REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2471/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đura Sesse člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice MARINE BIKIĆ iz Splita, Markov put 61, OIB 37636573287, koju zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, Podružnica Split, Varaždinska 54, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Split I., radi isplate iznosa od 26.949,10 kn, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-933/2020-2 od 29. prosinca 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-227/2019-11 od 17. prosinca 2019. na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-933/2020-2 od 29. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj: P-227/2019-11 od 17. prosinca 2019. zbog sedam pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik nije odgovorio.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbama čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da niti jedno naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5. U ovoj parnici, koja je provedena prema pravilima koja uređuju postupak u sporovima male vrijednosti (v.p.s. 24.449,13 kn), polazeći od odredbe čl. 461. a ZPP prema kojoj su stranke dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, prvostupanjski sud je analizirao i ocijenio dokaze koji su priloženi uz tužbu, te odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokaza jer na temelju tih isprava nije mogao sa sigurnošću utvrditi relevantne činjenice (čl. 221.a ZPP), a to je prihvatio i sud drugog stupnja, pri čemu treba reći da je prvostupanjski sud utvrdio na temelju Službene zabilješke da je do štetnog događaja došlo u krugu lučice Zenit gdje je pristup dozvoljen vlasnicima brodica i radnicima koji u njoj rade, a prema čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) ugovorom o osiguranju pokrivene su štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a tužiteljica nije pružila dokaz da je „krug lučice Zenit“ takva površina.
6.1. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenost revizije navela 7 pitanja koja glase:
"1. Može li drugostupanjski sud potvrditi ili preinačiti prvostupanjsku odluku temeljem činjenica utvrđenih primjenom odredbe čl. 221.a9 ZPP-a (pravila o teretu dokazivanja) navodeći da stranka na kojoj je teret dokazivanja nije dokazala određene činjenice, i to u situaciji kada je jedna strana u skladu s člankom 219. ZPP- a iznijela sve činjenice i sudu prezentirala sve dokaze na kojima temelji svoj zahtjev kao i one kojima pobija navode i dokaze protivne strane dok ej druga strana potpuno pasivna?
2. Može li sud primijeniti pravilo o teretu dokazivanja prije nego je ocijenio dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku te je li na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s člankom 8. i čl. 221.a) ZPP-a te bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. i toč. 6. ZPP-a?
3. Je li sud imao razloga sumnjati u dokazna sredstva tužiteljice i to javnu ispravu i dvije privatne isprave - Službenu bilješku PP Split, privatno vještvo stalnog sudskog vještaka i račun popravka ovlaštenog servisera - uz okolnost je tužiteljica navedena dokazna sredstva ponudila tuženiku i u mirnom postupku, u fazi kada je tuženik mogao sudjelovati u utvrđenju uzročno posljedične veze i utvrđenju svoje odgovornosti, te je mogao kontrolirati svaku stavku popravka plovila od strane ovlaštenog servisera jer je od strane tužiteljice bio upućen na to., posebno uz okolnost da tuženik ništa ne dokazuje, ne poduzima, ne procjenjuje i ne predlaže. dostavljene privatne isprave samo paušalno, neobrazloženo osporava?
4. Je li sud pravilno ocijenio pretpostavljenu dokaznu snagu javne isprave koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje ovlasti (službenu bilješku policijske postaje), je li sud u tom smislu postupio nezakonito kada nije uzeo kao istinito ono što se u javnoj ispravi (policijskom zapisniku) potvrđuje, te je li pravilno utvrđena dokazna snaga privatnih isprava (privatno vještvo stalnog sudskog vještaka i račun ovlaštenog servisera sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a (VS RH Revr- 303/2007)?
5. Je li sud, dokazima koje je tužiteljica dostavila uz tužbu i to policijski zapisnik, račun popravka ovlaštenog servisera i privatno vještvo stalnog sudskog vještaka - dana mogućnost da formira svoj stav o spornim činjenicama na temelju pretežne vjerojatnosti na strani tužiteljice te donese meritornu odluku kojom se usvaja tužbeni zahtjev?
