godine. Tuženik u odgovoru na tužbu niti tijekom postupka ne spori da bi zaprimio predmetni dopis niti da potpis na istome pod stavkom "primio" nije njegov potpis.

27. Stoga se kao rok u kojem je tuženik bio dužan vratiti predmetni zajam ima uzeti rok od dva mjeseca računajući od zajmodavčevog zahtjeva (zahtjev od 28. studenog 2011.g.). Budući je predmetna tužba ovom sudu podnesena 9. kolovoza 2012. godine to predmetni zahtjev tužitelja nije preuranjen.

28. Tuženikov materijalno pravni prigovor zastare potraživanja koja se odnose na tražbine tužitelja osnovom pozajmica tuženiku nije osnovan.

29. Sukladno odredbi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08 – dalje u tekstu: ZOO) dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obavezu u roku određenom za ispunjenje, a sukladno čl. 277. st.1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, osim glavnice, duguje i zateznu kamatu.

Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao tražiti ispunjenje obveze (čl. 214. st.2. ZOO-a), ista počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. st. 1. ZOO-a), te ista nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (čl. 216. ZOO-a).

30. Naime, za potraživanje osnovom ugovora o zajmu dolazi do primjene opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Budući je tuženik predmetni zajam bio dužan vratiti u roku dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva (čl. 504 ZOO-a) koji zahtjev je bio 28. studenog 2011. g. to , budući je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnijeta sudu 9.8.2012. godine, nije nastupila zastara predmetnog utuženog potraživanja.

Na ovom mjestu je za pojasniti da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi utvrđena u ovom postupku pravno relevantna činjenica da iz poslovnih knjiga tužitelja nije vidljivo da je tuženik svojim sredstvima podmirivao dugove tužitelja prema trećima. Potrebno je pojasniti na računu 153/001 za 2009. godinu (tabela T-5 pod datumom 31.12.2009. godine) iznos od 101.478,68 kuna sa opisom "otplata kredita OTP" koji je prednik tužitelja D. A. d.o.o. za usluge, ugostiteljstvo i trgovinu, M. koristio od OTP Banka Hrvatska Z. od 31.12.2002. godine do 31.12.2011. godine, podatak o čemu da je vještaku dostavljen od strane tužitelja, a i provjeren kod navedene banke. Vještak je naveo da je, s obzirom da se radi o knjiženju na potražnoj strani (povrat pozajmice) isti iznos uračunat u zbroj svih uplata (povrata).

Isto tako niti iz nalaza i mišljenja vještaka niti iz procesne građe u spisu ne proizlazi dokazanim da je pravna osnova za podizanje novca sa žiro računa pravnog prednika tužitelja, kako to navodi tuženik, isplata tuženiku dobiti za posljednjih 10.g. poslovanja.

Stoga je u odnosu na isplatu s računa pravnog prednika tužitelja tuženiku osnovom pozajmice u visini od 203.850,00 kuna odlučeno da je tuženik pozajmicu dužan vratiti, te je tužitelju priznata i zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotna poena, budući se radi o tražbini iz trgovačkih ugovora.

Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

31. Iako predmetnim vještvom nije nedvojbeno utvrđeno da je i preostalo utuženi iznos od 2.551.400,85 kuna (saldo preostalih pozajmica isplaćenih s računa prednika tužitelja od 6. listopada 2006.g. do 31.12.2010.g.) bio predan isključivo tuženiku kao zajmoprimcu osnovom zajma već moguće drugom članu uprave pravnog prednika tužitelja i D. Nj. iznosa od 800,00 kuna koja je isplata (D. Nj.) bila na dan 11.12.2007.g. (Tabela T-7 na l.s. 314) ovaj sud je mišljenja da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu koja se sastoji u umanjenju na strani tužitelja imovine u vidu isplata osnovom pozajmica drugom osnivaču odnosno spomenute pozajmice D. Nj.. Takav svoj pravni stav ovaj sud obrazlaže kako slijedi;

32. Prije svega, članovi trgovačkog društva D. A. d.o.o. u razdoblju od 1. lipnja 2006. do brisanja društva bili su N. P. i V. P. (proizlazi iz potvrde sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu od 18. ožujka 2016. list 322. spisa), a vještak u svom vještvu navodi da su isplate izvršavane u gotovini sa žiro računa prednika tužitelja otvorenih u OTP banci, HYPO banci i Privrednoj banci koji gotov novac (gotovinske isplate) su preuzele pojedinačno određene osobe (D. Nj., N. B., N. K., M. C. S., P. P., T. Nj. i N. P.) što da je vidljivo na priloženoj dokumentaciji u spisu na l.s.57-201 i l.s.202-296.

33. Prema čl. 252. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("NN" broj 152/11 – pročišćeni tekst; dalje: ZTD) članovi uprave koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

34. Prema specifikaciji iz tabele T-7 (l.s. 313-314) i pojašnjenja vještaka na l.s. 315 proizlazi da je ukupno isplaćena gotovina s računa pravnog prednika tužitelja bila u visini od 2.586.636,94 kuna dok za isplaćeni iznos od 168.613,91 kuna vještak nije pronašao dokumentaciju (l.s. 315) . Tako je s računa prednika tužitelja isplaćeno i to D. Nj. ukupan iznos od 2.149.536,94 kuna u koji iznos je uključena isplata osnovom pozajmica N. P. u visini od ukupno 173.850,00 kuna (isplate s naznakom osnove "pozajmica osnivaču N. P."), isplata u visini od 800,00 kuna na dan 11.12.2007.g. s naznakom osnove isplate „pozajmica“ i preostale isplate s naznakom osnove isplate kao "pozajmica osnivaču". Tako su D. Nj. pored isplaćenog iznosa u visini od 800,00 kuna naznačene osnove isplate „pozajmica“ prema specifikaciji iz tabele T-7 (l.s. 313-314) i pojašnjenja vještaka na l.s. 315 isplaćeni osnovom "pozajmice osnivaču" sljedeći novčani iznosi; na dan 6.10.2006.g. iznos od 2.808,58 kuna, na dan 9.10.2006.g. iznos od 40.000,00 kuna, na dan 10.10.2006.g. iznos od 14.500,00 kuna, na dan 30.10.2006.g. iznos od 40.000,00 kuna, na dan 14.11.2006.g. iznos od 9.000,00 kuna, na dan 7.12.2006.g. iznos od 85.000,00 kuna, na dan 7.12.2006.g. iznos od 6.000,00 kuna, na dan 27.12.2006.g. iznos od 18.000,00 kuna, na dan 16.1.2007.g. iznos od 6.000,00 kuna, na dan 19.1.2007.g. iznos od 75.700,00 kuna, na dan 26.1.2007.g. iznos od 10.000,00 kuna, na dan 31.1.2007.g. iznos od 90.000,00 kuna, na dan 31.1.2007.g. iznos od 45.000,00 kuna, na dan 31.1.2007.g. iznos od 93.000,00 kuna, na dan 31.1.2007.g. iznos od 225.000,00 kuna, na dan 20.2.2007.g. iznos od 3.000,00 kuna, na dan 28.2.2007.g. iznos od 57.800,00 kuna, na dan 28.2.2007.g. iznos od 81.300,00 kuna, na dan 13.3.2007.g. iznos od 2.400,00 kuna, na dan 22.3.2007.g. iznos od 68.000,00 kuna, na dan 26.3.2007.g. iznos od 10.000,00 kuna, na dan 26.3.2007.g. iznos od 2.200,00 kuna, na dan 29.3.2007.g. iznos od 4.750,00 kuna, na dan 3.4.2007.g. iznos od 2.000,00 kuna, na dan 6.4.2007.g. iznos od 3.200,00 kuna, na dan 21.4.2007.g. iznos od 3.100,00 kuna, na dan 10.5.2007.g. iznos od 20.350,00 kuna, na dan 22.5.2007.g. iznos od 9.000,00 kuna, na dan 22.5.2007.g. iznos od 5.600,00 kuna, na dan 15.6.2007.g. iznos od 4.000,00 kuna, na dan 15.6.2007.g. iznos od 2.000,00 kuna, na dan 26.6.2007.g. iznos od 9.000,00 kuna, na dan 26.6.2007.g. iznos od 17.000,00 kuna, na dan 18.7.2007.g. iznos od 7.000,00 kuna, na dan 18.7.2007.g. iznos od 10.000,00 kuna, na dan 3.8.2007.g. iznos od 30.800,00 kuna, na dan 10.8.2007.g. iznos od 98.000,00 kuna, te na dan 22.8.2007.g. iznos od 16.000,00 kuna, na dan 7.9.2007.g. iznos od 100.000,00 kuna, na dan 7.9.2007.g. iznos od 200.000,00 kuna, na dan 7.9.2007.g. iznos od 11.500,00 kuna, na dan 8.9.2007.g. iznos od 7.000,00 kuna, na dan 14.9.2007.g. iznos od 100.000,00 kuna, na dan 17.9.2007.g. iznos od 21.500,00 kuna, na dan 17.9.2007.g. iznos od 101.000,00 kuna, na dan 17.9.2007.g. iznos od 65.000,00 kuna, na dan 20.9.2007.g. iznos od 4.700,00 kuna, te na dan 29.10.2007.g. iznos od 60.550,00 kuna, na dan 6.11.2007.g. iznos od 1.850,00 kuna, na dan 8.11.2007.g. iznos od 21.000,00 kuna, na dan 11.12.2007.g. iznos od 16.000,00 kuna, na dan 3.4.2008.g. iznos od 12.000,00 kuna iznos na dan 5.6.2008.g. iznos od 2.500,00 kuna, te na dan 4.9.2008.g. iznos od 23.778,36 kuna.

