REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 34 Pž-2694/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralice Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAŠTITAR SUČIĆ d.o.o. OIB 43837842248, Bjelovar, Ferde Rusana 10, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić,Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15b, protiv 1. tuženice ŽELJKE SIVAČKI, OIB 84708252134, Virovitica, Ulica Ivana Mažuranića 23, koju zastupa punomoćnica Dina Galić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina, Tome Blažeka 3, i 2. tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d. OIB 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica iz Zagreba, Heinzelova 70, radi isplate iznosa od 760.987,20 kn, odlučujući o žalbama prvotuženice i drugotuženika protiv presude i dijela rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-97/2021-18 od 3. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe prvotuženice i drugotuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-97/2021-18 od 3. svibnja 2022.:
a) u dijelu točke I. njezine izreke kojim je naloženo prvotuženici Željki Sivački iz Virovitice, Ulica Ivana Mažuranića 23, da tužitelju Zaštitar Sučić d.o.o. iz Bjelovara, Ferde Rusana 10, plati iznos od 22.256,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 11.128,45 kn, počevši od 24. travnja 2001. i na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9. svibnja 2001. oba do 30. lipnja 2002. po stopi od 18% godišnje, a od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi od 17% godišnje, a u slučaju promjene zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, a sve to u roku od 15 dana b) dijelu točke II. njezine izreke kojim je naloženo prvotuženici Željki Sivački iz Virovitice, Ulica Ivana Mažuranića 23, i drugotuženiku Allianz Zagreb d.d. iz Zagreba, Heinzelova 70, da solidarno tužitelju Zaštitar Sučić d.o.o. iz Bjelovara, Ferde Rusana 10, plate iznos od 599.286,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. svibnja 2001., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. lipnja 2001., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. lipnja 2001., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9. srpnja 2001., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. srpnja 2001., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. kolovoza 2001., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. kolovoza 2001., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. rujna 2001., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. rujna 2001., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9. listopada 2001., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. listopada 2001., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. studenog 2001., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. studenog 2001., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9. prosinca 2001., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. prosinca 2001., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. siječnja 2002., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. siječnja 2002., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. veljače 2002., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. veljače 2002., na iznos od 9.644,66 kn počevši od 9. ožujka 2002., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. ožujka 2002., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. travnja 2002., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. travnja 2002., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9. svibnja 2002., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. svibnja 2002., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. lipnja 2002., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. lipnja 2002. sve do 30. lipnja 2002. po stopi od 18%, a od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, a od 1. siječnja 2008. do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, a sve u roku od 15 dana, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9. srpnja 2002., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. srpnja 2002. na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. kolovoza 2002., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. kolovoza 2002., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. rujna 2002., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. rujna 2002., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9. listopada 2002., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. listopada 2002., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. studenog 2002., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. studenog 2002., na iznos od 1.070,59 kn počevši od 9. prosinca 2002., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. siječnja 2003., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. siječnja 2003., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. veljače 2003., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. veljače 2003., na iznos od 9.644,66 kn počevši od 9. ožujka 2003., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. ožujka 2003., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. travnja 2003., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. travnja 2003., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9. svibnja 2003., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. svibnja 2003., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. lipnja 2003., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. lipnja 2003., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9. srpnja 2003., na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24. srpnja 2003., na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9. kolovoza 2003., na iznos od 10.633,85 kn počevši od 23. kolovoza 2003. sve do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, a od 1. siječnja 2008. do isplate, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana
c) dijelu točke II. njezine izreke kojim je naloženo prvotuženici Željki Sivački isplatiti tužitelju iznos od 10.057,86 kn od 9. prosinca 2002. te iznos od 11.128,45 kn od 24. prosinca 2002. sve do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, a od 1. siječnja 2008. do isplate, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-97/2021-18 od 3. svibnja 2022. u dijelu pobijane točke I. njezine izreke i dijelu točke II. njezine izreke u odnosu na kamatnu stopu i dio glavnice u odnosu na tuženika Allianz Hrvatska d.d. i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu prvotuženica Željka Sivački plati zatezne kamate na iznos od 22.256,90 kn od 1. siječnja 2008. do isplate, kao i tuženici solidarno zatezne kamate na iznos od 599.286,58 kn po kamatnoj stopi koja prelazi stopu određenu u točki I. izreke ove presude.
