Poslovni broj: Usž-1563/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. M. i J. M., oboje iz M., i P. G. iz M., protiv tuženika Grada M., radi propuštanja donošenja odluke, odlučujući o rješenju Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-2186/21-8 od 21. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija.
II. Potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI- 2186/21-8 od 21. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-2186/21-8 od 21. prosinca 2021. odbačena je tužba tužitelja i u međuvremenu preminule P. G. izjavljena protiv Grada M., zbog nedonošenja odluke o ništavosti rješenja skupštine Općine M., broj: 01-4243/1-1965 od 28. lipnja 1965.
2. U žalbi protiv osporenog sudskog rješenja tužitelji navode da je sud zaključio da tuženik nije javnopravno tijelo koje je nadležno za rješavanje predmetne upravne stvari – oglašavanja ništavim rješenja, pa se tužitelji pozivaju na članak 87. Zakona o lokalnoj samoupravni i upravi, objavljenom u Narodnim novinama, broj: 90/92., 94/93. i 117/93., sukladno kojem je Grad M. pasivno legitimirana stranka. Osporavaju utvrđenje suda da je u ovom slučaju donesena pravomoćna presuda, jer se ne radi o sporu među istim strankama. Smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice, jer se u pobijanom rješenju oslonio na tuženikov odgovor na tužbu, a nejasno je kako sud primjenjuje pravo i vodi postupak. Iz žalbe proizlazi da predlaže sudu da uvaži žalbu i osporeno rješenje prvostupanjskog suda poništi.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u granicama navoda i razloga iz žalbe, sukladno članku 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se rješenje pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Naime, kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog sudu uz žalbu tužitelji su 1. rujna 2020. zatražili od Grada M. uvrštavanje u dnevni red sjednice Gradskog vijeća prijedloga za oglašavanje ništavim rješenja skupštine Općine M., broj: 01- 4243/1-1965 od 28. lipnja 1965. godine.
6. Budući da Grad M. nije udovoljio zahtjevu tužitelji su podnijeli tužbu zbog propuštanja donošenja odluke.
7. Upravni je sud osporenim rješenjem odbacio tužbu kao nedopuštenu sukladno članku 30. stavku 1. točki 2. ZUS-a, s obrazloženjem da tuženik nije nadležan za rješavanje podnesenog zahtjeva u smislu članka 18. ZUS-a.
8. Naime, prema odredbi članka 3. stavka 1. točki 3. ZUS-a predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonskom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke, odnosno da postupi prema propisu.
8.1. Prema članku 2. stavku 2. ZUS-a javnopravnim tijelom u smislu ovoga Zakona smatra se tijelo državne uprave ili drugo državno tijelo, tijelo jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelji javnih usluga).
9. Prema odredbi članka 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravni ("Narodne novine", 33/01. – 144/20. – dalje: ZLPS) tim se zakonom uređuju jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave, njihov djelokrug i ustrojstvo, način rada njihovih tijela, nadzor nad njihovim aktima i radom, te druga pitanja od značenja za njihov rad.
9.1. Prema članku 27. ZLPS-a općinsko i gradsko vijeće su predstavnička tijela građana i tijela lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave koja donose akte u okviru djelokruga jedinica lokalne samouprave, te obavljaju i druge poslove.
10. Iz navedenih proizlazi da su općine i gradovi pravne osobe koje odlučuju o poslovima iz svog samoupravnog djelokruga, a nisu javnopravna tijela u smislu definicije javnopravnog tijela iz članka 2. stavka 2. ZUS-a. Nadalje, općine i gradovi ne donose upravne akte, već akte uprave, to jest akte u izvršenju općih akta iz svog samoupravnog djelokruga.
11. Kako tuženik nije javnopravno tijelo koje donosi odluke iz područja upravnog prava, već iz područja svog samoupravnog djelokruga, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je tužbu tužitelja odbio, uz obrazloženje koje i ovaj Sud prihvaća.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima riješiti kao u izreci.
U Zagrebu 13. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