35. Nadalje prema specifikaciji iz tabele T-7 (l.s. 313-314) i pojašnjenja vještaka na l.s. 315 proizlazi da je ukupno isplaćena gotovina s računa pravnog prednika tužitelja i to N. B. bila na dan 11.12.2006.g. isplata iznosa od 26.700,00 kuna, te na dan 22.12.2006.g. isplata iznosa iznos od 4.200,00 kuna.

Nadalje prema specifikaciji iz tabele T-7 (l.s. 313-314) i pojašnjenja vještaka na l.s. 315 proizlazi da je ukupno isplaćena gotovina s računa pravnog prednika tužitelja i to N. K. bila na dan 28.12.2006.g. isplata iznosa od 2.000,00 kuna, M. C. S. na dan 15.1.2007.g. isplata iznosa od 15.000,00 kuna, na dan 28.2.2007.g. isplata iznosa od 95.000,00 kuna, na dan 26.04.2007.g. isplata iznosa od 81.500,00 kuna, na dan 5.9.2007.g. isplata iznosa od 15.000,00 kuna, P. P. na dan 10.7.2007.g. isplata iznosa od 1.200,00 kuna i 2.500,00 kuna, na dan 1.4.2008.g. isplata iznosa od 44.000,00 kuna, te T. Nj. na dan 14.9.2007.g. isplata iznosa od 120.000,00 kuna.

36. Dakle, kada se od ukupno izvršenih isplata D. Nj. s računa pravnog prednika tužitelja (2.149.536,94 kuna) oduzmu iznosi koji su istoj isplaćeni osnovom "pozajmica osnivaču N. P." (173.850,00 kuna), te oduzme iznos od 800,00 kuna koji je istoj isplaćen osnovom "pozajmica“ (tabela T-7 vještva) tada se dobije iznos od 1.974.886,94 kuna koji predstavlja iznos koji je istoj isplaćen s računa pravnog prednika tužitelja s naznakom osnove "pozajmica osnivaču".

Nadalje, N. B. isplaćeno je osnovom "pozajmica osnivaču" ukupno 30.900,00 kuna, N. K. po istoj osnovi iznos od 2.000,00 kuna, M. C. S. po istoj osnovi ukupan iznos od 206.500,00 kuna, P. P. po istoj osnovi 47.700,00 kuna, te T. Nj. isplaćen je po istoj osnovi iznos od 120.000,00 kuna.

37. Dakle, sve isplate s računa pravnog prednika tužitelja osnovom pozajmice osnivaču za koje se u dokaznom postupku sa sigurnošću nije moglo utvrditi da predstavljaju pozajmice tuženiku kao jednom od osnivača, zatim isplata D. Nj. s osnovom isplate "pozajmica", te isplata s računa pravnog prednika tužitelja iznosa od 168.613,91 kuna predstavljaju tužitelju nastalu štetu naknada koje, po mišljenju ovoga suda, treba teretiti tuženika.

38. Iz Pojašnjenja nalaza i mišljenja vještaka u dopisu istoga od 4. lipnja 2021.g. (l.s. 437- 443) proizlazi utvrđenje vještaka; da je tuženik kao član uprave pravnog prednika tužitelja izdavao naloge za isplatu pa da je trebao znati za koju svrhu se vrši isplata; da je tuženik bio odgovoran za sastavljanje knjigovodstvene dokumentacije i za knjiženja u poslovnim knjigama; da nije vođena propisana blagajnička dokumentacija tako da se ne može utvrditi konačna svrha isplata gotovog novca, niti za koje namjene je utrošen; da je takvim postupanjem učinjen bitan propust u vođenju poslovnih knjiga i bitna povreda zakonskih propisa u vezi s raspolaganjem gotovim novcem; te da nisu predočeni bilo koji računi iz kojih bi bilo vidljivo za koje namjene je novac podignut sa žiro računa. Na ročištu glavne rasprave održanom 12. prosinca 2016. godine (l.s. 356-357) na kojem je vještak usmeno izložio o svom vještvu proizlazi očitovanje istoga da se u predmetnom radi o isplatama u gotovini za koju svaku stavku da postoji izvod i bankovni nalog. Nadalje, uvidom u poslovne knjige tužitelja vještak da je utvrdio da u istima ne postoji dokument blagajnička isplatnica, a da je to dokument temeljem kojega se vrši isplata iz blagajne. Nadalje da je vještak utvrdio da su isplate sa žiro računa knjižene izravno na račun 11304 i 153 pa da ni u teoriji nisu mogle biti knjižene na 1109 kako bi se moglo omogućiti daljnje knjiženje u blagajni.

Iz navedenih činjeničnih utvrđenja iz vještva, usmenog izlaganja vještva na ročištu i prethodno spomenutog pojašnjenja vještva na koje je vještak bio pozvan proizlazi zaključak ovoga suda da tuženik kao član uprave pravnog prednika tužitelja u spomenutom postupanju nije primijenio pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika što se od njega tražilo.

Naime u predmetnom se radi o isplatama s računa pravnog prednika tužitelja temeljem potpisane dokumentacije platnog prometa, a jedina osoba ovlaštena za potpisivanje dokumentacije platnog prometa je upravo tuženik N. P. kao jedini član društva pravnog prednika tužitelja, pa je bez utjecaja na osnovanost tužbenog traženja činjenica da su se isplate sa žiro računa pravnog prednika tužitelja vršile trećim osobama, a ne tuženiku, budući su te osobe sukladno odredbama članaka 18., 29. i 32 Zakona o platnom prometu (NN 133/99) mogle izdavati naloge za plaćanje na teret žiro računa pravnog prednika tužitelja samo ako su od tuženika kao tada zastupnika po zakonu pravnog prednika tužitelja dobile ovlaštenje potpisa naloga za plaćanje.