2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik Allianz Hrvatska d.d. isplati iznos od 21.186,31 kn (dvadesetjednatisućastoosamdestšest kuna i tridesetjedna lipa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
r i j e š i o j e
I. Odbijaju se žalbe prvotuženice i drugotuženika kao neosnovane i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-97/2021-18 od 3. svibnja 2022. u točki II. njegove izreke u dijelu kojim je naloženo prvotuženici Željki Sivački iz Virovitice, Ulica Ivana Mažuranića 23, i drugotuženiku Allianz Zagreb d.d. iz Zagreba, Heinzelova 70, da solidarno tužitelju Zaštitar Sučić d.o.o. iz Bjelovara, Ferde Rusana 10, plate trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 78.610,58 kn, a sve to u roku od 15 dana.
II. Uvažavaju se žalbe prvotuženice i drugotuženika i preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-97/2021-18 od 3. svibnja 2022. u preostalom dijelu točki II. njegove izreke i odbija tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 66.964,56 kn kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Bjelovaru je odlučio: „I. Nalaže se prvo tuženoj Željki Sivački iz Virovitice, Ulica Ivana Mažuranića 23, OIB 84708252134, da tužitelju ZAŠTITAR SUČIĆ d.o.o. iz Bjelovara, Ferde Rusana 10, OIB 43837842248, plati iznos od 22.256,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 11.128,45 kn, počevši od 24.4.2001. godine i na iznos 11.128,45 kn počevši od 9.5.2001. godine oba do 30.6.2002. godine po stopi od 18% godišnje, a od 1.7.2002. do 31.12.2007. godine po stopi od 15%, a od 1.1.2008. godine do isplate po stopi od 17% godišnje, a u slučaju promjene zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem uvećanoj za 5% poena, a sve to u roku od 15 dana.
II Nalaže se prvo tuženoj Željki Sivački iz Virovitice, Ulica Ivana Mažuranića 23, OIB 84708252134 i drugo tuženiku ALLIANZ ZAGREB d.d. iz Zagreba, Heinzelova 70, OIB 23759810849 da solidarno tužitelju ZAŠTITAR SUČIĆ d.o.o. iz Bjelovara, Ferde Rusana 10, OIB 43837842248, plate iznos od 620.472,89 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.5.2001. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.6.2001. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.6.2001. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9.7.2001. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.7.2001. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.8.2001. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.8.2001. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.9.2001. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.9.2001. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9.10.2001. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.10.2001. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.11.2001. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.11.2001. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9.12.2001. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.12.2001. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.1.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.1.2002. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.2.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.2.2002. godine, na iznos od 9.644,66 kn počevši od 9.3.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.3.2002. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.4.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.4.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9.5.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.5.2002. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.6.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.6.2002. godine sve do 30.06.2002. godine po stopi od 18%, a od 1.7.2002. godine do 31.12.2007. godine po stopi od 15%, a od 1.1.2008. do isplate po stopi do 17%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za osam postotnih poena, a sve u roku od 15 dana, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9.7.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.7.2002. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.8.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.8.2002. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.9.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.9.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9.10.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.10.2002. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.11.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.11.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9.12.2002. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.12.2002. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.1.2003. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.1.2003. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.2.2003. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.2.2003. godine, na iznos od 9.644,66 kn počevši od 9.3.2003. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.3.2003. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.4.2003. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.4.2003. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9.5.2003. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.5.2003. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.6.2003. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.6.2003. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 9.7.2003. godine, na iznos od 11.128,45 kn počevši od 24.7.2003. godine, na iznos od 11.870,35 kn počevši od 9.8.2003. godine, na iznos od 10.633,85 kn počevši od 23.8.2003. godine sve do 31.12.2007. godine po stopi od 15%, a od 1.1.2008. godine do isplate po stopi od 17%, a u slučaju promjene zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za osam postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana.“
Rješenjem istog poslovnog broja i datuma donošenja je riješeno: „I Tužba je povučena u ovom predmetu protiv prvo tužene Željke Sivački iz Virovitice, Ulica Ivana Mažuranića 23, OIB 84708252134, i drugo tuženog ALLIANZ ZAGREB d.d. iz Zagreba, Heinzelova 70, OIB 23759810849 za iznos glavnice od 140.514,31 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. II Nalaže se prvo tuženoj Željki Sivački iz Virovitice, Ulica Ivana Mažuranića 23, OIB 84708252134 i drugo tuženiku ALLIANZ ZAGREB d.d. iz Zagreba, Heinzelova 70, OIB 23759810849 da solidarno tužitelju ZAŠTITAR SUČIĆ d.o.o. iz Bjelovara, Ferde Rusana 10, OIB 43837842248, plate trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 145.575,14 kn, a sve to u roku od 15 dana.
III Tužitelj je odbijen sa preostalim dijelom zahtijevanog troška u iznosu od 11.835,00 kn kao neosnovanim.“
2. Prema obrazloženju, sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim te primjenjuje odredbe čl. 174., 175. i 176. Stečajnog zakona („Narodne novine" broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ), čl. 183. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO) te čl. 154. st. 1., 154.a i čl. 155. Zakona o parničnom postupku te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 118/14; dalje: Tarifa).
3. Prvotuženica pobija presudu i rješenje u točki II. njegove izreke, pravovremenom žalbom iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka, navodeći kako nije odgovoreno na pitanja na koja je ukazao Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizijskoj odluci i to koju bi konkretnu radnju i propust prvotuženica učinila, a na temelju koje je nastala šteta tužitelju kao vjerovniku stečajne mase i koliki je utjecaj na namirenja imala budući je vođenje stečaja preuzeo stečajni upravitelj Branko Valentić. Pri tome je sud propustio cijeniti da tim člankom nisu propisane obveze stečajnog upravitelja, već osnovno pravilo namirenja, a o namirenju brigu vode tijela stečajnog postupka. Sud propušta cijeniti i čl. 28. st. 2. SZ-a kojim je propisano da stečajni upravitelj ne odgovara za štetu nastalu zbog radnje koju je odobrilo stečajno vijeće ili stečajni sudac. U nastavku žalbe ukazuje na provedeno vještačenje, nastavak proizvodnje stečajnog dužnika i kontradiktornost pobijane presude. Pobija i pravilnost odluke o parničnim troškovima, jer sud nije od utvrđenog postotka tužiteljevog uspjeha u parnici (84%) oduzeo postotak s kojima su tuženici uspjeli u parnici (16% svaki) jer je tužitelj tužbu djelomično povukao. Predložila je preinačenje, podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno raspravljanje i odlučivanje drugom sucu prvostupanjskog suda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 9.521,50 kn, PDV u iznosu od 2.378,12 kn i sudsku pristojbu u iznosu od 11.899,63 kn.
4. Drugotuženik je podnio pravovremenu žalbu protiv navedene presude iz svih propisanih žalbenih razloga s prijedlogom da se presuda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Zatražio je trošak žalbe u iznosu od 7.762,50 kn za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu po pozivu suda. U bitnom navodi kako su u cijelosti su neprihvatljivi gore navedeni razlozi prvostupanjskog suda, jer iz dokaza u spisu ne proizlazi da bi postupanje stečajnog upravitelja bilo suprotno zakonskim obvezama koje proizlaze iz tada važećeg Stečajnog zakona, a još manje skrivljeno kako to utvrđuje sud. Osim toga, sud prvog stupnja u svojoj presudi, a suprotno uputi koju mu je dao Vrhovni sud Republike Hrvatske, nije dao razloge o tome na koji način utvrđuje valjanost ugovora o osiguranju, ako o odgovornosti prvotuženika promišlja na način obrazložen u presudi. Navedeno stoga, jer bi u tom slučaju ugovor o osiguranju po sili zakona, ali i temeljem ugovorenih uvjeta osiguranja, bio ništetan i ne bi postojala obveza drugotuženika kao osiguratelja. Osim toga, ukazuje da prvostupanjska presuda uopće nema razloge o prigovoru drugotuženika u pogledu limitiranosti obveze osiguratelja za čisto imovinsku štetu kako je definirano ugovorom o osiguranju, pa presudu u ovom dijelu nije moguće niti ispitati. Osporio je i odluku o parničnom trošku.
5. Žalbe su djelomično osnovane.
6. Pobijana presuda i dio rješenja su ispitani na temelju odredbe čl. 365. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Napominje se kako ovaj sud u odnosu na žalbu drugotuženika smatra da se odnosi na dio u kojem nije uspio u sporu, odnosno na presudu u točki II. njezine izreke i rješenje u točki II. njegove izreke, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. ZPP-a.
7. Predmet ovog spora je naknada štete zbog skrivljene povrede dužnosti prvotuženice kao stečajne upraviteljice zbog neispunjenja obveza stečajne mase preuzete pravnom radnjom prvotuženice, a protivdrugo tuženika, s obzirom na to da je prvotuženica kao stečajna upraviteljica bila osigurana od odgovornosti kod drugotuženika za slučajeve skrivljenog postupanja, a koje skrivljeno postupanje ima za posljedicu nastanak štete na strani tužitelja u vremenskom razdoblju od 23. svibnja 2001. do 22. kolovoza 2003., a na koje vremensko razdoblje se odnose police osiguranja drugotuženika. Tužbeni se zahtjev temelji na odredbi čl. 28. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06 i 116/10; dalje: SZ), kojom je propisano da je stečajni upravitelj dužan naknaditi štetu svim sudionicama ako je skrivljeno povrijedio koju od svojih dužnosti (st. 1.). Stečajni upravitelj odgovara prema općem pravilu odgovornosti za štetu iz odredbe čl. 1045. ZOO-a, kojom je propisano da je onaj koji drugom uzrokuje štetu dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
8. U postupku niti u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje bi se sastojale u proturječnosti razloga koje je sud dao o odlučnim činjenicama sa sadržajem izvedenih dokaza. Naprotiv, sud je dao jasne, detaljne i prihvatljive razloge iz kojih je moguće razabrati na temelju kojih je utvrđenih činjenica sud primijenio materijalno pravo.
9. U tijeku postupka utvrđene su sljedeće činjenice:
- tužitelj i prvotuženica kao stečajna upraviteljica Virovitičanke d.d. u stečaju iz Virovitice su 5. veljače 2001. sklopili Ugovor broj 267/2001 o preventivno tjelesno tehničkoj zaštiti osobne imovine Virovitičanke d.d. u stečaju, a koja se nalazi u Virovitici;
- navedenim ugovorom tužitelj se obvezao i pružio usluge, a prvotuženica kao stečajna upraviteljica Virovitičanke d.d. u stečaju nije isplatila za sve dogovorene i izvršene usluge na temelju uspostavljenih faktura tužitelja, u skladu sa sklopljenim Ugovorom;
- u navedenom ugovoru točno je ugovorena cijena usluge, vrsta usluge, način plaćanja usluge i rok plaćanja;
- drugotuženik je s Virovitičankom d.d. u stečaju sklopio police osiguranja za vremensko razdoblje od 7. svibnja 2001. do 7. svibnja 2004., u kojima je preuzeta odgovornost za naknadu štete stečajnog upravitelja.
10. Sukladno odredbi čl. 941. ZOO-a u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može, dakle, ne mora, zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovora osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze. U parnici za naknadu štete, osiguranik i njegov osiguratelj solidarni su dužnici (čl. 414. ZOO-a), no ne i jedinstveni suparničari. S obzirom na limit osigurateljeve obveze, solidarna obveza tuženika za utuženi iznos postoji samo u toj visini, odnosno do iznosa osigurateljeve obveze (čl. 941. ZOO-a). U preostalom je dijelu, tužitelju u obvezi štetu naknaditi prvotuženica. U konkretnom slučaju sud je prvotuženicu pravilno obvezao u točki I. pobijane presude na naknadu štete tužitelju za razdoblje prije ugovaranja osiguranja s drugotuženikom.
11. Neosnovano drugotuženik ukazuje kako sud nije vodio računa o limitu osiguranja koji bi bio 250.000,00 kn (25% od ugovorenih 1.000.000,00 kn) jer se radi o čistoj imovinskoj šteti iz čl. 1. t. 8. Uvjeta osiguranja, pri čemu gubi iz vida da se radi o tri police osiguranja (list 364. spisa) pa limit nije dosegnut dosudom iznosa od 620.472,89 kn. Međutim, ipak je u 2002. godini djelomično premašen dosudom navedenih iznosa, za koji dio je ovaj sud preinačio pobijanu presudu i odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu u odnosu na tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d. ali ne i u odnosu na tuženicu Željku Sivački. Za napomenuti je da u limit osiguranja prema stavu sudske prakse ne ulaze zatezne kamate niti troškovi postupka (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-462/2002 od 2. listopada 2002.).
