REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2848/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P., OIB … iz P. – K., kojeg zastupa punomoćnica V. G.-Z., odvjetnica u Z. protiv tuženice P. b. Z. d.d., OIB … iz Z., koju zastupa punomoćnica M. Č., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-198/2022-2 od 17. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3925/19-32 od 2. prosinca 2021., na sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-198/2022-2 od 17. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3925/19- 32 od 2. prosinca 2021. postavljajući pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
"1. Obzirom da se na Ugovor o kreditu koji je sklopljen 14. 11. 2006 godine ne primjenjuje Direktiva 93/13, jer se ista primjenjuje samo na ugovore koji su zaključeni nakon datuma pristupanja dotične države članice, je li u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je dopuštena revizija, sve jer su prvostupanjska i drugostupanjska presuda temeljene na Direktivi 93/13?
2. Da li je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kao tužba treće osobe koja nije sudionik obveznog odnosa radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenje konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da li se ista računa od dana donošenja / pravomoćnosti prvostupanjske odluke ili od pravomoćne odluke u kolektivnom sporu u kojem tuženik nije sudjelovao, odnosno od kada se računa početak zastarnog roka kod potraživanja temeljem zahtjeva za isplatu temeljem ništetne pravne osnove?
3. Da li je dopušteno, zbog ništetnog načina promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke, primijeniti drugu vrstu kamatne stope i to fiksnu kamatnu stopu za kredite u kojemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ako ugovaranje promjenjive kamatne stope (kao vrste kamatne stope) nije ništetno?
4. Da li sud može meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu u parnici radi stjecanja bez osnove u smislu odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku koja je bila na snazi kada je tužba podnesena i prije stupanja izmjena Zakona o parničnom postupku od dana 1.9.2019.?"
Kao razloge zbog kojih prva dva pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka revizijskog suda i na odluke Suda Europske unije te drugostupanjskih sudova, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama. U odnosu na treće i četvrto postavljeno pitanje predlagatelj nije naveo niti jednu odluku kao razlog važnosti.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Osporena presuda je, u odnosu na prva dva postavljena pitanja, utemeljena na pravnom shvaćanju koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020., kao i na shvaćanjima koja su u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženom primjerice u revizijskim odlukama: Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., (tako i ovaj sud) Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., kao i Revd- 221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd- 2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.). Stoga, pitanja iz prijedloga tuženice nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu niti je riječ o pitanjima u odnosu na koja potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
4.2. U vezi treće i četvrto postavljenog pitanja revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, unatoč postavljenom pravnom pitanju, nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih je postavljeno pitanje važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 13. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