39. Sukladno odredbama članaka 18., 29. i 32 Zakona o platnom prometu (NN 133/99) i čl.20. Zakona o platnom prometu u zemlji (NN 117/2001) naloge za plaćanje na teret žiro računa poduzetnika može izdati samo osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili druga osoba kojoj je dano pravo potpisa naloga od strane osobe ovlaštene za zastupanje poduzetnika. Banka ili druga financijska organizacija kod koje je otvoren žiro račun poduzetnika provjerava ispravnost potpisa na nalogu za isplatu na teret žiro računa, prije njegova izvršenja, kao i identitet osobe koja preuzima gotovinu, ako se radi o nalogu za isplatu gotovine.

40. Dakle, naknada štete nastala isplatama s računa pravnog prednika tužitelja osnovom „pozajmice osnivaču“ za koje se u dokaznom postupku sa sigurnošću nije moglo utvrditi da predstavljaju pozajmice tuženiku koji je jedan od osnivača (1.974.886,94 kuna), zatim isplata D. Nj. iznosa od 800,00 kuna osnovom pozajmice, te isplata s računa pravnog prednika tužitelja iznosa od 168.613,91 kuna koju isplatu po utvrđenjima iz vještva (tabela T-7 vještva) ne prati nikakva dokumentacija, predstavljaju tužitelju nastalu štetu naknada koje, po mišljenju ovoga suda, treba teretiti tuženika uslijed propusta voditi poslove društva pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika ali samo u dijelu koji nije zastario. 41. Tuženikov materijalno pravni prigovor zastare potraživanja koja se odnose na tražbine tužitelja osnovom naknade štete koja je nastala tužitelju vođenjem od strane tuženika kao člana uprave pravnog prednika tužitelja poslova toga društva pozornošću neurednog i nesavjesnog gospodarstvenika je djelomično osnovan.

U smislu čl. 230. ZOO-a tražbina osnovom naknade štete zastarijeva za tri godine od trenutka kada je oštećeni doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

Predmetna šteta nastala je u razdoblju od 6. listopada 2006.g. do 31.12.2010.g. na koje razdoblje se odnosi po vještaku utvrđen saldo preostalo nevraćenih pozajmica isplaćenih s računa prednika tužitelja.

52. Tužitelj je za takvu štetu morao doznati najkasnije na dan otvaranja stečajnog postupka nad pravnim prednikom tužitelja 16. lipnja 2011.g., kada je istome bila poznata i činjenica visine štete i osobe (tuženik) koja je štetu učinila, odnosno za nastanak iste odgovorna. Tuženik tijekom postupka nije isticao da je tužitelj za visinu štete i osobu koja je štetu učinila saznao prije. Tužba u predmetnoj pravnoj stvari otposlana je ovom sudu poštom preporučenom pošiljkom dana 9. kolovoza 2012.g. dakle u roku od 3 godine otkad je tužitelj kao oštećenik doznao za štetu i štetnika pa u odnosu na predmetne tražbine tužitelja osnovom naknade štete nije nastupila zastara za sve one tražbine kod kojih nije proteklo pet godina od kada je šteta nastala.

