Poslovni broj: Usž-2305/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr.sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. M. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik V. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1838/21-8 od 21. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1838/21-8 od 21. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1838/21- 8 od 21. ožujka 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114- 04/21-02/37, urbroj: 511-01-158-21-4 od 13. svibnja 2021. u dijelu u kojem je djelomično uvažena žalba načelnika PU z. protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a Z. klasa: UP/I-114-04/20-02/6, urbroj: 511-01-158-21-24 od 22. veljače 2021. te je tužitelju preinačena izrečena novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od dva mjeseca te je izrečena disciplinska kazna premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja – dispečer (šifra Q335) u Službi za tehniku, Odjelu prometne i policijske tehnike (šifra 720) kao neosnovan (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u cijelosti kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika djelomično je uvažena žalba načelnika PU z. na rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a Z. klasa: UP/I-114-04/20- 02/6, urbroj: 511-01-158-21-24 od 22. veljače 2021. te se isto poništava u odnosu na točkom II. izrečenu disciplinsku kaznu – novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od dva mjeseca (2x10%) i policijskom službeniku I. M. se izriče disciplinska kazna – premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja – dispečer (šifra Q335) u Službi za tehniku, Odjelu prometne i policijske tehnike (šifra 720) dok je odbijena žalba načelnika PU z. u odnosu na preostali dio rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a Z. klasa: UP/I-114-04/20-02/6, urbroj: 511-01-158-21-24 od 22. veljače 2021. te se potvrđuje da policijski službenik I. M. nije odgovoran za teže povrede službene dužnosti činjenično i pravno opisane u točkama I. i III. izreke tog rješenja.

3. Rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a Z. klasa: UP/I-114- 04/20-02/6, urbroj: 511-01-158-21-24 od 22. veljače 2021. utvrđeno je da tužitelj nije odgovoran da bi bez opravdanog razloga i potrebe za korištenjem podataka koji se koriste u službene svrhe ili radi obavljanja poslova iz svog djelokruga rada, obavio provjere u službenim evidencijama Informacijskog sustava, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, dana 4. travnja 2018. godine u 12,49 sati za A. T., tajnicu načelnika Sektora kriminalističke policije, PU z., dana 5. travnja 2018. godine u 10,15 sati za V. M., tajnicu voditelja Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije, Sektora kriminalističke policije, PU z. te 21. lipnja 2018. godine u 19,35 i 20,10 sati, 29. lipnja 2018. godine u 09,37 sati, kao i 11. srpnja 2018. godine u 09,14 sati za J. G., djelatnika Sektora pravnih, financijskih i tehničkih poslova, Službe materijalno financijskih poslova, PU z., suprotno odredbama članka 7. stavka 2. Uredbe o mjerama informacijske sigurnosti (Narodne novine broj 46/08.) pa da bi time počinio težu povredu službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u članku 96. stavku 1. točki 9. Zakona o policiji kao "neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava Ministarstva" (točka I. izreke), da je odgovoran da je bez opravdanog razloga i potrebe za korištenjem podataka koji se koriste u službene svrhe ili radi obavljanja poslova iz svog djelokruga rada, obavio provjere u službenim evidencijama Informacijskog sustava, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, dana 30. srpnja 2018. godine u 14,57 i 14,59 sati za vozilo marke Renault Laguna registarskih oznaka BJ 523GM, kao i za vlasnicu navedenog vozila T. K. iz K., suprotno odredbama članka 7. stavka 2. Uredbe o mjerama informacijske sigurnosti (Narodne novine broj 46/08.) pa je time počinio težu povredu službene dužnosti iz nadopune zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u članku 96. stavku 1. točki 9. Zakona o policiji kao "neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava Ministarstva" te mu je temeljem odredbe članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji izrečene disciplinska kazna novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu na vrijeme od dva mjeseca (točka II. izreke) te da nije odgovoran da bi u vremenskom periodu od 26. ožujka 2018. godine do 4. siječnja 2019. putem telefona učestalo kontaktirao sa D. P., osobom iz kriminalnog miljea te što se učestalo sastajao sa imenovanim i nakon ostvarenih kontakata u Informacijskom sustavu MUP-a RH provjeravao D. V. za kojeg je provođenjem izvida i posebnih dokaznih radnji utvrđeno kako pripada krugu osoba bliskih D. P. pa da bi time počinio težu povredu službene dužnosti iz nadopune zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u članku 96. stavku 1. točkama 3. i 7. Zakona o policiji kao "zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenja ovlasti u službi" i "nedolično ponašanje u služi ili izvan službe kada šteti ugledu policije" (točka III. izreke).

