REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2503/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o., Š., OIB: ... , zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici u S., protiv tuženika Z. Š. iz Z., OIB: ... , zastupanog po punomoćnici M. K., odvjetnici u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-437/2020-3 od 9. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4086/18-17 od 28. veljače 2020., na sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-437/2020-3 od 9. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 4086/18-17 od 28. veljače 2020., postavljajući sljedeća pitanja:

„1. U situaciji kad tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, postoji li obveza suda da razmotri i ocijeni je li akt (u konkretnom slučaju Zaključak gradonačelnika grada S. o određivanju prinudnog upravitelja od 11.03.2011. koji je dopunjen Očevidnikom zgrada Jedinstvenog upravnog odjela Grada S. od 01.06.2015.g.), a koji je pravna osnova tuženikove obveze, opći akt u smislu čl. 73. st. 1. Zakona o lokalnoj područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19, 144/20, dalje u tekstu: ZoLPRS) i je li njegov donositelj ovlašten za donošenje općih akata, te postoji li u tom smislu obveza suda da primjenom instituta ekscepcije ilegalnosti obavijesti Visoki upravni sud RH o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti?

2. U situaciji kad tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, može li se smatrati da je drugostupanjski sud pravično, neovisno i argumentirano odlučio o pravima i obvezama stranaka, kada iz obrazloženja drugostupanjske presude nije razvidno je li drugostupanjski sud (konkretno Županijski sud u Velikoj Gorici) razmotrio i ocijenio je li sporni akt koji je pravna osnova tuženikove obveze, opći akt u smislu članka 73. stavka 1. ZoLPRS i je li njegov donositelj ovlašten za donošenje općih akata, te postoji li u tom smislu obveza suda da primjenom instituta ekscepcije ilegalnosti, obavijesti Visoki upravni sud o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-6013/2012 od 01.12.2014.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj isti predlaže odbiti.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

5.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da, u odnosu na postavljena pitanja, nije riječ o pitanjima koja bi, u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer, po ocjeni ovoga suda, nije riječ o pitanjima u pogledu kojih bi praksa viših sudova bila nejedinstvena, s obzirom na to da u odluci na koje se tuženik poziva u opravdanju postavljenih pitanja nije izraženo nikakvo shvaćanje glede postavljenih pitanja.

5.2. Naime, u ustavnosudskoj odluci na koju se je tuženik pozvao, nije zauzimano shvaćanje niti o ustavnosti Očevidnika zgrada pod režimom prinudnog upravitelja na području Grada S. od 1. lipnja 2016. s Prilozima, niti o ustavnosti Zaključka koji je donesen na temelju tog Očevidnika, već je u navedenoj odluci zauzeto shvaćanje u vezi odluke o zabrani i ograničenju građevinskih radova za vrijeme turističke sezone Grada C.

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.