Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 60 Gž R-326/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. F. iz B., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika K. b. c. Z. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. J., mag. iur. zaposlenom kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3598/2019-30 od 3. prosinca 2021., dana 13. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika K. b. c. Z. kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3598/2019-30 od 3. prosinca 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici V. F. na ime razlike plaće bruto iznos od 21.948,05 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3598/2019-30 od 3. prosinca 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku K. b. c. Z. naknaditi tužiteljici V. F. trošak parničnog postupka u iznosu preko 8.250,00 kn do 8.875,00 kn (za iznos od 625,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice V. F. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika K. b. c. Z. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 21.948,05 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 8.875,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 3. prosinca 2021. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci presude, sve to u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 1.200,00 kn.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 19. svibnja 2021. (list 46-48 spisa), sukladno pisanom nalazu i mišljenju Z. R., stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i računovodstvo od 26. travnja 2021. (list 34-39 spisa), da joj tuženik na ime razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 31. prosinca 2014. pa do 31. prosinca 2019. zbog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada na osnovnu plaću, a koji joj nije plaćen za sve efektivno odrađene sate za vrijeme prekovremenog rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću, a koji joj nije plaćen za sve efektivno odrađene sate za vrijeme prekovremenog rada te pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, isplati ukupan bruto iznos od 21.948,05 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.437,50 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju tuženik upire.

6. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prvostupnice sestrinstva (voditeljice smjene) na odjelu za kirurške operacije,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja Z. R., stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i računovodstvo od 26. travnja 2021., sačinjenog za razdoblje od 31. prosinca 2014. pa do 31. prosinca 2019., proizlazi da:

- da tužiteljici u utuženom razdoblju nije plaćen dodatak za posebne uvjete rada te dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada,

- da visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice po osnovi dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za utuženo razdoblje iznosi 19.831,55 kn bruto,

- da visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice po osnovi pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju iznosi 2.116,50 kn bruto.

8. Odredbama iz čl. 47. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 – u daljnjem tekstu: KU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 31. prosinca 2014. pa do 28. veljače 2018., kao i odredbama iz čl. 45. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18 – u daljnjem tekstu: KU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. ožujka 2018. pa do 31. prosinca 2019., ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

9. Odredbom iz čl. 51. st. 1. KU 1, kao i odredbom iz čl. 49. st. 1. KU 2, ugovoreno je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a odredbom iz čl. 51. st. 9. KU 1, kao i odredbom iz čl. 49. st. 9. KU 2, ugovoreno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

10. Odredbama iz čl. 57. KU 1, kao i odredbama iz čl. 55. KU 2, ugovoreno je, između ostalog, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te da će se osnovna plaća na tužiteljičinom radnom mjestu uvećati za 25%, s time da je odredbama iz čl. 21. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 92/19 – u daljnjem tekstu: Dodatak II. KU 2), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. rujna 2019. pa do 31. prosinca 2019., ugovoreno da će se osnovna plaća na tužiteljičinom radnom mjestu uvećati za 28%.

11. Odredbom iz čl. 5. Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 96/15 – u daljnjem tekstu: Dodatak I. KU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. listopada 2015. pa do 28. veljače 2018., dodan je iza čl. 59. KU 1 čl. 59.a kojim je ugovoreno da, iznimno od čl. 59. KU 3, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Navedeno je također ugovoreno odredbom iz čl. 58. KU 2, s time da je odredbom iz čl. 24. Dodatka II. KU 2 ugovoreno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće

12. Odredbom iz čl. 36. st. 1. KU 1, kao i odredbom iz čl. 34. st. 1. KU 2, ugovoreno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

13. Odredbom iz čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/12 – u daljnjem tekstu: TKU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 31. prosinca 2014. pa do 31. prosinca 2016., kao i odredbom iz čl. 58. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 128/17 – u daljnjem tekstu: TKU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja

ko je zaposlenik u

od 1. siječnja 2017. pa do 31. prosinca 2019., ugovoreno je da, a

javnoj službi odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

14. Nadalje, odredbom iz čl. 91. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR), a koji je bio na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, propisano je da plaća iz st. 1. tog članka obuhvaća osnovnu plaću ili minimalnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. 15. Odredbom iz čl. 81. ZR–a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

16. Isto tako, odredbom iz čl. 94. ZR–a, propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću, a odredbom iz čl. 92. st. 3. ZR–a propisano je da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

17. Prvostupanjski sud je, uzimajući u obzir tako utvrđeno činjenično stanje, kao i sadržaj odredbi iz čl. 59. st. 1. TKU 1, čl. 58. st. 1. TKU 2, čl. 36. st. 1., čl. 47. st. 1., 2. i 3., čl. 51. st. 1. i 9., čl. 57. KU 1, čl. 34. st. 1., čl. 45. st. 1., 2. i 3., 49. st. 1. i 9., čl. 55. i čl. 58. KU 2, čl. 5. Dodatka I. KU 1, čl. 21. i čl. 24. Dodatka II. KU 2 te čl. 81., čl. 91. st. 3., čl. 92. st. 3. i čl. 94. ZR–a, pravilno postupio kada je zaključio da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala pravo na dodatak za posebne, odnosno otežane uvjete rada od 25%/28% i pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4%/8%, kao i pravo na pravilan obračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad te kada je naložio tuženiku da isplati tužiteljici na ime glavnice bruto iznos od 21.948,05 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 92. st. 3. ZR–a, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju.

18. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom potraživanju tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te potom na isto pogrešno primijenio materijalno pravo.

19. Međutim, djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka.

20. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi 21.948,05 kn, tužiteljica ima pravo na naknadu troška sastava tužbe od 16. prosinca 2019. u iznosu od 1.000,00 kn, troška sastava obrazloženih podnesaka od 25. veljače 2020. (očitovanje na odgovor na tužbu) i 19. svibnja 2021. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) u iznosu od po 1.000,00 kn, troška pristupa na ročište od 8. lipnja 2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (a ne o glavnoj stvari kako to prvostupanjski sud pogrešno zaključuje) u iznosu od 500,00 kn, troška pristupa na ročište od 26. listopada 2021. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 1.000,00 kn te troška pristupa na ročište za objavu presude od 3. prosinca 2021. (na koje je punomoćnik tužiteljice pristupio) u iznosu od 500,00 kn, odnosno pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 5.000,00 kn, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 1.250,00 kn, što zbrojeno iznosi 6.250,00 kn, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. st. 1., Tbr. 8. st. 1., Tbr. 9. st. 1., 2. i 3., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

21. Tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a ima pravo i na naknadu troška provođenja financijskog vještačenja u cjelokupnom plaćenom iznosu od 2.000,00 kn jer je taj trošak bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog.

22. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka (troška nastalog zastupanjem po odvjetniku i troška vještačenja) u ovom predmetu u konačnom iznosu od 8.250,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 3. prosinca 2021., kada je pobijana presuda donesena pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbama iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) te čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju, dok joj to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 625,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

23. Valja dodati i da tuženik u smislu odredaba iz čl. 164. st. 1., 2. i 3. ZPP–a nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu jer do zaključenja glavne rasprave nije postavio određen zahtjev za naknadu istog.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

25. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom samo djelomično uspio u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, kao sporednom potraživanju tužiteljice, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 13. srpnja 2022.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović, v.r.