REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2443/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice kao predlagateljice osiguranja S. S. iz B., OIB: ... , zastupane po punomoćnici S. S., odvjetnici u V., protiv tuženika kao protivnika osiguranja J. d.d., C., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. d.o.o. u R., zbog smetanja posjeda, postupajući po prijedlogu tužiteljice kao predlagateljice osiguranja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2561/2021-2 od 27. srpnja 2021. u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Psp-126/19 (Ovr- 239/21) od 17. lipnja 2021. u dijelu pod stavkom II. izreke, na sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice kao predlagateljice osiguranja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2561/2021-2 od 27. srpnja 2021. u dijelu pod stavkom I. izreke odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužiteljica kao predlagateljica osiguranja je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložila dopustiti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2561/2021-2 od 27. srpnja 2021. u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Psp-126/19 (Ovr-239/21) od 17. lipnja 2021. u dijelu pod stavkom II. izreke ističući pravno pitanje koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. Na prijedlog tuženik kao protivnik osiguranja nije odgovorio.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili

- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.

5. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.

6. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica kao predlagateljica osiguranja ističe slijedeće pitanje:

"Ako je u činjeničnom supstratu tužbe za smetanje posjeda, podnesene u roku 30 dana od dana kada je predlagateljica osiguranja saznala za smetanje posjeda i počinitelja, navedeno da je tuženik, ovdje protivnik osiguranja, naprasno zabranio tužiteljici, ovdje predlagateljici osiguranja, da pristupi do svoje kuće za odmor "te joj uskratio dugogodišnje ostvarivanje prava stvarne služnosti vodova i električne energije", dok u tužbenom zahtjevu tužiteljica navodi da je onemogućena u korištenju električne energije, iako joj je u naravi bila isključena i voda i električna energija i onemogućen pristup kanalizaciji, no tužiteljica, ovdje predlagateljica osiguranja, kao neuka stranka nije u vrijeme podnošenja tužbe bila zastupana po odvjetniku i nije znala da mora izričito pisati da je onemogućena pristupu svakom vodu zasebno (vodu za vodovod, vodu za električnu struju i vodu za kanalizaciju), a koja činjenica je detaljno opisana u tužbenom zahtjevu iz podneska predlagateljice osiguranja zastupane po punomoćnici od 21. siječnja 2021., predstavlja li podnošenje nedovoljno preciziranog tužbenog zahtjeva u roku za zaštitu smetanja posjeda od strane neuke stranke tužbeni zahtjev podnesen u roku u odnosu na cjelokupno smetanje izvršeno od strane protivnika osiguranja (odnosno za sve vodove – jer je protivnik osiguranja predlagateljici osiguranja isključio struju, vodu i kanalizaciju) ili je tužba u odnosu na čine smetanja isključenja vode i onemogućavanje pristupa kanalizaciji podnesena izvan roka i predstavlja li tužbeni zahtjev na način kako je postavljen 21. siječnja 2021. preinaku tužbenog zahtjeva u smislu isticanja drugog zahtjeva uz postojeći ili ne predstavlja preinaku već promjenu, dopunu i ispravak zahtjeva podnesenog u roku iz čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVSP), a to u skladu sa stvarnim činjeničnim stanjem."

7. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica navodi da o tom pitanju nema prakse revizijskog suda, a istovjetno pitanje se postavlja u predmetima još tri predlagatelja osiguranja protiv istog protivnika osiguranja kojima je protivnik osiguranja svima istovremeno, a obzirom je riječ o susjednim objektima, isključio struju, vodu i pristup električnoj energiji, a svi su neuke stranke i zatražili su pomoć kao neuke stranke u roku iz čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14).

8. Prije svega, u vezi postavljenog pitanja valja ukazati da u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP pitanje koje se postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije mora se odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovne ili materijalnopravne norme i koje je na taj način izraženo u pobijanoj odluci. Pitanje mora biti jasno i određeno i ne može se odnositi općenito na primjenu koje (ili više njih istodobno) materijalnopravne norme niti smije ostavljati dvojbe o tome o čemu bi Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao izraziti svoje shvaćanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Postavljeno pitanje zapravo se svodi na činjenična pitanja konkretnog spora te na primjenu postupovno pravnih i materijalno pravnih odredbi u konkretnom slučaju, a ne na pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osporena drugostupanjska odluka nije donesena na temelju nekog zauzetog shvaćanja o citiranim materijalno pravnim odredbama (koje nije podudarno s nekim drugim shvaćanjem), već je riječ o ocjeni konkretnog činjeničnog stanja i primijeni materijalnog prava na takvo činjenično stanje. Dakle, u prijedlogu za dopuštenje revizije nije dopušteno postavljati pitanja koja su po svojoj naravi u tolikoj mjeri vezana za okolnosti konkretnog slučaja (kao pitanje koje je predlagateljica postavila) da je odgovor na njih relevantan samo za odluku u predmetnoj parnici. Takva pitanja ne mogu opravdati podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije jer su važna samo za predmetnu parnicu, a ne za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. Za naznačeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije predlagateljica osiguranja općenito ističe da je riječ o pitanju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje. Međutim, pri tom samo ukazuje na predmete još tri predlagatelja osiguranja protiv istog protivnika osiguranja kojima je protivnik osiguranja svima istovremeno, a obzirom je riječ o susjednim objektima, isključio struju, vodu i pristup električnoj energiji, te dostavlja samo preslike tužbi bez da je dostavila eventualne odluke iz kojih proizlazila različita praksa sudova. Stoga, pitanje iz prijedloga nije važno za odluku za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.

10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 400. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 13. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.