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da je sud samo konstatirajući da je tuženik valjano obrazložio svoju odluku bez objašnjenja kako je došao do takvog zaključka, odnosno na temelju kojih činjenica i važećih propisa, pa ne navođenje razloga za takvu odluku dovodi do toga da se u tom dijelu presuda ne može ispitati te je time ostvarena bitna povreda pravila sudskog postupka iz članak 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Navodi da je tijekom sudskog, a i prethodno disciplinskog postupka, više puta istaknuo da je D. P. dugogodišnji informator, ali nikada nije kao takav zaveden. Ukazuje da u odnosu na točku III. izreke prvostupanjskog rješenja nije oglašen odgovornim pa nije jasno zašto sud činjenice iz te točke uzima kao otegotne s tim da su prvostupanjski i drugostupanjski disciplinski sud utvrdili da u odnosu na njega ne postoje posebne otegotne okolnosti dok postoje olakotne okolnosti (disciplinska nekažnjavanost, nagrađivanost u radu i dobre godišnje ocjene). Stoga proizlazi da je kazna premještaja na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova prestroga i neosnovana za učin samo jednog disciplinskog djela. Naime, načelnik je predložio da mu se za tri stegovna djela izreče disciplinska kazna premještaja na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova, a on je utvrđen odgovornim za učin samo jednog disciplinskog djela. Stoga smatra da su odlučne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva ostale pogrešno i nepotpuno utvrđene, što je također od izravnog utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke suda. Posljedično spori i odluku o troškovima upravnog spora. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno podredno da se poništi i riješi stvar usvajanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova upravnog spora. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu drži žalbu neosnovanom. U bitnom ističe da sud prilikom ispitivanja zakonitosti odluke Drugostupanjskog disciplinskog suda ne nalazi da bi izrečena kazna premještaja na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja – dispečer koja je izrečena tužitelju bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana, pa su neutemeljeni žalbeni navodi da je izrečena kazna premještaja prestroga i neosnovana. Ponovno u vezi izricanja sankcije ukazuje da na izbor disciplinske kazne primarno utječe samo djelo, odnosno priroda i težina počinjene povrede službene dužnosti, na što se potom nadovezuju i drugi elementi propisani člankom 111. stavkom 1. Zakona o policiji, koji utječu na to da li će u konačnici kazna biti stroža ili blaža. Zaključno ističe da je u provedenom disciplinskom postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti iz točke II. izreke prvostupanjskog rješenja te mu je za učinjenu povredu službene dužnosti na temelju članka 110. stavka 2. točke 4. Zakona o policiji izrečena odgovarajuća disciplinska kazna u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Prema ocjeni ovoga suda pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda se ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.

9. Naime, prvostupanjski upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a pa nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Prema ocjeni ovoga suda neosnovani su prigovori iz žalbe u odnosu na sadržaj pobijane presude prvostupanjskog upravnog suda jer presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a te dostatno obrazloženje razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva radi otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da tuženik, a što prihvaća i prvostupanjski upravni sud, nalazi da je osnovan žalbeni navod načelnika PU z. da je u odnosu na povredu iz točke II. izreke prvostupanjskog rješenja izrečena disciplinska kazna pogrešna te da je tužitelju bilo nužno izreći kaznu premještaja na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja opisanu u članku 110. stavku 2. točka 4. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.), s obzirom da je nesporno utvrđeno da je obavljajući poslove svog radnog mjesta, policijskog službenika za obradu kriminaliteta, izvršio provjeru u službenim evidencijama Informacijskog sustava MUP- a za navedeno vozilo reg. oznaku i vlasnice vozila, iako nije imao opravdani razloga za službeno postupanje pa bi ga se izricanjem predložene disciplinske kazne onemogućilo da ubuduće čini iste ili slične povrede službene dužnosti te bi se takvom kaznom postigla svrha generalne i specijalne prevencije.

11. Dakle, u odnosu na djelo činjenično i pravno opisano u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja nalazi se nespornim, jer to niti tužitelj ne osporava već samo navodi da je to učinio na zahtjev D. P., dugogodišnjeg informatora, da je bez opravdanog razloga i potrebe za korištenjem podataka koji se koriste u službene svrhe ili radi obavljanja poslova iz svog djelokruga rada obavio provjere u Informacijskom sustavu MUP-a za vozilo reg. oznake BJ 523GM i vlasnicu tog vozila T. K. suprotno odredbama članka 7. stavka 2. Uredbe o mjerama informacijske sigurnosti (Narodne novine broj 46/08.). Stoga, kako proizlazi da tužitelj nije bio ovlašten službeno postupati i izvršiti navedeni uvid radi provjere podataka za vozilo i vlasnicu vozila, jer isti nije vršio u službene svrhe odnosno svrhe radi kojih je dobio ovlaštenje za korištenje Informacijskog sustava nesporno je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točka 9. Zakona o policiji opisanu kao neovlašteno ili nenamjensko korištenje sredstava Ministarstva.

12. Tuženik u obrazloženju rješenja posebno u odnosu na korištenje službenih podataka sadržanih u Informacijskom sustavu MUP-a naglašava da je policija ovlaštena prikupljati, čuvati i koristiti određene podatke o građanima, ali zbog sprječavanja zlouporabe i zaštite prava građana, odnosno prava na poštivanje privatnosti i prava na zaštitu osobnih podataka, pristup tim podacima i njihovo korištenje strogo su ograničeni, što znači da pristup nemaju svi policijski službenici već samo oni s posebnim ovlaštenjem kako bi podatke koristili isključivo za potrebe obavljanja svojih radnih zadaća. Stoga je neprihvatljivo i neodgovorno svako nesavjesno i olako odnošenje policijskih službenika pri korištenju prava pristupa tim službenim podacima, kao i tužitelja u konkretnom slučaju, a pri čemu navodi tužitelja da je predmetne provjere izvršio na traženje osobe iz krim miljea, pa bio on i njegov informator, dodatno ukazuje na težinu počinjene povrede, a time i izrečenu sankciju. Zato, iako nisu na strani tužitelja nađene posebne otegotne okolnosti, s obzirom na navedeno, a posebno uzevši u obzir težinu počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskog službenika (namjera), okolnosti u kojima je povreda učinjena (na traženje osobe iz krim. miljea) uz nađene olakotne okolnost, tuženik pravilno izrečenu disciplinsku kaznu (novčana kazna) ne nalazi odgovarajućom te uvažavajući žalbu načelnika PU z. primjerenijom kaznom nalazi premještaj na drugo radno mjesto radi postizanja željenog učinka specijalne i generalne prevencije da se i tužitelj i ostali policijski službenici odvrate od nenamjenskog korištenje sredstava Ministarstva.

13. Stoga, prvostupanjski upravni sud pravilno nalazi da je tuženik detaljno i valjano obrazložio svoju odluku te dao valjane razloge zbog kojih se izrečena kazna može smatrati razmjernom utvrđenoj težoj povredi službene dužnosti, unatoč tome što tužitelj nije oglašen odgovornim za sva tri djela teže povrede službene dužnosti koja su mu stavljene na teret, te da mu je sukladno odredbi članka 110. stavka 2. točke 4. Zakona o policiji vezi s odredbom članka 111. Zakona o policiji po tuženiku izmijenjenom disciplinskom kaznom izrečena primjerena kazna kojom će se postići svrha kažnjavanja s obrazloženjem koje pravilno prihvaća i prvostupanjski upravni sud.

14. S obzirom na navedeno pobijana presuda je pravilna i zakonita i u odnosu na utvrđeno činjenično stanje i u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, a prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski upravni sud nije počinio niti bitne povrede odredaba postupka jer je valjano obrazložio razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva.

15. Budući da je odbijen tužbeni zahtjev prvostupanjski upravni sud je zakonito odlučio o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

16. Zato je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

17. Kako je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda tužitelju na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, pa je zahtjev za naknadu tih troškova odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 13. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Boris Marković