6. Je li sud imao razloga sumnjati u ispostavljeni račun od strane ovlaštenog servisera za plovila, službenu bilješku policijske postaje te vještvo ovlaštenog sudskog vještaka kao dokaz o uzročno posljedičnoj vezi, odgovornosti i visini štete nastale štete na plovilu tužiteljice, posebno u svjetlu tuženikovog potpuno pasivnog ponašanja u izvansudskom postupku za naknadu štete, u kojem postupku tuženik nije sačinio niti izvid štete niti je fotografirao brod i nastala oštećenja, pa čak ni tada, kada ga tužiteljica, prije podnošenja tužbe i prije popravka plovila, dopisom od 11. rujna 2018.g. (mail korespondencija) obavijestila putem svog punomoćnika, o tome da se brod nalazi kod ovlaštenog servisera-Brodoplast Split d.o.o. radi utvrđenja svih nastalih oštećenja u predmetnom štetnom događaju i radi sanacije nastalih oštećenja, te da tuženik može, u svakom trenutku pristupiti u servis radi utvrđenja svih nastalih oštećenja u predmetnom štetnom događaju i radi sanacije nastalih oštećenja, te da tuženik može, u svakom trenutku pristupiti u servis radi utvrđenja nastalih oštećenja, a posebno uz okolnost da su oštećenja iz računa popravka identična su oštećenjima koja su utvrđena u javnoj ispravi - službenoj bilješci PP Split od 08.05.2018.g. koja je kao dokaz dostavljena uz tužbu?
7. Je li sud imao dovoljno elemenata za usvajanje tužbenog zahtjeva i bez provođenja dokaza novim vještačenjem u sudskom postupku, posebno iz okolnost da je brod u međuvremenu popravljen, te bi se vještvo u sudskom postupku moglo temeljiti jedino na dokazima koje je tužiteljica dostavila uz tužbu a to je službena bilješka PP od 08.05.2018.g., račun poravka br. 53-1-1 od 17.10.2018.g. ovlaštenog servisera i privatno vještvo stalnog sudskog vještaka i procjenitelja za pomorski promet Damir Višić, ing.pom. prometa od 11.05.2018.g.??"
6.2. Kao razloge važnosti označenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni tužiteljica se poziva na niz odluka drugih drugostupanjskih sudova, kao i na odluke revizijskog suda, za koje smatra da je u njima izraženo drugačije pravno shvaćanja od shvaćanja na kojem se temelji pobijana presuda.
7. Pitanja koja postavlja tužiteljica se uglavnom odnose na primjenu pravila o teretu dokazivanja u ovom konkretnom sporu. Ona se, u suštini, temelje na tvrdnjama i stavovima same tužiteljice, a ne na pravnom shvaćanu drugostupanjskog suda koje odstupa od prakse revizijskog suda ili prakse nekog drugog suda drugog stupnja ili je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda, odnosno o kojima sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena (na neki drugi razlog iz čl. 385.a ZPP tužiteljica se i ne poziva).
7.1. Tako prvo pitanje kojim se problematizira može li drugostupanjski sud potvrditi ili preinačiti prvostupanjsku odluku temeljem činjenica utvrđenih primjenom odredaba čl. 221.a ZPP sadrži u sebi konstataciju „i to u situaciji kada je jedna strana u skladu s člankom 219. ZPP iznijela sve činjenice i sudu prezentirala sve dokaze“ nije važno pitanje u smislu citirane odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer bi suđenje bilo bez smisla kada bi sud bio dužan prihvatiti da su dokazi priloženi uz tužbu ujedno „svi dokazi“ (da drugih nema) i kada priložene dokaze ne bi mogao cijeniti prema svom slobodnom uvjerenu (čl. 8. ZPP). Očito je pri postavljanju ovog pitanja tužiteljica imala na umu odluku ovog suda broj Revd-1841/2021-2 od 28. travnja 2021. kojom je stranci dopušteno podnošenje revizije. Međutim, činjenična i pravna situacija u tom predmetu je različita zbog toga što je u pitanju postupak osiguranja određivanjem privremene mjere (a ne parnični postupak) te što iz samog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije proizlazi da „nisu izvedeni dokazi“ koje je stranka predložila niti su ocijenjeni sukladno čl. 8. ZPP. U ovom pak slučaju su svi dokazi su ocijenjeni.
