REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1773/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice B. F. M. OIB ... i II- tužitelja J. F. OIB ... , oboje iz V., oboje zastupani po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ... , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravnom odjelu, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-8929/15-2 od 24. siječnja 2017. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11675/09-26 od 14. siječnja 2015., na sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 8929/15-2 od 24. siječnja 2017. u dijelu pod stavkom I. izreke odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji B. F. M. OIB: ... i J. F. OIB: ... , oboje iz V. ... , kao kupci, temeljem Kupoprodajnog ugovora 32/96 od 30.09.1996. g., svaki u ½ dijela, od prodavatelja Z. d.o.o. iz Z., ... , čiji je pravni slijednik Z. d.d. iz Z. ... , stekli pravo vlasništva na nekretninama i to:

- 55. etaža 120/10000 dijela k.č.br. 324 dvije stambene zgrade u Č. br. ... i ... , zgrada i ekonomsko dvorište u površini od 2528 m2 odnosno 703 čhv, povezano s vlasništvom garsonjere na I (prvom) katu u hodniku lijevo objekta B, desno stubište, Č. br. ... , površine 32,50 čm, sve upisano u zk.ul.br. 2013. k.o. V. N., zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade srazmjerno odnosu korisne vrijednosti toga stana prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, sukladno odredbi čl. 68. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

II. Utvrđuje se da su tužitelji B. F. M. OIB: ... i J. F. OIB: ... , oboje iz V., ... , kao kupci, temeljem Kupoprodajnog ugovora br. 21/96 od 30.09.1996. g., svaki u ½ dijela, od prodavatelja Z. d.o.o. iz Z., ... , čiji je pravni slijednik Z. d.d. iz Z., ... , stekli pravo vlasništva na nekretninama i to:

- 29. etaža 42/10000 dijela k.č.br. 324 dvije stambene zgrade u Č. br. ... i ... , zgrada i ekonomsko dvorište u površini od 2528 m2 odnosno 703 čhv, povezano s vlasništvom garaže br. 19 u objektu B, Č. ... , površine 11,48 čm, sve upisano u zk.ul.br. 2013 k.o. V. N., zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom zemljišta i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade srazmjerno odnosu korisne vrijednosti navedene garaže prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, sukladno odredbi čl. 68. i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska da tužiteljima izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja, svakoga u ½ dijela, na nekretninama iz toč. I. i II. ove presude, u roku od 15 dana, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 18.345,00 kn, sve to u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženice Republike Hrvatske i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tuženici izdati tužiteljima tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja, a preinačena je navedena presuda u dijelu pod stavkom I., II. i IV. Izreke na način da je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva odbijen, odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak prvostupanjskog postupka, dok je tužiteljima naloženo nadoknaditi tuženoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562.50 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom I. izreke reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnijela tuženica s prijedlogom da ovaj sud prihvati reviziju tuženice i preinači drugostupanjsku presudu, podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženice nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

6.1. Prema odredbi st. 3. u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojega ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.2. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

7. Tuženica u reviziji, smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačuje sljedeće pitanje:

"Da li Državni odvjetnik Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 215. st. 1. alineja 3. i čl. 215. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama nastupa kao stranka sui generis i je li time jedini pasivno legitimiran potpisati pisanu izjavu o dozvoli uknjižbe (clausulu intabulandi) u slučaju kada pravna osoba koje je nekretninom raspolagala nema pravnog slijednika, a vodi se sudski postupak povodom zahtjeva za izdavanje tabularne isprave radi uknjižbe nekretnine koja je bila predmetom pravnog posla ili Državni odvjetnik Republike Hrvatske sukladno navedenim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama nastupa kao zakonski zastupnik Republike Hrvatske, koja je pasivno legitimirana?"

8. Tuženica kao razlog važnosti ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1124/09 od 21. svibnja 2013., Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-276/08 od 9. travnja 2009., i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-11458/11 od 10. prosinca 2013. tvrdeći da je pobijana odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u navedenim odlukama.

9. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za izdavanje tabularne isprave na nekretninama i to garsonijere nalazeće na prvom katu u objektu B na adresi Z., Č. br. ... , površine 32,50 čm i garaže broj 19 u objektu B Č. ... , površine 48 čm, upisanih u z.k.ul. broj 2013, k.o. V. N.

10. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su tužitelji stekli predmetne nekretnine na temelju Ugovora broj 21/96 od 30. rujna 1996. i 32/96 od 30. rujna 1996. sklopljenim sa Z. d.o.o. iz Z., ... , čiji je pravni slijednik Z. d.d. iz Z., ... , kao prodavatelja i tužitelja kao kupaca svakog u ½ dijela, da je trgovačko društvo Z. d.d. dana 31. prosinca 1999. promijenilo tvrtku društva na način da nova tvrtka glasi A. d.d. Z., ... , da je nad trgovačkim društvom A. d.d. Z., ... , otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-239/2000 od 16. veljače 2001. koji je postupak zaključen rješenjem istog suda broj St-239/2000 od 14. lipnja 2004., da je A. d.d. prestao postojati zbog stečaja i da nema pravnog slijednika. Iz odluke drugostupanjskog suda proizlazi da se utvrđenje prava vlasništva kao što tužitelji traže može osnovano zahtijevati u slučaju kad je pravni temelj stjecanja prava vlasništva zakon, a ne i pravni posao, jer je upis prava vlasništva modus stjecanja toga prava, zbog čega taj dio tužbenog zahtjeva ocjenjuje neosnovanim međutim u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave te pozivom na odredbe čl. 215. st. 1. Al. 3. i čl. 215. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08, dalje: ZZK) utvrđuje da je tužena pasivno legitimirana za ovaj dio tužbenog zahtjeva jer da je osoba koja je ovlaštena za supotpisivanje i ovjeru potpisa ovlaštena izdati i tabularnu ispravu, unatoč činjenice što nije pravni slijednik otuđitelja koji je u međuvremenu prestao postojati.

11. Iz odluka koje je kao razlog važnosti uz reviziju priložila tuženica proizlazi da je Državni odvjetnik Republike Hrvatske pasivno legitimiran za izdavanje tabularne isprave u slučaju kad je pravna osoba koje je nekretninom raspolagala nema pravnog slijednika.

12. Navedeno, međutim, ne isključuje mogućnost da tužitelji u postupku radi izdavanja tabularne isprave tužbeni zahtjev postave prema Republici Hrvatskoj, a ne samo prema državnom odvjetniku Republike Hrvatske odgovornom za obavljanje poslova iz djelokruga državnog odvjetništva koje je prema Ustavu Republike Hrvatske samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona. Naime iz recentne prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka broj: U-III- 2184/2009 od 13. studenog 2014., broj U-III-5989/13 od 9. veljače 2016., broj U-III- 5055/21 od 30. lipnja 2022.) proizlazi da je neprihvatljiva "mehanička" primjena pozitivnog prava bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline.

13. Naime takva primjena materijalnog prava u konkretnom slučaju, u kojem se bit i i svrha instituta supotpisa isprave i izdavanja tabularne isprave u slučaju kad je pravna osoba koja je raspolagala nekretninom prestala postojati, svela na isključivo gramatičko tumačenje jednog dijela teksta mjerodavne zakonske odredbe na način da bi pasivno legitimiran bio osobno samo državni odvjetnik Republike Hrvatske kao odgovorna osoba u državnom odvjetništvu (sada Glavna državna odvjetnica Republike Hrvatske) što bi onemogućilo tužitelje u ishođenju tabularne isprave u slučaju promjene pozitivnih propisa kao što je to bilo donošenjem Zakona o državnom odvjetništvu ("Narode novine", broj: 67/18) kojima se mijenja ustrojstvo i nadležnost državnih odvjetništava, unutarnje ustrojstvo državnih odvjetništava, ovlasti, prava i dužnosti državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika, odnosno Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 63/19) kojim je definirano u čl. 57. da je za supotpis isprave sada nadležno županijsko državno odvjetništvo. Naime, u ustrojstvu državne vlasti pravnu osobnost ima prvenstveno Republika Hrvatska, u okviru čijeg aparata djeluju razna državna tijela, uključujući i državna odvjetništva, te stoga ako se tužitelji obraćaju Republici Hrvatskoj za izdavanje tabularne izjave obraćaju se ujedno i tijelu javne vlasti koje je za taj njihov zahtjev nadležno. Tako i čl. 78. ZPP, koji daje stranačku sposobnost državnom odvjetniku, ograničava se na aktivnu poziciju kad su državni odvjetnik ili koje drugo državno tijelo zakonom ovlašteni pokrenuti parnični postupak. Suprotno tumačenje, prama shvaćanju ovog suda, predstavljalo bi pretjerani (ekscesivni) formalizam u odlučivanju/suđenju i onemogućio bi tužitelje u ishođenju svog očito osnovanog cilja - uknjižbe prava vlasništva na nekretnini koji su kupili još 1996., za istu platili kupoprodajnu cijenu i stupili u posjed, ali je otuđivatelj u međuvremenu prestao postojati, a nema pravnog sljednika.

14. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 13. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.