Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-123/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. L., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 34. i člankom 35. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2021., broj: K-40/2021-23, u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika J. B.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 16. prosinca 2021., broj: K- 40/2021., optuženi N. L. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanjem u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 153. stavak 1. u vezi s člankom 34. i 35. KZ/11., te je na temelju članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 49. stavak 1. točka 4. i članka 35. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci te mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi N. L. u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. optuženom N. L. naloženo je snašanje paušalnog troška kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna, dok je oslobođen dužnosti plaćanja troškova naknade i drugih izdataka za postavljenog branitelja.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi N. L., po branitelju, odvjetniku J. B., žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona i odluke o kazni iz članka 471. ZKP/08., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odlučujući o žalbi istu prihvati i optuženika oslobodi od optužbe ili ga podredno oslobodi od kazne.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s člankom 474. stavku 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su na njihovo traženje optuženi N. L. i njegov branitelj, odvjetnik J. B. te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj optuženika, odvjetnik J. B. dok nisu pristupili optuženik i zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, koji su o održavanju sjednice uredno obaviješteni, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u smislu članka 475. stavka 4. ZKP/08.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Optuženi N. L. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., tvrdeći da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi potpuno nejasni i jer postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude i iskaza danih svjedoka.
7.1. Međutim, s obzirom da tvrdnje prvostupanjskog suda, protivno tvrdnji žalitelja, nisu u suprotnosti s iskazima svjedoka, to nije ostvarena označena bitna povreda. Drugo je pitanje slaže li se optuženik s tim zaključcima, što predstavlja žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što će se razmotriti u okviru te žalbene osnove.
7.2. U odnosu na tvrdnju optuženog N. L. da sud prvog stupnja nije obrazložio dobrovoljni odustanak optuženika od započetog izvršenja kaznenog djela, valja istaknuti da se uopće ne radi o spornoj činjenici u ovom kaznenom postupku, s obzirom da su i žrtva M. R. u svom iskazu i optuženik u svojoj obrani naveli da je optuženik nakon što je spustio svoje hlače i gaće ispred žrtve napustio stan, slijedom čega nije bilo potreba izlagati razloge zbog kojih tu činjenicu sud prvog stupnja smatra dokazanom ili nedokazanom.
8. Prema tome, nisu ostvarene bitne postupovne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koje upire žalitelj, a ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Nadalje, pobijajući ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi N. L. tvrdi da svjedok T. J. nije u svom iskazu potvrdio iskaz žrtve, svjedokinje M. R. te da se njihovi iskazi ne podudaraju, slijedom čega je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje. Međutim, sud prvog stupanje je s pravom prihvatio iskaz svjedokinje M. R. o razvoju događaja sporne večeri, utvrdivši da je njezin iskaz u bitnom dijelu sukladan iskazu njezinog prijatelja svjedoka T. J. Naime, okolnost da u svom iskazu T. J. nije opisao detalje odnosa između žrtve i optuženika, životna je i logična, jer nije za očekivati da je žrtva svom muškom prijatelju iznijela sve detalje ovog događaja, uzimajući u obzir stid i nelagodu koji uobičajeno prate takve traumatične događaje, budući da se odnose na intimni dio života žrtve. Stoga, tom tvrdnjom niti bilo kojom drugom tvrdnjom žalitelj nije s uspjehom doveo u pitanje utvrđeno činjenično stanje.
10. Nadalje, pobijajući presudu zbog povrede kaznenog zakona, optuženi N. L. tvrdi da u konkretnom slučaju nisu ostvarena sva zakonska obilježja kaznenog djela silovanja, jer optuženik nije primijenio silu ni prijetnju prema žrtvi. Međutim, žalitelj ispušta iz vida da je optuženi N. L. proglašen krivim zbog kaznenog djela koje u svom nazivu doduše sadrži pojam sile, no sila ovdje međutim ne predstavlja zakonsko obilježje tog kaznenog djela. Naime, ni u činjeničnom opisu ni u pravnom opisu kaznenog djela za koje je optuženi N. L. proglašen krivim ne spominje se primjena sile ili prijetnje, jer je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 34. i 35. KZ/11., dakle jer je s žrtvom pokušao izvršiti sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju bez pristanka žrtve, ovdje M. R., od čega je zatim dobrovoljno odustao. Slijedom navedenoga tvrdnje žalitelja su u cijelosti promašene. Ispitivanjem, pak, pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.
11. Optuženi N. L. žali se i zbog odluke o kazni smatrajući da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio da je optuženik dobrovoljno odustao od pokušaja kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. u vezi s člankom 34. i 35. KZ/11., jer nije razmotrio mogućnost oslobađanja od kazne.
11.1. Međutim, ocjena je suda drugog stupnja da je prvostupanjski sud izricanjem optuženom N. L. kazne u trajanju od 6 mjeseci, a primjenom odredbi o sudskom ublažavanju kazne čije je izvršenje pritom uvjetovao, u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti počinjenog kaznenog djela, na koji način će se s uspjehom ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno utjecati na optuženog N. L. da shvati da je dobrovoljnost oba partnera pretpostavka svakog nekažnjivog spolnog odnosa. Kada te pretpostavke nema, tada su i pokušaj ostvarenja spolnog odnosa bez pristanka i odustanak od započetog odnosa kažnjivi. Upravo iz obrazloženja prvostupanjskog suda odluke o kazni, koje prihvaća drugostupanjski sud, proizlazi da je kažnjavanje optuženog N. L. nužno, čime je isključena mogućnost oslobađanja od kazne, na što upire žalitelj, slijedom čega nije u pravu da sud prvog stupnja nije razmotrio tu mogućnost. Naime, žalitelj ispušta iz vida da je dobrovoljni odustanak tek fakultativna osnova za oslobođenje, ne i obligatorna osnova, dakle ovisna o okolnostima konkretnog slučaja.
12. Slijedom svega izloženoga, kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti žalbu optuženika te odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