7.2. Naprijed navedeno je ujedno i odgovor na drugo pitanje: „Može li sud primijeniti pravilo o teretu dokazivanja prije nego je ocijenio dokaze u smislu čl. 8. ZPP“. Dakle, odgovor je da ne može (kakav je stav zauzet u nekim odlukama koje je tužiteljica priložila uz reviziju), ali sud u ovoj parnici to nije učinio jer ocijenio sve dokaze (isprave) koje je tužiteljica priložila pa navedeno pitanje nije važno za odluku u ovom sporu.
7.3. Treće pitanje „Je li sud imao razloga sumnjati u dokazna sredstva tužiteljice“ je nejasno odnosno ako tužiteljica smatra da dokaze koji su predloženi sud mora prihvatiti valja reći da niti u jednoj od većeg broja sudskih odluka na koje se poziva tužiteljica nije zauzeto takvo shvaćanje, a niti su u ovoj parnici sudovi nižeg stupnja u obrazloženju svojih odluka naveli „da sumnjaju u dokazna sredstva tužiteljice“. Sud ne sumnja već odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).
7.4. Četvrto pitanje odnosi se na dokaznu snagu javne isprave (konkretno, Službene bilješke Policijske uprave) u smislu čl. 230. ZPP, a tužiteljica postavlja pitanje je li sud postupio nezakonito kada nije uzeo kao istinito ono što se u javnoj ispravi potvrđuje te je li pravilno utvrđena dokazna snaga privatnih isprava (vansudsko vještačenje i račun ovlaštenog servisera). Na to se u suštini svodi i sadržaj petog pitanja, tj. je li sudu na temelju tih dokaza dana mogućnost da formira svoj stav o spornim činjenicama pretežne vjerojatnosti na strani tužiteljice te da donese odluku kojom se tužbeni zahtjev prihvaća. U pitanju se sugerira da sud nije uzeo kao istinito ono što se u policijskom zapisniku potvrđuje, ali se ne navodi što sud nije uzeo kao istinito. U obrazloženju presuda sudova nižeg stupnja nije navedena bilo koja činjenica iz policijskog zapisnika (službene bilješke) za koju sudovi smatraju da nije istinita. U odluci ovog suda Revr-303/2007 na koju se tužiteljica poziva u suštini je samo rečeno ono što je propisano u čl. 230. ZPP i drugostupanjski sud nije zauzeo stav koji ne bi bio podudaran stavu revizijskog suda iz te sudske odluke. Ostali dio pitanja je li sud pravilno utvrdio dokaznu snagu privatnih isprava i je li mu dana mogućnost na da na temelju predloženih dokaza prihvati tužbeni zahtjev zapravo i nisu pitanja koja se odnose na jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te razvoj prava kroz sudsku praksu, već se njime sugerira da ovaj sud preispita postupanje sudova nižeg stupnja u ocjeni izvedenih dokaza u konkretnom slučaju.
7.5. U šestom i sedmom pitanju tužiteljica u suštini ponavlja ono što je navela u prethodnim pitanjima, pri tom se posebno referira na činjenice konkretnog spora, tj. je li sud imao razloga sumnjati u ispostavljeni račun ovlaštenog servisera, službenu bilješku policijske postaje te u privatno „vještvo“ ovlaštenog sudskog vještaka kao dokaz o uzročno posljedičnoj vezi i visini štete. Može se samo ponoviti da sud ne „sumnja“ već utvrđuje činjenice, a koje će uzeti kao dokazane odlučuje prema svom slobodnom uvjerenju (čl. 8. ZPP), a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o njezinom postojanju zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP). Tako su sudovi postupili i u ovoj parnici, a u sudskim odlukama na koje se u reviziji poziva tužiteljica nije zauzeto pravno shvaćanje koje bi tome bilo suprotno.
8. Na kraju još valja napomenuti da tužiteljica u prijedlogu ukazuje i na značenje načela otvorenog pravosuđenja, ali u vezi tog načela ne postavlja određeno pravno pitanje niti se poziva na odredbe parničnog postupka i u čemu se sastoji povreda na njezinu štetu.
9. Zbog iznesenih je razloga odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP.
Zagreb, 13. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
Broj zapisa: eb314-a54cb
Kontrolni broj: 0a1b3-864cf-ee91a
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