43. Stoga je ovaj sud našao osnovanima tražbine tužitelja osnovom naknade štete nastale isplatama s računa pravnog prednika tužitelja u odnosu na koje nije prošao petogodišnji rok od kada je šteta nastala i to isplate; D. Nj. na dan 10.8.2007.g. iznos od 98.000,00 kuna, te na dan 22.8.2007.g. iznos od 16.000,00 kuna, na dan 7.9.2007.g. iznos od 100.000,00 kuna, na dan 7.9.2007.g. iznos od 200.000,00 kuna, na dan 7.9.2007.g. iznos od 11.500,00 kuna, na dan 8.9.2007.g. iznos od 7.000,00 kuna, na dan 14.9.2007.g. iznos od 100.000,00 kuna, na dan 17.9.2007.g. iznos od 21.500,00 kuna, na dan 17.9.2007.g. iznos od 101.000,00 kuna, na dan 17.9.2007.g. iznos od 65.000,00 kuna, na dan 20.9.2007.g. iznos od 4.700,00 kuna, na dan 29.10.2007.g. iznos od 60.550,00 kuna, na dan 6.11.2007.g. iznos od 1.850,00 kuna, na dan 8.11.2007.g. iznos od 21.000,00 kuna, na dan 11.12.2007.g. iznos od 800,00 kuna, na dan 11.12.2007.g. iznos od 16.000,00 kuna, na dan 3.4.2008.g. iznos od 12.000,00 kuna iznos na dan 5.6.2008.g. iznos od 2.500,00 kuna, na dan 4.9.2008.g. iznos od 23.778,36 kuna, M. C. S. na dan 5.9.2007.g. iznos od 15.000,00 kuna, P. P. na dan 1.4.2008.g. iznos od 44.000,00 kuna, T. Nj. na dan 14.9.2007.g. iznos od 120.000,00 kuna, te za isplaćeni iznos od 168.613,91 kuna (l.s. 315) za koji iz tabele T-7 vještva proizlazi da se radi o isplatama u 2009.g. (25.957,65 kuna) i 2010.g. (142.656,26 kuna) koja naknada sveukupno iznosi 1.210.792,27 kuna od kojeg dana saznanja za štetu i štetnika (16. lipnja 2011.g.) je tužitelju priznata i zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 postotna poena, budući se ne radi o tražbini iz trgovačkih ugovora već drugih odnosa.

S obzirom da iz činjeničnih navoda tužbe i stanja spisa proizlazi da je tuženik bio jedini član uprave trgovačkog društva, da je bez pravnog temelja podizao novac sa žiro-računa trgovačkog društva odnosno pravnog prednika tužitelja osobno ili putem trećih, a što ukazuje da nije vodio poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, to je ovaj sud primjenjujući odredbu članka 252. ZTD, a prema kojoj odredbi članovi uprave odgovaraju za štetu društvu ako povrijede svoju obvezu vođenja poslova društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika odlučio kao u točki I. izreke presude.

