REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-6895/2022.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljenog I.K. i drugookrivljenog M.M., zbog prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („ Narodne novineˇ“ , broj: 85/08 i 112/12) odlučujući o žalbama prvookrivljenog I.K., zastupanog po branitelju D,H,, odvjetniku iz XX i drugookrivljenog M.M. zastupanog po branitelju T.S., odvjetniku iz XX, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: 28. Pp J-110/2019-64 od 15. ožujka 2022. , na sjednici vijeća održanoj dana 13. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe prvookrivljenog I.K. i drugookrivljenog M.M. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona („ Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), prvookrivljeni I.K. i drugookrivljeni M.M. su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna svaki u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, od 15. ožujka 2022., broj: 28. Pp J-110/2019-64, prvookrivljeni I.K. i drugookrivljeni M.M. su proglašen krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kuna, svaki okrivljenik, zbog djela prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, te su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 2. 000,00 kuna, svaki okrivljenik. 2. Protiv prvostupanjske presude prvookrivljeni I.K. i drugookrivljeni M.M. su pravodobno po braniteljima podnijeli žalbe zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, njihova žalba prihvati.

2.2.Žalbe nisu osnovane.

3. Razmotrivši predmet sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ( NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., i 118/18.) uz ocjenu navoda žalbe prvookrivljenika i drugookrivljenika , Visoki prekršajni sud ( nastavno Sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, niti povrede materijalnog prava na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

4. U odnosu na žalbene navode drugookrivljenika koji se odnose sadržajno na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da nisu počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka koje se ističu u žalbi , jer pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Stoga , suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka na koje ukazuje žalitelj.

4.1 Pogrešno drugookrivljenik u svojoj žabi ističe da je sud prvog stupnja nezakonito izdvojio iskaze svjedoka I.F. i M.V.. Sud prvog stupnja je postupio pravilno sukladno članku 121.stavke 1. Prekršajnog zakona i po službenoj dužnosti rješenjem izdvojio zapisnike iskaza navedenih svjedoka s obzirom se na ovakvim iskazima ne bi mogla temeljiti sudska odluka, jer su svjedoci I.F. i M.V., ispitani bez potpunog prethodnog upozorenja u smislu članka 285. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ( NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 –pročišćeni tekst, 91/12-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17) koja zakonska odredba propisuje da je tijelo koje vodi postupak dužno osobe koje su oslobođene obveze svjedočenja, a o čemu radi u konkretnom slučaju , prije njihova ispitivanja upozoriti da ne moraju svjedočiti te da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti , bez obzira na njihovu kasniju odluku moći koristiti kao dokaz. S obzirom bi ovakvi iskazi svjedoka u suprotnom predstavljali nezakoniti dokaz, valjana je odluka suda prvog stupnja.

5.Nadalje, činjenično stanje je prvostupanjski sud utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenika, iskaza sjedoka- I.K., S.V., D.K., J.Š., I.J. i M.U. te uvida u dokumentaciju koja prileži spisu. Sud prvog stupnja je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza , sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni.

5.1. Naime, odredbom članka 25.st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je : „tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etičkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku i vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalno ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu,genetskom nasljeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji,povrijedi dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna“.

5.2. Slijedom navedenog, za počinjenje oog prekršaja potrebno da počinitelj prouzroči strah drugome ili stvaranje neprijateljskog , ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja te da se povrijedi dostojanstvo osobe po nekom od osnova propisanih u citiranoj odredbi Zakona, koje su odlučne činjenice, koje čine zakonsko obilježje prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

5.3. Da su prvookrivljenik I.K. i drugookrivljenik M.M. imali cilj stvoriti ponižavajuće i uvredljivo okruženje te na daj način povrijedili dostojanstvo oštećenika temeljem razlike u spolnoj orijentaciji, upravo proizlazi iz obrane drugookrivljenika M.M., koji u svojoj obrani potvrđuje navode optužnog prijedloga. Motivi i razlozi koje navode oba okrivljenika u svojim obranama, kao i u žalbama, nisu razlozi koji mogu opravdati njihovo postupanje. Istina je da svaki pojedinac ima pravo s kim će se družiti u slobodno vrijeme i da mu se to pravo ne može ograničavati, kako to navodi drugookrivljenik u svojoj žalbi. No, međutim ovdje se ne radi o druženju u slobodno vrijeme, već se radi o sastancima u prostorijama kulturno umjetničkog društva, i probama istog društva, u kojima su okrivljenici bez zadrške svojim riječima i po prethodnom dogovoru, prijeteći stvaranjem incidenta ukoliko oštećenici budu prisustvovali djelovanju društva, te svojim navodnim iščlanjenjem iz društva, kod oštećenika izazvali strah i evidentno povrijedili njihovo dostojanstvo , a sve zbog razlike u spolnoj orijentaciji.

5.4. Neosnovan je žalbeni navod prvookrivljenika da je u konkretnom predmetu radi o proširenju optužbe, jer da su oštećenici svjedočili općenito o njihovom statusu te percepciji javnosti s obzirom na njihov položaj u sredini te njihovoj ugroženosti. Okrivljenici su optuženi i suđeni za djelo koje im se optužnim prijedlogom stavlja na teret, a iskazivanje oštećenika o posljedicama postupka oba okrivljenika, je svakako dio njihovog iskaza, koji je bio potreban kako bi se shvatilo postupanje okrivljenika, koje je očigledno imalo dalekosežne posljedice za percepciju javnosti , kao uostalom i na njihovo zdravstveno stanje. Činjenica da oštećenik S.V. nije formalni član Kulturno umjetničkog društva, nije odlučna činjenica, s obzirom je dokaznim postupkom utvrđeno kako je on prisustvovao njihovim probama, bio na njihovim nastupima, te da su ga uostalom i sami okrivljenici doživljavali svojim članom.

5.5. Prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog za medicinsko vještačenje oštećenog na prijedlog branitelja drugookrivljenika, i netočno drugookrivljenik u svojoj žalbi navodi kako isto odbijanje nije obrazloženo. Prvostupanjski sud je obrazložio kako medicinsko vještačenje nije potrebno jer je isto nepotrebno odugovlačeće, s kojim obrazloženjem se u potpunosti slaže i ovaj Sud. Naime, iz priložene medicinske dokumentacije oštećenika I.K. nedvojbeno se može zaključiti kako je navedeno ponašanje okrivljenika kod oštećenika se odrazilo na njegovo zdravstveno stanje i stoga nije bilo potrebe za provođenjem vještačenja na tu okolnost.

6. Razmatrajući odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud žaliteljima za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuće kazne, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, držeći izrečene kazne primjerene stupnju njihove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.1. Za predmetni prekršaj iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije predviđena je novčana kazna u rasponu od 5. 000,00 do 30. 000, 00 kuna, a prvostupanjski sud je izrekao žaliteljima novčanu kaznu u iznosu od 15. 000,00 kuna. Po ocjeni ovog Suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena kazna nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Na strani žalitelja nema posebno izraženih olakotnih okolnosti na temelju kojih bi ovaj Sud, mogao žaliteljima ublažiti novčanu kaznu ispod posebnog minimuma primjenom članka 37. Prekršajnog zakona. Vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna težini i načinu počinjenja prekršaja, ličnosti žalitelja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se njome postići opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.

7. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona žalitelji su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje žalitelja.

8. Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 13. srpnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 7 ( sedam ) otpravka za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.