12. Prvotuženica je bila dužna tužitelju isplatiti fakturirane iznose za njegove ugovorene usluge prema odredbi čl. 87. i 87.a SZ-a, dakle, kao ostale obveze stečajne mase, vodeći računa tijekom cijelog postupka o tome da se iz stečajne mase osiguraju sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza a isplata obavi razmjerno pritjecanju sredstava i ujednačeno u odnosu na ostale vjerovnike stečajne mase. Vještačenjem (list 285. spisa) je utvrđeno kako je prvotuženica namirivala obveze stečajne mase s 84,46% dok je tužiteljeve tražbine namirila samo sa 6,38%.
13. U konkretnom predmetu ne postoje pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti za naknadu štete niti iz čl. 28. st. 4. SZ-a, da prvotuženica u vrijeme preuzimanja obveze nije mogla predvidjeti da stečajna mase neće biti dostatna za ispunjenje obveza prema tužitelju, što je utvrđeno vještačenjem, a niti iz čl. 28. st. 2. SZ-a, da je radnju odobrio stečajni sudac odnosno da radnje koje je poduzeo, stečajni upravitelj je poduzeo na temelju naloga ili upute stečajnog suca. Budući da za postupanje prvotuženice kao stečajne upraviteljice prema odredbi čl. 87.a st. 1. SZ-a nije propisano prethodno odobrenje stečajnog suca (za razliku od isplate troškova stečajnog postupka koji su se mogli isplatiti samo temeljem rješenja stečajnog suca prema ranije važećem čl. 86.a SZ-a), to nije ispunjena niti pretpostavka iz čl. 28. st. 2. SZ-a po kojoj se tuženik također mogao osloboditi od odgovornosti za naknadu štete tužitelju. Jednako tako prvotuženicu ne može osloboditi dužnosti naknade štete niti činjenica da je odbor vjerovnika odlučio o nastavku proizvodnje stečajnog dužnika.
13. Neosnovano prvotuženica osporava dospjelost naknade štete, jer je šteta tužitelju nastala upravo u vrijeme dospijeća izdanih faktura a ne zaključenjem stečajnog postupka.
14. Glede stope zatezne kamate, žaliteljica osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud tužitelju na iznos dosuđene štete, priznao zatezne kamate primjenom više kamatne stope kao da je riječ o ispunjenju ugovora. Naime, na temelju čl. 277. st. 1. ZOO-a, za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. primjenjuje se kamatna stopa propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj 72/02 i 153/04) koja je propisivala jedinstvenu godišnju stopu zatezne kamate od 15%. Od 1. siječnja 2008. primjenjuje se odredba čl. 29. st. 2. novog Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO/05) kojom je propisano da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena. Konačno, izmjena ZOO/05 iz 2015. godine u čl. 29. st. 2. ZOO-a propisuje da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Prvostupanjski sud je za razdoblje od 1. siječnja 2008. do isplate primijenio pogrešnu, višu kamatnu stopu. S obzirom na tu pogrešnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je u tom dijelu tužitelju dosudio kamate primjenom pravilne, niže kamatne stope.
15. Odluka o parničnom trošku je djelomično pogrešna, pri čemu je prvotuženica osnovano ukazala na propuštanje odbijanja postotka uspjeha tuženika u sporu od postotka tužiteljeva uspjeha u sporu, dok drugotuženik kao žalitelj nije posebno naveo zbog čega osporava taj dio presude (točku II. njezine izreke). Zbog toga je ovaj sud pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a izračunao iznos troška koji pripada tužitelju te za taj iznos odbio žalbe i potvrdio dio rješenja, a u preostalom dijelu uvažio žalbe i preinačio dio rješenja te odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka kao neosnovan primjenom odredbe čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a. Nakon preinačenja i odbijanja dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na prekoračeni limit osiguranja za 2002. godinu uspjeh tužitelja u ovom sporu je 77%, a uspjeh tuženika 23%. Dakle, tužitelju pripada 54% troška od iznosa od 145.575,14 kn.
16. Slijedom navedenog, je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a djelomično odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu i rješenje u točki II. njegove izreke te ih djelomično preinačiti primjenom odredbe čl. 373. t. 3. i čl. 380. t. 3. ZPP-a.
Zagreb, 13. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
Broj zapisa: eb30e-fdf2e
Kontrolni broj: 00eda-51f36-e3f23
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JAGODA CRNOKRAK, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
