REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1724/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz Z., OIB … ,zastupanog po punomoćnici H. Z., odvjetnici u Z., protiv tuženika: 1) Fond…, Z., OIB … i 2) V. Z. iz Z., OIB … , zastupanog po punomoćnici T. G., odvjetnici u Z., radi poništenja pobojnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3232/15-2 od 14. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2120/15 od 30. listopada 2015., u sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan i bez pravne važnosti ugovor o prodaji stana zaključen 11.1.2006. g. između tuženika V. Z. kao kupca i tuženika pod 1. Fonda … kao prodavatelja a koji stan se nalazi u prizemlju zgrade te se sastoji od dvije sobe kuhinje kupaonice i hodnika ukupne površine 48,00 m2 zajedno sa zajedničkim dijelovima zgrade koja se nalazi u Z. P. B. 2 i koja je izgrađena na č.z. 3347/1 k.o. Z. upisanoj u zk.ul. br. E-60 kao i Aneks ugovora o prodaji stana zaključen 26.7.2006.g. između V. Z. kao kupca i tuženika pod 1) Fonda … kao prodavatelja kojim je utvrđeno da je zgrada u kojem se nalazi stan izgrađena na č.z. 3347 k.o. Z. upisanoj u E 60 k.o. Z., slijedom čega su tuženici dužni trpjeti da se izvrši promjena upisa u zemljišnim knjigama glede predmetnog stana s tim da se poništava uknjižba prava vlasništva istog na ime tuženika V. Z. za cijelo sve u roku od 15 dana.

Dužni su tuženici solidarno tužitelju naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje počev od dana donošenja presude pa do siplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II N a l a ž e s e tužitelju nadoknaditi tuženiku pod 2) trošak ovog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika pod 2) za naknadom troška preko određenog iznosa od 9.375,00 kuna, a do zatraženog iznosa od 10.560,00 kuna.“.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj, kako se to dade razabrati iz navoda revizije zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Na reviziju je odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. U postupku koji je prethodio postupku pred ovom sudom utvrđeno je:

- da tuženik pod 2) zahtjev za otkup predmetnog stana nije podnio u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 1. travnja 1997., međutim, prije toga je zahtjev prvotno bio podnio 21. lipnja 1994. i 21. veljače 1995. prema G. Z.,

- te je od strane G. Z. proslijeđen zahtjev za kupnju stana tuženiku pod 2) iz 1995., dakle nakon što je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1470/99 od 6. svibnja 2003.,

- da je u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-719/10 pravomoćno utvrđeno da je V. Z. sklapanjem Ugovora o prodaji stana od 29. studenog 2005. te Aneksa ugovora o prodaji stana od 24. srpnja 2006. stekao valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva na stanu koji je predmet tih pravnih poslova te da je Fond … ovlašteni prodavatelj nacionaliziranih i konfisciranih stanova.

7. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci U-III-344/02 rečeno je:

„Stoga je očigledno da je zakonodavac uvažavao objektivne okolnosti koje su u pojedinim situacijama onemogućavale građane da određene radnje poduzmu u predviđenim rokovima, pa je i iz navedenog razvidno da cilj zakonodavca nije bio gubitak prava građana zbog prekluzije rokova, jer bi to bilo suprotno svrsi Zakona.“.

7.1. Makar se izrečeno pravno shvaćanje odnosi na tumačenje rokova iz čl. 4. st. 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 27/91., 33/92., 43/92. - pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 29/94., 44/94., 58/95., 11/96., 11/97. i 68/98. - Zakon o otkupu stanova) ono se može i mora primijeniti i kada se tumače rokovi iz čl. 24. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002 - dalje: Zakon o naknadi) prema kojoj odredbi zahtjev za otkup stana stanar podnosi Fondu u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona, o čemu Fond izvješćuje prijašnjeg vlasnika.

7.2. No kako prvo na otkup stanova po Zakonu o naknadi čini zajedno sa Zakonom o otkupu stava organsku cjelinu jer reguliraju istu materiju glede prava na otkup stana bivših nositelja stanarskog prava s jedinom razlikom osobe koja s nositeljem stanarskog prava sklapa ugovor o otkupu stana, to pitanje gubitka prava na otkup stana zbog propuštanja roka za podnošenje zahtjeva se mora tumačiti na jednak način.

8. U okolnostima ovog spora u kojem je tek u svibnju 2003. odlukom ovog suda odlučeno da je valjana i zakonita odluka suda prvog stupnja u predmetu P-275/97 11. lipnja 1997. kojom je utvrđen ništavan i bez pravne važnosti ugovor broj 4080 od 24. ožujka 1995. o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo zaključen između tuženika I. G. Z., po fondu za gospodarenje stambenim i poslovnim prostorima G. Z., kao prodavatelja, te tuženika II. V. Z. iz Z., kao kupca, a koji se stan sastoji od dvije sobe, kuhinje s nus prostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, ukupne površine 46,48 m[2] , u prizemlju zgrade u Z., šifra zgrade je 05792, sagrađenoj na čest. zem. 3347 k.o. Z., slijedom čega su tuženici dužni trpjeti da se izvrši i promjena upisa u zemljišnim knjigama glede predmetnog stana, s time da se prekida uknjižba prava vlasništva istog na ime tuženika pod II. V. Z. iz Z., za cijelo i ujedno provede upis ranije zk. stanja vlasništva na ime tuženika pod I. G. Z., sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, jer je preinačena presuda suda drugog stupnja Gž- 291/97 od 21. siječnja 1999. i odbijena je žalba G. Z. i ovdje drugotuženika, jasno je da dok je trajao ovaj spor drugotuženik nije bio u prilici podnijeti zahtjev za otkup stana u roku iz članka 24. st. 1. Zakona o naknadi, pa mu stoga ne može biti onemogućeno pravo na otkup stana.

9. Slijedom navedenog kako je drugotuženik zahtjev za otkup stana podnio 21. lipnja 1994. i 21. veljače 1995. da se oko valjanosti zaključenih ugovora o otkupu zaključenih povodom tih zahtjeva vodio spor koji je okončan tek odlukom ovog suda 6. svibnja 2003. jasno je da drugotužitelj nije mogao s izvjesnošću znati koja je njegova konačna pravna pozicija glede prava na otkup stana, pa mu se i propuštanje roka iz čl. 24. st. 1. Zakona o naknadi ne može staviti na teret.

10. Slijedom navedenog kako je materijalno pravo u ovom postupku pravilno primijenjeno to je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP).

Zagreb, 13. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.

ODVOJENO MIŠLJENJE

suca izvjestitelja u predmetu ovog suda Rev-1724/17

1. Na žalost ne mogu se složiti sa stavom većine ovog vijeća da je trebalo u ovom postupku odbiti reviziju tužitelja.

2. Naime shvaćanje koje je izraženo u odluci slijedom stava većine:

„Prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Ustavnog suda Republike hrvatske u odluci U-III-344/02 rečeno je:

„Stoga je očigledno da je zakonodavac uvažavao objektivne okolnosti koje su u pojedinim situacijama onemogućavale građane da određene radnje poduzmu u predviđenim rokovima, pa je i iz navedenog razvidno da cilj zakonodavca nije bio gubitak prava građana zbog prekluzije rokova, jer bi to bilo suprotno svrsi Zakona.“

7.1. Makar se izrečeno pravno shvaćanje odnosi na tumačenje rokova iz čl. 4. st. 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 27/91, 33/92, 43/92- pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 58/95, 11/96, 11/97 i 68/98 - Zakon o otkupu stanova) ono se može i mora primijeniti i kada se tumače rokovi iz čl. 24. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 - dalje: Zakon o naknadi) prema kojoj odredbi zahtjev za otkup stana stanar podnosi Fondu u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona, o čemu Fond izvješćuje prijašnjeg vlasnika.

7.2. No kako prvo na otkup stanova po Zakonu o naknadi čini zajedno sa Zakonom o otkupu stava organsku cjelinu jer reguliraju istu materiju glede prava na otkup stana bivših nositelja stanarskog prava s jedinom razlikom osobe koja s nositeljem stanarskog prava sklapa ugovor o otkupu stana, to pitanje gubitka prava na otkup stana zbog propuštanja roka za podnošenje zahtjeva se mora tumačiti na jednak način.“.

3. Po pravnom shvaćanju suca izvjestitelja radi se o posve dva različita instituta otkupa stanova i slijedom toga svrha Zakona o naknadi nije bila omogućiti prije svega otkup stanova i time po prirodi stvari onemogućiti bivše vlasnike da im se vrati imovina koja im je oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, već upravo suprotno pa stoga odredbe o rokovima u kojima se moga tražiti otkup stana imaju posve drugu svrhu i cilj, s obzirom na cilj i svrhu svakog od tih zakona (Zakon o otkupu stanova i Zakon o povratu).

4. Zbog svega gore navedenog smatram da su rokovi iz Zakona o povratu prekluzivne naravi, da se njima u suštini ne sprječava nositelja stanarskog prava na otkup već mu se daje mogućnost ostvariti svoje pravo u određenom roku, a propust ne može nikako biti na teret ovlaštenika naknade na kojeg se zbog nekonzistenog tumačenja jasnih odredbi o prekluzivnim rokovima stavlja prekomjerni teret koji oni nisu dužni trpjeti.

Molim da se ovo Odvojeno mišljenje dostavi strankama uz odluku i objavi na mrežnim stranicama ovog suda uz osnovu odluku.

Zagreb, 25. kolovoz 2022.

Rev 1724/2017-2-1

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.