Poslovni broj: Usž-2535/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr.sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. Đ. iz S., koju zastupa opunomoćenik S. Š., odvjetnik u S., protiv tuženika Višeg službeničkog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-2946/21-6 od 25. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-2946/21-6 od 25. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-2946/21- 6 od 25. ožujka 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Višeg službeničkog suda, klasa: UP/II-114-04/21-01/34, urbroj: 514-31/02-21-03 od 22. srpnja 2021. i rješenja Službeničkog suda, klasa: UP/I-114-04/20-01/8, urbroj: 514- 30/10-21-17 od 26. travnja 2021. (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Službeničkog suda, klasa: UP/I-114-04/20-01/8, urbroj: 514-30/10-21-17 od 26. travnja 2021., kojim je tužiteljica, kao namještenica, raspoređena na radno mjesto kuhar – voditelj smjene u Oružanim snagama RH, Kuharskom pododsjeku Opslužnog odsjeka vojarne S., OV K. Z. K. oglašena odgovornom što je od 1996. godine bila zaposlena na radnim mjestima od kojih je posljednje bilo prema starom ustroju kuhar-voditelj smjene u Kuharskom pododsjeku Opslužnog odsjeka vojarne S., OV K. Z. K., a za što je potrebno srednjoškolsko obrazovanje, na način da je predočila presliku Svjedodžbe C. A. J. S., KLASA: 602-03/92-07/65, URBROJ: 2181- 70/0-92-123 od 18. lipnja 1992. koja je krivotvorina pa je na temelju tako izrađene isprave ostvarivala i prava u službi, čime je počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 3. i 12. Zakona o državnim službenicima pa joj se temeljem odredbe članka 110. stavka 2. točke c) istog Zakona izriče prestanak radnog odnosa.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je odluka nezakonita. Ističe da nije počinila nikakvu povredu radne dužnosti kada je po nalogu nadređenog radila kao kuhar odnosno bila premještena da radi na mjestu kuhara niti je s tim upoznata. Ističe da se nije zaposlila 1996. godine na radnom mjestu sa krivotvorenom svjedodžbom jer se zaposlila na radnom mjestu pomoćnog kuhara putem natječaja, a po nalogu nadređenih je bila premještena na mjesto kuhara, bez njene volje i namjere. Naime, zaposlila se sa svjedodžbom o završenoj školi sa stečenim zvanjem servirka, koja je upisana i u radnu knjižicu i koja je predočena prilikom zapošljavanja. Navodi da od 2009. godine nije konzumirala nikakva prava iz radnog odnosa budući da je na skrbi bolesnog djeteta, a kasnije na bolovanju, a od tada se i njena ustrojbena jedinica ugasila. Ponavlja da se na temelju navodne lažne svjedodžbe nije niti zaposlila niti je ista unesena u radnu knjižicu niti je neistinito prikazala svoj status poslodavcu niti ga držala u zabludi. Još jednom ističe prigovor zastare pokretanja postupka. Predlaže da se žalba usvoji i pobijana presuda stavi van snage te preinači na način da se ponište rješenje tuženika i Službeničkog suda i donese odluka kojom se usvaja tužbeni zahtjev.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema ocjeni ovoga suda pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.

8. Za ovaj sud je pravilno stajalište prvostupanjskog upravnog suda da je, s obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu mjerodavne odredbe Zakona o državnim službenicima, pravilno i zakonito pobijano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, a tužbeni navodi nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom sporu.

9. Odredbom članka 99. stavka 1. točke 3. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine broj 92/05., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19.) propisano je da je teža povreda službene dužnosti davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice, a odredbom članka 99. stavka 1. točke 12. toga Zakona da je teža povreda službene dužnosti uporaba krivotvorene isprave u cilju ostvarivanja prava u službi.

10. Odredbom članka 109. stavka 3. Zakona o državnim službenicima propisano je da pravo na pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti zastarijeva u roku od godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku od tri godine od dana kada je povreda počinjena. Ako u roku od tri godine od dana pokretanja postupka ne bude donesena izvršna odluka, postupak će se obustaviti zbog zastare vođenja postupka.

11. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici, kao namještenici, stavljeno na teret da je počinila navedene teže povrede službene dužnosti opisane kao davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela i time nastaju druge štetne posljedice i upotrebe krivotvorene isprave u cilju ostvarivanja prava u službi, tako da je od 1996. godine bila zaposlena na raznim radnim mjestima od kojih je posljednje bilo kuhar – voditelj smjene prema starom ustroju u Kuharskom pododsjeku, a za što je potrebno srednjoškolsko obrazovanje. Ovaj sud ne nalazi spornim da je tužiteljica, suprotno žalbenim navodima, predočila poslodavcu presliku Svjedodžbe o završnom ispitu C. A. J. S., KLASA: 602-03/92- 07/65, URBROJ: 2181-70/0-92-123 ( matični broj 2516/26) od 18. lipnja 1992., prema kojem je stekla stručnu spremu IV. stupnja, struka: ugostiteljsko-turistička, obrazovni profil: samostalni kuhar, smjer: priprema hrane. Međutim, stanje spisa predmeta pokazuje da iz dopisa Turističko-ugostiteljske škole S. (pravni slijednik C. A. J. klasa: 602-03/19-01/27, urbroj: 2181-28-01-19-2 os 25. siječnja 2019. proizlazi da matični broj 2516/26 pripada drugoj osobi, da N. Đ. (rođena B.) nije pronađena niti evidentirana u matičnim knjigama, te da potpis ravnatelja C. A. J. na svjedodžbi o završnom ispitu nije vjerodostojan njegovom potpisu. Nadalje proizlazi da iz dopisa navedene škola klasa: 602-03/19-01/326, urbroj: 2181-28-01-19-02 od 19. lipnja 2019. proizlazi da je N. Đ. (rođena B.) završila II. stupanj, ugostiteljsko-turističke struke, obrazovni profil: servir, smjer: posluživanje te da je svjedodžba o završnom ispitu izdana pod brojem 1050/1 od 24. listopada 1989.

12. Tvrdnje tužiteljice da prilikom zaposlenja nije predočila lažnu ispravu pravilno prvostupanjski upravni sud otklanja kao irelevantne za utvrđivanje tužiteljičine odgovornosti za počinjenje navedenih težih povreda službene dužnosti jer joj se niti ne stavlja na teret da je predočila lažnu ispravu prilikom zaposlenja jer nije sporno da je predočila valjanu svjedodžbu za zanimanje servirka koje je stvarno stekla i koje je upisano u radnu knjižicu, već da je kasnije poslodavcu predala svjedodžbu koja nije vjerodostojna i na temelju iste je od 1996. godine ostvarila pravo na rad na radnom mjestu kuharice za obavljanje kojih poslova nije ispunjavala uvjete, čime je počinila teže povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 3. i 12. Zakona o državnim službenicima, a kao i prvostupanjski upravni sud, i ovaj sud prihvaća, da su tijela imala u vidu sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina sankcije dajući jasne i obrazložene razloge za zaključak da je zbog težine i načina počinjenja navedenih težih povreda radne dužnosti jedina opravdana sankcija prestanak radnog odnosa.

13. Isto tako, prvostupanjski upravni sud otklanja prigovor tužiteljice da je u konkretnom slučaju nastupila zastara pokretanja postupka i da je trebalo obustaviti predmetni postupak pravilno ocjenjujuću da se radi o trajnoj povredi radne dužnosti kod koje se zastarni rok računa od dana prestanka protupravnog stanja, a kako je tužiteljica i dalje zaposlena na radnom mjestu kuhara – voditelja na temelju krivotvorene svjedodžbe koju je predala poslodavcu ostvarujući tako pravo na rad na tim poslovima iako ne posjeduje potrebno srednjoškolsko obrazovanje, nije nastupila zastara prava na pokretanje postupka.

14. Stoga ovaj sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede postupka pa ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.

15. Budući da tužiteljica nije uspjela sa tužbom prvostupanjski upravni sud je zakonito odlučio o zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

16. Kako slijedom navedenog proizlazi da tužiteljca u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari ovaj sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

17. Zato je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 13. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Boris Marković