Republika Hrvatska
Poslovni broj: 96 P-2628/2019-13
Općinski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu Ivici Marinoviću, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Marijane Zelić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Ž. iz J., D. b., OIB: …, zastupan po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika M. S. iz Z., P. B. 17, OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. lipnja 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja I. R. i tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 13. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku M. S. iz Z., P. B. 17, OIB: …, da isplati tužitelju Ž. Ž. iz J., D. b., OIB: …, iznos od 7.500,00 kuna, sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 2. travnja 2017. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovoga postupka u iznosu od 3.412,50 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je Ž. Ž. vlasnik nekretnine kat. čest. 2616 k.o. Ražanac upisana u zk. ul. 4322 u naravi kuća i dvorište. Tužitelj je tijekom mjeseca veljače 2017. dogovorio s tuženikom M. S. građevinske radove na adaptaciji naprijed cit. obiteljske kuće u R. na način da su dogovorene dvije faze izvođenja radova. Prva faza obuhvatila je adaptaciju kuće na način da je zgrada između prizemlje i kata imala drvene grede, pa je dogovoreno da se taj pod i drvena konstrukcija otkloni te ugradi "betonska deka" s betonskim stubištem s prizemlja na kat kuće. Za ove radove tuženiku je na ruke plaćeno 15.000,00 kuna. Stranke su se našle radi dogovora oko druge faze gradnje, koja bi obuhvaćala uređenje prizemlja kuće. Dana 2. travnja 2017. tužitelj je predao na ruke tuženika iznos od 1.000,00 EUR-a, s izričitim dogovorom stranaka, da ako cijena radova bude nerealna, da se tuženik obvezuje vratiti predanih 1.000,00 EUR-a akontacije. Tuženik je dostavio ponudu, koja je bila skupa i neprihvatljiva za tužitelja, pa su odbili ponudu i zatražili od tuženika da postupi sukladno dogovoru i vrati novac, na što se konačno i obvezao. Tuženik odbija sve pozive na povrat preuzete akontacije od 1.000,00 EUR-a, a čak je naglasio da nema namjeru vratiti novac. Isto tako, iza sebe je nakon izvedenih radova ostavio nered i nije počistio otpadni građevni materijal.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava primitak iznosa od 1.000,00 EUR-a od strane tužitelja te ističe kako je s polovicom tog iznosa platio materijal koji je tužitelj naručio, a ostatak od 500,00 EUR-a da je voljan vratit tužitelju u 2-3 rate. Predlaže da se sasluša u svojstvu stranke.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave priložene spisu i to zk. izvadak za zk. ul. 4322 k.o. Ražanac (l.s. 4), preslik izvatka iz bilježnice tužitelja (l.s. 5), saslušanje tužitelja i tuženika te svjedokinje A. Ž. (l.s. 21-24).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi povrata iznosa od 7.500,00 kuna na ime akontacije.
7. Među strankama nije sporno da je tuženik od tužitelja primio iznos od 1.000,00 EUR-a (7.500,00 kuna).
8. Među strankama je sporno da li je tuženik od tužitelja dobio novac da kupi građevinski materijal.
9. Prema navodima tužitelja iznos od 1.000,00 EUR-a koji je primio tuženik na ime akontacije je trebao biti vraćen od strane tuženika u slučaju ako ne dođe do dogovora oko cijene radova za uređenje prizemlja kuće. Budući da je tužitelju ponuda tuženika bila skupa i neprihvatljiva, zatražili su od tuženika da postupi sukladno dogovoru i da vrati novac.
10. Tuženik je u svom iskazu naveo da je za primljeni iznos kupio gipsane ploče, staklenu vunu, i profile za stavljanje gipsanih ploča, odnosno da je za kupljeni materijal potrošio oko 500,00 EUR-a. Nadalje je iskazivao kako je imao namjeru tužitelju vratiti iznos od 500,00 EUR-a, jer je ostatak iznosa od 500,00 EUR-a potrošio za materijal. Međutim da je supruga tužitelja inzistirala da joj se vrati iznos od 1.000,00 EUR-a. Materijal koji je kupio da nikad nije dovezao u kuću tužitelja u R., već da je materijal bio smješten na njegovom kamionu koji nije imao ceradu negdje oko mjesec dana, a nakon toga kako je kamion bio bez cerade da je materijal propao.
11. Člankom 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21.) propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
12. Naime, iz iskaza tužitelja i svjedokinje A. Ž., čijem iskazu je sud poklonio vjeru, proizlazi da je bio dogovor između tužitelja i tuženika da ukoliko se ne dogovore oko cijene izvođenja radova u kući odnosno ako cijena bude neprihvatljiva, da je tuženik u obvezi vratiti iznos od 1.000,00 EUR-a na ime akontacije. S obzirom na navode tuženika da je iznos od 500,00 EUR-a potrošio na građevinski materijal ali da je bio na njegovom kamionu koji nije imao ceradu pa da je iz tog razloga postao neupotrebljiv, valja istaknuti da je na tuženiku bio teret dokaza da je iznos od 500,00 EUR-a potrošio na građevinski materijal. Međutim, tuženik na te okolnosti nije predložio niti jedan dokaz odnosno nije dostavio račune za kupljeni materijal, ime trgovine u kojoj je kupljen, a ovaj sud smatra neživotnim da je tuženik materijal ostavio na kamionu bez cerade i da je dopustio da isti postane neupotrebljiv.
13. Sukladno navedenom ovaj sud nalazi da je na strani tuženika došlo do povećanja imovine, a do umanjenja imovine na strani tužitelja te da se u konkretnom slučaju ima primijeniti čl. 1111. ZOO-a. Naime, čak i sam tuženik ne spori da je iznos 500,00 EUR-a (3.750,00 kuna) dužan vratiti tužitelju, dok ovaj sud nalazi da tuženik nije dokazao da je ostali iznos od 500,00 EUR-a potrošio na građevinski materijal.
14. Tužitelju na iznos od 7.500,00 kuna pripada pravo na zatezne kamate i visina te stope određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a, a teku od 2. travnja 2017. kako glasi u izreci točke I. ove presude.
15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) za tužitelja i to trošak sastava tužbe od 12. rujna 2019. prema Tbr. 7. toč. 1.- 75 bodova, trošak pristupa na ročište od 16. siječnja 2020. prema Tbr. 9. toč. 2.- 37,5 bodova, trošak pristupa na ročište od 29. travnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 2- 37,5 bodova, trošak pristupa na ročište od 7. lipnja 2022. prema Tbr. 9. toč. 1.- 75 bodova, što iznosi 2.250,00 kuna uvećano za PDV 25 % iznosi 2.812,50 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 300,00 kuna, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 300,00 kuna, što ukupno iznosi 3.412,50 kuna.
Zadar, 13. srpnja 2022.
Viša sudska savjetnica
S u d a c
Marijana Zelić
Ivica Marinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacija, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točka 3. ZPP-a. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.
Dna:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku