REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1947/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., vlasnika obrta za završne građevinske radove B. OIB: …, kojega zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. Z. S., odvjetnik u Z., radi isplate i naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije izjavljenom protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3144/2018-3 od 28. prosinca 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4451/2017-72 od 5. travnja 2018., na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3144/2018-3 od 28. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4451/2017-72 od 5. travnja 2018., ističući pravno pitanje koja smatra važnim za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik nije odgovorio.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5.1. Predlagatelj u prijedlogu ističe pitanje:
„Ima li tužitelj, kada je nesporno utvrđeno da je tuženik od tužitelja naručio radove te se obvezao za iste isplatiti tužitelju (ugovorenu) cijenu, na iste radove, obzirom da je u sustavu PDV pravo zaračunati i navedena javna davanja tuženiku (PDV)?“
5.2. Kao razlog važnosti naznačenih pitanja tužitelj ukazuje na sadržaj odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2277/11-2 od 3. ožujka 2015. smatrajući da je u njoj izražen suprotan pravni stav od stava na kojem se temelji pobijana odluka.
6.1. Međutim, predlagatelj pitanjem implicira da se radi o isplati ugovorenih radova iz ugovora o građenju, dok je u konkretnom slučaju došlo do raskida ugovora i primjene odredbi o posljedicama raskida ugovora. Uz navedeno, tužitelj se neosnovano poziva na navedenu odluku revizijskog suda jer se radi o činjenično i pravno nepodudarnim situacijama.
6.2. Naime, pobijana odluka polazi od utvrđenih činjenica (koje se u ovom stadiju postupka ne mogu preispitivati) da je ugovor među strankama raskinut te da je tuženik na ime izvršenih radova već isplatio tužitelju 369.954,00 kn, dok ukupna (umanjena vrijednost zbog utvrđenih nedostataka) svih izvedenih radova iznosi 367.372,02 kn pa stoga neosnovano tužitelj potražuje isplatu daljnjeg iznosa jer je obveza tuženika prema njemu u cijelosti prestala ispunjenjem.
6.3. Nasuprot tome, činjenično stanje na kojem je utemeljena presuda Rev-2277/11- 2 od 3. ožujka 2015. jest da su radovi izvedeni prema zaključenom i realiziranom ugovoru o građenju, a tuženik nije dokazao da bi platio tužitelju ugovorenu cijenu građenja pa da tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika da ispuni svoju ugovornu obvezu i isplati ugovorenu cijenu za obavljene radove, s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost.
6.4. Stoga prijedlog tužitelja ne sadrži pitanje važno za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti razloge važnosti postavljenog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojih bi koje naznačeno pitanje bilo važno, i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga, ne postoji potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije.
7. Kako dakle nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
Zagreb, 13. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
