Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž R-706/2022-3
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. OIB: ..., iz D., zastupanog po punomoćniku V. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. i P. d.o.o. Z., protiv tuženika D. T. d.o.o. D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. & P. d.o.o. Z., radi utvrđenja radnog odnosa, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-18/2020 od 25. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-18/2020 od 22. ožujka 2022. u točkama I., III., IV. i V. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik, dana 18. ožujka 2019. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta tehničar, s mjestom rada u D., s početkom rada 18. ožujka 2019. i osnovnom plaćom u neto iznosu od 4.000,00 kn mjesečno uvećano za dužni porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i doprinose iz plaće (bruto plaća) i doprinose na plaću, te da se na taj ugovor o radu glede trajanja plaćenog godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, otkaznih rokova kojih se radnik ima pravo pridržavati, odnosno poslodavac, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koje radnik ima pravo, trajanju redovitog radnog dana ili tjedna, primjenjuju odredbe Zakona o radu, Statuta poslodavca i druge odluke poslodavca utemeljene na Zakonu o radu.
2. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi „da ova presuda u cijelosti zamjenjuje taj ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen po sili zakona između tužitelja i tuženika“.
3. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju dostavi primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u skladu s ugovorom o radu na neodređeno vrijeme prema kojem je započeo s radom kod tuženika 18. ožujka 2019. dok je točkom IV. izreke naloženo tuženiku da tužitelju dostavi obračun dugovane a neisplaćene plaće za redoviti i prekovremeni rad za travanj 2019., sve to u roku od osam dana.
4. U točki V. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.
5. Protiv presude žalbu podnosi tuženik (osim protiv točke II. izreke presude), pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači te tužba odbaci odnosno tužbeni zahtjev odbije podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuje troškove postupka uključujući i trošak sastava žalbe.
6. Na žalbu nije odgovoreno.
7. Žalba nije osnovana.
8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je, nakon ranijih odluka Općinskog suda u Dubrovniku, Županijskog suda u Rijeci i Vrhovnog suda Republike Hrvatske te djelomičnog povlačenja žalbe od strane tuženika, utvrđenje da je među strankama zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme počev od 18. ožujka 2019., sa citiranim sadržajem te o obvezi tuženika da tužitelju dostavi primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje te obračun plaće za travanj 2019., sve u smislu odredbi članka 14., članka 90. i članka 93. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR)
9. U provedenom postupku utvrđeno je:
- da je tužitelj radio kod tuženika u ožujku i travnju 2019. kao tehničar na poslovima montaže priloga, pod nadzorom i mentorstvom druge osobe a kasnije samostalno;
- da tuženik nije isplatio tužitelju plaću za obavljeni rad;
- da je tuženik 23. travnja 2019. ponudio tužitelju sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme datiranog 31. ožujka 2019., a koji je tužitelj odbio sklopiti,
- da je tuženik sa danom 23. travnja 2019. tužitelja prijavio kao svog radnika,
- da je tužitelj nakon odbijanja potpisivanja ponuđenog ugovora o radu, prestao obavljati poslove tehničara i raditi kod tuženika sa danom 23. travnja 2019.
10. Analizom i ocjenom prevedenih dokaza, na temelju utvrđene činjenice da je tužitelj bio uključen u rasporede radnog vremena za razdoblje do 28. travnja 2019. i da po ponudi ugovora o radu nije radio nakon 23. travnja 2019., prvostupanjski sud zaključuje da je posljednji dan rada tužitelja bio 23. travnja 2019., slijedom čega smatra da je tužitelj pravovremeno u smislu članka 133. ZR-a podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa te nastavno tužbu u ovom postupku. Dalje utvrđuje da za konkretno radno mjesto ne postoji posebno školovanje, da predmetne poslove rade osobe različite struke i radnog mjesta, da je tužitelj obavljao poslove tehničara pod nadzorom i mentorstvom druge osobe a kasnije samostalno te da je poslodavac koristio njegov rad za svoje ime i račun. Stoga je stajalište suda da je među strankama zaključen usmeni ugovor o radu s ugovorenim probnim radom tužitelja, da postoji zakonska obveza tuženika na isplatu plaće sukladno članku 90. ZR-a, da je člankom 14. ZR-a propisana obveza sklapanja ugovora o radu u pisanom obliku ili pak izdavanja potvrde o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada, kao i svojevrsna sankcija poslodavcu da će se u protivnom smatrati da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, pa kako nalazi da je tužitelj dokazao da je radio za tuženika kao radnik za poslodavca bez da je sklopljen ugovor o radu prije početka rada ili izdana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu, prihvaća kao osnovan zahtjev tužitelja da sud svojom odlukom utvrdi da je zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme u smislu članka 14. stavak 4. ZR-a te da je tuženik dužan tužitelju dostaviti prijavu na obvezna osiguranja prema članku 14. stavak 5. ZR-a kao i da je tuženik dužan tužitelju kao radniku dostaviti obračun plaće sukladno radnom vremenu i poslovima radnog mjesta u smislu članka 93. stavak 1. ZR-a.
11. Djelomično je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tražilo utvrđenje da prvostupanjska presuda u cijelosti zamjenjuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen po sili zakona između tužitelja i tuženika, s obzirom da je dopušteno zahtijevati donošenje presude koja nadomješta neki ugovor, samo kada je to pravo određeno zakonom, a u konkretnom slučaju odredbe ZR-a ne predviđaju mogućnost da presuda zamjenjuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme (nepobijana točka II. izreke prvostupanjske presude).
12. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja temelji na članku 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.
13. U donošenju pobijanog dijela presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire u žalbi tuženika s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu.
13.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika o „seciranju“ iste točke tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je odlučio u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva našavši da je isti djelomično osnovan, u kojem dijelu ga je prihvatio, a neosnovani dio tužbenog zahtjeva djelomično odbio.
14. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje i navode koje je već iznosio tijekom prvostupanjskog postupka te vrši vlastitu analizu i ocjenu provedenih dokaza, posebno ocjenu iskaza svjedoka i tužitelja. Osim toga, bez uporišta tuženik u žalbi ukazuje na pravna stajališta iz presude i rješenja ovoga suda poslovni broj Gž-59/2020 od 11. ožujka 2020., budući da je navedena odluka ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-810/2020 od 5. siječnja 2021.
15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje. Stoga nije počinjena u žalbi tuženika sadržajno istaknuta relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, u kojem pravcu je sud prvog stupnja, pravilno analizirao i ocijenio iskaze svjedoka i tužitelja, dovodeći ih u vezu s preostalim provedenim dokazima.
16. Bez osnova tuženik u žalbi osporava po sudu prvog stupnja utvrđenu činjenicu posljednjeg dana rada tužitelja kod tuženika (23. travnja 2019.) te s tim u svezi tvrdi da je u konkretnom slučaju došlo do prekluzije prava na sudsku zaštitu jer da je tužitelj ranije prestao dolaziti kod tuženika na posao pa da je stoga propustio rokove iz članka 133. ZR-a za pravovremeno traženje zaštite pred poslodavcem te nastavno pred sudom.
17. U konkretnom slučaju tužitelj sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa nije ostvarivao tužbom prema članku 133. ZR-a jer ne postoji odluka poslodavca kojom je povrijeđeno neko pravo tužitelja iz radnog odnosa. Tužitelj je podnio tužbu na utvrđenje u smislu članka 187. stavak 1. ZPP-a u pogledu utvrđenja da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme te s time u vezi postojanja radnog odnosa budući da se radni odnos zasniva ugovorom o radu (članak 10. stavak 1. ZR-a) te je ujedno podnio kondemnatorne zahtjeve za dostavu prijava na obvezna osiguranja i obračune plaća. Tužba na utvrđenje podnesena prema odredbama članka 187. stavak 1. i 2. ZPP-a nije vezana za nikakav rok već uz pitanje ima li tužitelj pravni interes zahtijevati takvo utvrđenje, što je procesna pretpostavka za dopuštenost deklaratorne tužbe (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revr-1739/2010 od 3. veljače 2011., Revr-902/2011 od 21. ožujka 2012., Revr-820/2012 od 1. listopada 2014. i Revr-191/2015 od 27. rujna 2016.). Stoga, pogrešno tuženik u žalbi tvrdi da je tužitelj u ovom postupku, u kojem je podnesena tužba na utvrđenje da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kod podnošenja takve tužbe vezan prekluzivnim rokovima iz članka 133. ZR-a.
18. Odredbom članka 14. ZR-a propisano je da se ugovor o radu sklopa u pisanom obliku (stavak 1.), zatim da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanosti tog ugovora (stavak 2.), ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka rada, radniku izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu (stavak 3.) te ukoliko poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme (stavak 4.).
18.1. Odredbom članka 53. stavak 1. ZR-a propisano je da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad dok je stavkom 3. iste odredbe propisano da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.
19. Stoga, imajuću u vidu činjenična utvrđenja provedenog postupka, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je među strankama zaključen usmeni ugovor o radu s ugovorenim probnim radom tužitelja, u svezi s čime proizlazi da je pravilno sud prvog stupnja primijenio citirane odredbe o obliku ugovora o radu i ugovaranju probnog rada. Posebno se to tiče zakonske presumpcije iz članka 14. stavak 4. ZR-a prema kojoj ukoliko poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a u konkretnom slučaju je nesporno utvrđeno da tuženik s tužiteljem nije sklopio ugovor o radu u pisanom obliku, niti mu je izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru prije nego što je tužitelj počeo raditi kod tuženika a niti kasnije.
20. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio primijeniti odredbe Zakona o volonterstvu („Narodne novine“ broj: 58/07. i 22/13.), ocijenivši da rad tužitelja kod tuženika nije imao karakter volonterskog rada niti se navedeni propis može primijeniti u konkretnom slučaju s obzirom da tuženik kao trgovačko društvo ne pripada krugu mogućih organizatora volontiranja u smislu odredbe članka 7. Zakona o volonterstvu.
20.1. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje na potrebu primijene članka 59. ZR- a, uz tvrdnje da se u konkretnom slučaju radilo o svojevrsnom stručnom osposobljavanju tužitelja za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Naime, činjenična utvrđenja provedenog postupka ne ukazuju da su bile ispunjene pretpostavke za primjenu navedene odredbe u odnosu na tužitelja, a osim toga tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije upirao na ovaj institut radnog prava niti provođenje dokaza u tom u pravcu.
21. Odluka suda prvog stupnja o troškovima postupka u jednokratnoj naknadi za cijeli prvostupanjski postupak, temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te odredbe Tbr. 7. stavak 2. alineja 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.)
22. Slijedom svega obrazloženog, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.
23. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 13. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Ivanka Maričić-Orešković, v.r.
