REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4159/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici E. V. i Ž. Ž., odvjetnici u Z., protiv tuženika Z. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & partneri d.o.o. u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljice pod 1. I. T. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u Z., 2. M. j.d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici K. D. L., odvjetnica u Z. i B. F., odvjetnica u Z., 3. I. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. D. L., odvjetnica u Z., 4. R. I. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. L., odvjetnik u Z., 5. L. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica B. V., odvjetnica u Z. i 6. I. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik E. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i brisanja založnog prava, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-724/18-13 od 4. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1226/16-32 od 19. srpnja 2018., u sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je, protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž- 724/18-13 od 4. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-1226/16-32 od 19. srpnja 2018., podnijela prijedlog za dopuštenje revizije po punomoćniku E. V. i prijedlog za dopuštenje revizije po punomoćniku Ž. Ž..
2. U odgovoru na podnesene prijedloge za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužiteljice, predlažući da se isti odbace, podredno odbiju kao neosnovani.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije koji je podnesen po punomoćniku E. V., kao i pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije po punomoćniku Ž. Ž., nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, dijelom naznačenih pitanja tužiteljica zapravo ističe prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl. 385.a st 1. ZPP-a koje bi ovom sudu omogućilo da odgovorom na njega osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja kojima se sugerira da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo po svom sadržaju nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a budući da se odnose na činjenice konkretnog slučaja.
5. Nadalje, tužiteljica postavljenim pitanjima u bitnom osporava tražbinu radi čijeg osiguranja je zasnovano založno pravo odnosno Ugovor o založnom pravu te ističe prigovore vezane za postojanje mjeničnog prava. Pitanja kojima se iznose prigovori „protupravnog ispunjavanja mjenice“ tužiteljica polazi od pretpostavki koje prema utvrđenjima sudova u konkretnom slučaju nisu ispunjene. Uz navedeno, drugostupanjski sud u razlozima pobijane presude (kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je prestalo založno pravo na predmetnoj nekretnini) navodi da pravni temelj upisanog založnog prava nije predmetna mjenica već Ugovor o založnom pravu, koji je solemniziran pred Javnim bilježnikom i u kojem je utvrđena obveza, visina duga, vrijeme vraćanja, dospjelost i posljedice ukoliko dug ne bude vraćen u roku, dok prvostupanjski sud utvrđuje, a koje utvrđenje je prihvatio drugostupanjski sud, da predmetni ugovor nije ništetan jer sadrži dozvolu provođenja prisilne ovrhe, sačinjen je u skladu sa odredbama Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj: 78/93, 29/94, 16/07 i 75/09 - dalje: ZJB), osobito čl. 54. i 59. tog zakona te je prema sadržaju potvrde svim sudionicima pročitan i oni su bili upozoreni o njegovim učincima, kao i da Ugovor nema nedostataka u formi niti bilo kakvih drugih nedostataka u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO). Stoga prema ocjeni ovog suda postavljena pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Osim toga, u odlukama na koje se tužiteljica poziva u prijedlozima za dopuštenje revizija riječ je o bitno drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama pa one u ovom slučaju nisu primjenjive.
7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
8. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 13. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća
Željko Šarić, v.r.