REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2219/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Č. iz Z., OIB: ... , zastupane po punomoćnici A. H., odvjetnici u Z., protiv tuženika B. K. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z., radi isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2077/2021-2 od 15. veljače 2022. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4011/16-41 od 1. rujna 2021., na sjednici održanoj 13. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2077/2021-2 od 15. veljače 2022. u dijelu pod stavkom I. izreke odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-2077/2021-2 od 15. veljače 2022. u dijelu pod stavkom I. izreke kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4011/16-41 od 1. rujna 2021. ističući tri pravna pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog tužiteljica nije odgovorila.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili
- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.
6. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude tuženik ističe slijedeća pitanja:
"1. Obvezuju li odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 375. st. 1. ZPP/19-a drugostupanjski sud da u obrazloženju svoje odluke svojim razlozima decidirano i potpuno ocijeni sve istaknute žalbene navode koji su od odlučnog značenja te može li se u takvoj zakonodavnoj regulativi njegova odluka, koja bi se temeljila isključivo ili pretežito na obrazloženju koje se u suštini ograničava na akceptiranje zaključaka prvostupanjskog suda, smatrati pravilnom i zakonitom sa stanovišta zahtjeva potpunosti, jasnoće i neproturječnosti argumentacije u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP/19-a?
2. Da li donošenje presude na temelju drukčije činjenične osnove od one isticane od strane tužiteljice i tuženika tijekom parničnog postupka predstavlja prekoračenje zahtjeva postavljenih od stranaka u postupku te stoga povredu odredbi Zakona o parničnom postupku?
3. Da li se može zahtijevati ispunjenje očito nedopuštene obveze, odnosno obveze koja proizlazi iz ništetnog ugovora o zajmu?"
7. Kao razlog zbog kojih prvo i treće pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj navodi da pobijana odluka odstupa od prijašnje prakse drugostupanjskih i prvostupanjskih sudova, međutim u prijedlogu nije određeno naznačio niti je uz prijedlog dostavio odluke koje bi ukazivale na različitu praksu viših sudova.
8. U odnosu na drugo postavljeno pitanje predlagatelj se poziva odluke revizijskog suda Rev-116/86-2 od 16. kolovoza 1988, Rev-170/11 od 11. ožujka 2014., Rev-x- 183/11 od 16. listopada 2013., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
9. Međutim, osporena presuda je, u odnosu na postavljeno pitanje, suglasna sa shvaćanjima koja su u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženom primjerice u revizijskoj odluci: Rev-247/11 od 22. listopada 2014.). Naime, pazeći po službenoj dužnosti na ništetnost (članak 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), nižestupanjski sudovi su upravo u okviru dostupnog činjeničnog supstrata (da su stranke sklopile ugovor o zajmu strane valute), utvrdili da je između stranaka sklopljen ništetan ugovor i utvrđeni iznos dosudili na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO, a ne na temelju odredbe članka 499. stavak 1. istog Zakona. Slijedom toga, pitanje koja tuženik postavlja, a koje se u bitnom svode na vezanost suda činjenicama koje su stranke tijekom postupka iznijele, nije važno za odluku u sporu, a niti su odluke na koje se u obrazloženju tog pitanja poziva odgovarajući razlog važnosti, s obzirom na to da one nisu donesene u komparabilnoj situaciji (kada je sud po službenoj dužnosti, u okviru činjeničnog supstrata u postupku, ocijenio ništetnim ugovor koji je bio osnova tužbenog zahtjeva), već u situaciji kada je sud osnovanost tužbenog zahtjeva procjenjivao izvan činjenica koje mu je ponudio tužitelj.
10. Stoga, pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 13. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
