Poslovni broj: Usž-2466/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. P. iz P., kojeg zastupa opunomoćenik T. B., odvjetnik iz P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-1347/2021-10 od 4. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 5 UsI-1347/2021-10 od 4. ožujka 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje tuženikovog rješenja, klasa: UP/II-411-10/17-01/384, urbroj: 513-04-21-2 od 29. srpnja 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda I., P., L., Ispostave P., klasa: UP/I-411-01/2017-02/1705, urbroj: 513-07-28-08-2017-01 od 24. svibnja 2017., a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 24. svibnja 2017., kojim je tužitelju, kao osiguraniku po osnovi člana uprave trgovačkog društva utvrđena obveza plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje i zaštitu na radu, od 1. siječnja 2015. nadalje.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
4. Nastavno, u žalbi tužitelj u bitnom daje osvrt na primjenu odredbi mjerodavnog propisa, pri čemu u bitnom navodi iste razloge kao i u tužbi. Dodaje da je u razdoblju od 31. prosinca 2013. do 3. rujna 2016. imao status korisnika invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, zbog čega smatra da je u tom razdoblju iznimno mogao koristiti mirovinu i biti u radnom odnosu, tj. biti član uprave trgovačkog društva, a da je na takvu situaciju primjenjiva iznimka propisana u članku 99. stavku 3. točki 5. Zakona o mirovinskom osiguranju. Stoga da nije bilo osnove da mu se po osnovi člana uprave trgovačkog društva utvrdi obveza doprinosa za razdoblje od 1. siječnja 2015. nadalje, zbog čega predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu, otkloni propuste javnopravnih tijela i odluči o predmetnoj stvari na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora. Tužitelj u žalbi traži i trošak žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.
5. Tuženik, iako uredno pozvan da se očituje o žalbenim navodima, nije dostavio odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude, proizlazi da je tužitelju, kao osiguraniku po osnovi člana uprave trgovačkog društva prvostupanjskim rješenjem od 24. svibnja 2017. utvrđena obveza plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje i zaštitu na radu, od 1. siječnja 2015. nadalje. Dakle, nije sporno da je tužitelj u razdoblju za koje mu je utvrđena obveza bio član uprave trgovačkog društva P. i s te osnove mu je priznato svojstvo osiguranika od 1. siječnja 2014. rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u P., klasa: 140- 10/16-03/03389811860, urbroj: 341-13-11/2-16-018199 od 17. siječnja 2016.
9. Prema članku 7. stavku 1. točki 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" 80/13. i 137/13.) te članku 12. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 153/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 120/16.) članovi uprave trgovačkih društava i izvršni direktori trgovačkih društava obvezni su se samostalno osigurati, ukoliko nisu obvezno zdravstveno osigurani po osnovi rada kod druge pravne ili fizičke osobe u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici.
10. Slijedom iznesenog, prema ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski sud prihvatio zaključke javnopravnih tijela koji su utemeljeni na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava, a tužbeni zahtjev je odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a ocjenjujući da tužitelj tužbenim navodima nije s uspjehom osporio zakonitost tih rješenja. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio nakon što je razmotrio sva činjenična i pravna pitanja koja su od značaja za odlučivanje o predmetnoj stvari, a za odluku je dao razložno obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti.
11. Ovaj Sud je žalbene navode tužitelja ocijenio neosnovanima i bez utjecaja na drugačiji ishod ovog postupka, jer tužitelj osim što ponavlja iste prigovore koje je isticao i tijekom upravnog spora, a u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno i valjano obrazloženje, u žalbi ne navodi druge razloge koji bi bili odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude. U svezi okolnosti da je tužitelj korisnik invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, u pobijanoj presudi se obrazlaže da to nije odlučno za obračun doprinosa koji je tužitelju utvrđen prvostupanjskim rješenjem. S time u vezi se daje osvrt na primjenu članka 99. stavka 3. točku 5. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju, kojom se propisuje iznimka od pravila obustave isplate mirovine korisniku koji se zaposli ili započne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje, što znači da nije riječ o iznimci od pravila obračuna doprinosa na način kako to tužitelj sugerira u žalbi.
12. Slijedom iznesenog je ovaj Sud ocijenio da tužitelj žalbenim razlozima nije s uspjehom osporio zakonitost prvostupanjske presude, zbog čega je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
13. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 13. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ante Galić
