REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2449/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. O., OIB … iz K., kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u R. protiv tuženika A. b. d.d. OIB … Z., koju zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-152/2022-3 od 17. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3538/2019-26 od 15. studenoga 2021., u sjednici održanoj 13.srpnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-152/2022-3 od 17. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3538/2019-26 od 15. studenoga 2021.
2. Polazeći od odredbe članka 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), a postupajući sukladno odredbi članka 385. a i članka 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Kao razloge zbog pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka drugostupanjskih sudova, te na odluke revizijskog suda, kao i na presudu Suda Europske unije C- 186/16 od 20. rujna 2017. (posebice u odnosu na drugo i peto pitanje), odluke Suda Europske Unije C-33/76 i C-255/00 (u odnosu na treće pitanje) te odluke Europskog suda za ljudska prava C-70/17 od 26. ožujka 2019. i dr. (u odnosu na šesto pitanje), smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
4. Međutim, osporena presuda je u odnosu na postavljena pitanja, suglasna sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022., kao i sa shvaćanjima koja su u skladu sa stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženom u revizijskim odlukama: Revt-249/2014. od 9. travnja 2015., Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd-3146/2020-2 od 3. studenog 2020., Revd-221/2020 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020. i dr.).Stoga pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovom predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema potrebe ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti bi u odnosu na odluke Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije na koje se poziva predlagatelj trebalo preispitati sudsku praksu( tako i u Revd-2115/2022-2 od 25.5.2022.).
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom članka 385. a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije protiv presude, valjalo je na temelju odredbe članka 392. stavka 1. i 6. u vezi s čl. 387. stavkom 5. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 13. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