43. Zahtjev tužitelja za isplatu osnovom naknade štete nastale isplatama s računa pravnog prednika tužitelja u odnosu koje je prošao petogodišnji rok od kada je šteta nastala i to isplate; D. Nj. na dan 6.10.2006.g. iznos od 2.808,58 kuna, na dan 9.10.2006.g. iznos od 40.000,00 kuna, na dan 10.10.2006.g. iznos od 14.500,00 kuna, na dan 30.10.2006.g. iznos od 40.000,00 kuna, na dan 14.11.2006.g. iznos od 9.000,00 kuna, na dan 7.12.2006.g. iznos od 85.000,00 kuna, na dan 7.12.2006.g. iznos od 6.000,00 kuna, na dan 27.12.2006.g. iznos od 18.000,00 kuna, na dan 16.1.2007.g. iznos od 6.000,00 kuna, na dan 19.1.2007.g. iznos od 75.700,00 kuna, na dan 26.1.2007.g. iznos od 10.000,00 kuna, na dan 31.1.2007.g. iznos od 90.000,00 kuna, na dan 31.1.2007.g. iznos od 45.000,00 kuna, na dan 31.1.2007.g. iznos od 93.000,00 kuna, na dan 31.1.2007.g. iznos od 225.000,00 kuna, na dan 20.2.2007.g. iznos od 3.000,00 kuna, na dan 28.2.2007.g. iznos od 57.800,00 kuna, na dan 28.2.2007.g. iznos od 81.300,00 kuna, na dan 13.3.2007.g. iznos od 2.400,00 kuna, na dan 22.3.2007.g. iznos od 68.000,00 kuna, na dan 26.3.2007.g. iznos od 10.000,00 kuna, na dan 26.3.2007.g. iznos od 2.200,00 kuna, na dan 29.3.2007.g. iznos od 4.750,00 kuna, na dan 3.4.2007.g. iznos od 2.000,00 kuna, na dan 6.4.2007.g. iznos od 3.200,00 kuna, na dan 21.4.2007.g. iznos od 3.100,00 kuna, na dan 10.5.2007.g. iznos od 20.350,00 kuna, na dan 22.5.2007.g. iznos od 9.000,00 kuna, na dan 22.5.2007.g. iznos od 5.600,00 kuna, na dan 15.6.2007.g. iznos od 4.000,00 kuna, na dan 15.6.2007.g. iznos od 2.000,00 kuna, na dan 26.6.2007.g. iznos od 9.000,00 kuna, na dan 26.6.2007.g. iznos od 17.000,00 kuna, na dan 18.7.2007.g. iznos od 7.000,00 kuna, na dan 18.7.2007.g. iznos od 10.000,00 kuna, te na dan 3.8.2007.g. iznos od 30.800,00 kuna, N. B. na dan 11.12.2006.g. iznos od 26.700,00 kuna, te na dan 22.12.2006.g. iznos od 4.200,00 kuna, N. K. na dan 28.12.2006.g. iznos od 2.000,00 kuna, M. C. S. na dan 15.1.2007.g. iznos od 15.000,00 kuna, na dan 28.2.2007.g. iznos od 95.000,00 kuna, na dan 26.4.2007.g. iznos od 81.500,00 kuna, P. P. na dan 10.7.2007.g. iznos od 1.200,00 kuna i 2.500,00 kuna koja naknada sveukupno iznosi 1.340.608,58 kuna, trebalo je odbiti kao neosnovan budući se radi o tražbinama u odnosu na koje je nastupila zastara jer je protekao petogodišnji rok od nastanka štete.

44. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke presude.

45. U odnosu na predložene dokaze koji nisu izvedeni;

Pored činjenice da je u dokaznom postupku izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem poslovnih knjiga tužitelja i računa tuženika i to na okolnost da li je u poslovnim knjigama tužitelja i računima tuženika evidentirana isplata tuženiku od strane tužitelja odnosno pravnih prednika istoga, po kojim osnovama i kada je izvršena takva isplata, te na okolnost da li je iz poslovnih knjiga tužitelja i računa tuženika vidljivo da je tuženik svojim sredstvima podmirivao dugove tužitelja prema trećima, to na iste okolnosti nije bilo potrebno saslušavati parnične stranke niti svjedoke koji su surađivali s društvom ili bili u njemu zaposleni, kako je to predložio tuženik, pa taj dokaz sud kao nepotreban nije izvodio. Tuženik tijekom postupka niti ne navodi koji su to vjerovnici pravnog prednika tužitelja kojima je predmetnim novcem podmirio dugovanja istoga. Također je bilo nepotrebno izvoditi dokaz saslušanjem svjedoka koje je predložio tužitelj budući je i bez tog dokaza stanje stvari bilo dovoljno razjašnjeno za donošenje meritorne odluke.

Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka D. Nj. predložen od strane tužitelja iz razloga što je predmetnim vještvom utvrđena kako visina novčanog iznosa koja je istoj isplaćena tako i osnova po kojoj je vršena isplata. Isto je i s dokaznim prijedlogom tužitelja saslušati svjedoke M. C. S., te T. Nj..

Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka predložen od strane tužitelja kao nepotreban. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak (čl. 154. st. 2. - N.n. 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14) budući da je njihov uspjeh u ovoj parnici podjednak. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude.

U Dubrovniku, dana 13. srpnja 2022. godine

Sudac:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Prema odredbi čl. 348 st. 4. ZPP-a rokovi za žalbu protiv presude donesene u prvom stupnju ne teku od 1. do 15. kolovoza.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćnici tuženika.