Poslovni broj: Usž-4557/21-6
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Ljiljane Karlovčan-Đurović članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. C. C. I. A. A. S., B.. Sjeverna Makedonija, zastupanog po opunomoćenici V. C., odvjetnici u Z., protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Z., radi registracije žiga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-247/21-7 od 18. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-247/21-7 od 18. listopada 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn klasa: UP/I-381-04/20-010/0749, urbroj: 559-04/3-20- 007/SH od 23. prosinca 2020. (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 23. prosinca 2020. odbijen je zahtjev tužitelja za registraciju žiga broj: Z20200749A figurativnog žiga "ZDRAVLJE BEZ RECEPTA".
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nepravilne primjene Zakona o žigu, dakle, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnom kako je u upravnoj tužbi ostao kod svih ranije iznesenih navoda kojima se očitovao na razloge odbijanja registracije žiga smatrajući da je tuženik donio pogrešan zaključak te je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Smatra da je verbalni element ovog žiga intrigantan i dovoljan za postizanje razlikovnosti istog te da uz dodatne figurativne elemente u svakom slučaju ima razlikovni karakter u odnosu na proizvode i usluge iz razreda 5, 10 i 35. Da je tome tako, nedvosmisleno potvrđuju i registracije predmetnog znaka u zemljama u regiji uključujući Sjevernu Makedoniju, Republiku Srbiju, Bugarsku i Sloveniju. Smatra da je prvostupanjski sud tu činjenicu, da je ovaj znak ocjenjen kao razlikovan od strane više ureda nadležnih za registraciju žigova, trebao uzeti u obzir prilikom donošenja oduke u upravnom sporu. Navodi kako je tijekom upravnog spora istaknuo važnost registracije ovog znaka u Hrvatskoj, jer je predmetni znak dio regionalne marketinške strategije te se kao takav registrirao u susjednim državama. Ističe kako regionalna marketinška kampanja sadrži ovaj znak i slogan "Zdravlje bez recepta" pa je tužitelj prepoznatljiv upravo kroz ovu marketinšku promociju u koju je uložio znatna sredstva, a ukoliko se isti znak ne registrira u Hrvatskoj gdje se također provodi ova kampanja postoji realna opasnost da netko treći počne koristiti ovaj slogan u Hrvatskoj, što bi u svakom slučaju bilo na štetu ili protivno interesu tužitelja. Stoga smatra kako je činjenično stanje u pobijanom rješenju tuženika ali i u presudi protiv koje se podnosi ova žalba pogrešno utvrđeno, a Upravni sud u Zagrebu nije uzeo u obzir niti cijenio u postupku iznesene navode i dokaze tužitelja, pa je temeljem pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo. Stoga predlaže da sud žalbu uvaži te poništi osporavanu prvostupanjsku presudu te da presudom sam riješi upravnu stvar na način da donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev tužitelja i poništava rješenje tuženika od 23. prosinca 2020. te da obveže tuženika na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 8.281,25 kn.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi kako je u prethodnom tijeku postupka trebalo provesti ispitivanje o postojanju apsolutnih razloga za odbijanje predmetnog žiga te je utvrđeno da je znak nerazlikovan u odnosu na proizvode i usluge za koje je zatražena registracija te da podnositelj u svom očitovanju nije uspio dokazati da je znak stekao razlikovnost uporabom prije datuma podnošenja prijave za registraciju. Razlozi zbog kojih je tuženik donio osporavanu odluku potanko su obrazloženi u predmetnom upravnom aktu te smatra kako je ispravna ocjena prvostupanjskog suda da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te da su razlozi zbog kojih je osporava odluka donesena potanko obrazloženi. Stoga predlaže sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana prvostupanjska presuda se ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
8. Ovo stoga jer prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te nakon održane rasprave i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Naime, prema ocjeni ovog Suda pravilno je osporavanim rješenjem zaključio tuženik, a što je potvrdio i prvostupanjski sud da predmetni figurativni žig "ZDRAVLJE BEZ RECEPTA", nema razlikovni karakter u odnosu na prijavljene proizvode i usluge, jer će prosječni potrošač percipirati znak u cjelini kroz njegovu marketinšku funkciju, tj. kao informaciju kojom se promiču predmetni proizvodi kao lako dostupni medicinski, farmaceutski proizvodi i pripravci tj. proizvodi za koje nam nije potreban liječnički recept i čijim korištenjem ćemo postići i održati dobro zdravlje.
10. Isto tako prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak tuženika i prvostupanjskog suda kako predmetni znak svojim ukupnim izgledom neće biti percipiran od strane potrošača kao oznaka izvora odnosno podrijetla proizvoda i/ili usluga odnosno kao znak koji omogućuje potrošaču razlikovanje proizvoda i/ili usluga jednog poduzetnika od istih i/ili sličnih proizvoda i/ili usluga drugih poduzetnika na tržištu. Odredbom članka 6. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o žigu („Narodne novine“ 14/19.) propisano je da se žig može sastojati od bilo kakvih znakova, osobito riječi, uključujući osobna imena ili od crteža, slova, brojki, boja, oblika proizvoda ili pakiranje proizvoda, ili zvukova, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za: 1. razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzeća od proizvoda ili usluga drugih poduzeća i 2. prikazivanje u registru na način koji omogućuje nadležnim tijelima i javnosti da odrede točan i jasan predmet zaštite koju žig pruža nositelju žiga.
11. Isto tako prema članku 9. stavku 1. točki 2. Zakona o žigu neće se registrirati znakovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter u odnosu na proizvode i usluge za koje je zatražena registracija.
12. Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi i kao logično i argumentirano te utemeljeno na dokazima u spisu predmeta ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.
13. Budući da tužitelj nije uspio s tužbom prvostupanjski upravni sud je zakonito odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
14. S obzirom da tužitelj u žalbi ne ističe niti jedan pravno odlučan razlog kojim bi doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava trebalo je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove presude).
15. Kako je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda tužitelju sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora pa je postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je riješeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu 13. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
