Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-253/2021-8
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar, kao predsjednice vijeća, te sutkinja Antonije Bagarić i Dajane Barberić-Valentić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Gregora Sakradžije, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 244. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru K-15/2020-18 od 19. travnja 2021., u javnoj sjednici vijeća od 13. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vukovaru oslobodio je optužbe optuženika I. B. da bi počinio kazneno djelo prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ/11. Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP-a, nužni izdaci optuženika, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i premet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju B. H., odvjetniku iz V., s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je bio dostavljen ŽDO u Bjelovaru.
5. U odgovoru na žalbu branitelj je zahtijevao da on i optuženik budu obaviješteni o drugostupanjskoj sjednici vijeća, čemu je udovoljeno, time da na sjednicu nisu pristupile uredno obaviještene stranke, pa je ista, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP-a, održana u njihovoj odsutnosti.
6. Žalba nije osnovana.
7. Državni odvjetnik smatra pogrešnom ocjenu prvostupanjskog suda kako optuženik nije znao, odnosno "da nije morao znati" da je kupljeno vozilo pribavljeno kaznenom djelom. Naime, sukladno mišljenju državnog odvjetnika prilikom kupovine motornih vozila "uobičajena je dužna pažnja" da se preda dokumentacija vozila te da se izvrši uvid u tu dokumentaciju. Također državni odvjetnik napominje kako optuženik nije odmah vozilo vratio vlasniku (udruzi) na njihovo traženje, već je vozilo morala preuzeti policija. Žalba ukazuje i na činjenicu kako se na vozilu nalazio logotip udruge vlasnika, koja okolnost je trebala biti dodatno upozorenje optuženiku da se kod prodavateljice detaljnije raspita o vlasništvu vozila.
8. Prije svega drugostupanjski sud napominje kako je za dokazivanje počinjenja kaznenog djela iz ovog predmeta potrebno dokazati da je optuženik znao da je vozilo pribavljeno kaznenim djelom, tako da nije odlučno utvrđenje o tome što je optuženik morao znati, tj. nije odlučno utvrditi što je inače uobičajeno kod kupoprodaje motornih vozila. Nadalje, samo utvrđenje o tome da je optuženik eventualno znao da prodavateljica nije vlasnica vozila ne mora automatski značiti njegovu svijest o tome da je prodavateljica vozilo prethodno pribavila kaznenim djelom. Također je u konkretnom predmetu vrlo važno kako se radilo o prodaji olupine koja nije bila u voznom stanju, za iznos od svega 1.200,00 kn, tj. nije se radilo o uobičajenoj kupoprodaji motornog vozila koje se namjerava dalje koristiti u prometu.
9. U konkretnom je predmetu činjenično najodlučniji iskaz prodavateljice H. koja je iskazala da je kumu I. B. prilikom sklapanja kupoprodaje izjavila de je vozilo vlasništvo njenog strica ili ujaka, a kako se, nadalje, vozilo nalazilo u dvorištu kuće u kojoj je prodavateljica stanovala i kako se radilo o starom vozilu u nevoznom stanju prodanom za cijenu od 1.200,00 kn, u takvom skupu okolnosti, prema ocjeni drugostupanjskog suda, optuženik nije imao razloga niti sumnjati da bi se moglo raditi o ukradenom vozilu.
10. Postupanje optuženika u trenutku kada je udruga zatražila da im vrati vozilo (njegovo odbijanje da im vozilo vrati), po drugostupanjskom sudu, zapravo govori u prilog obrane, tj. teze kako optuženik nije znao da bi se moglo raditi o ukradenom vozilu. Odbijanje optuženika da vozilo bezuvjetno odmah vrati udruzi, po ocjeni drugostupanjskog suda, dodatno potvrđuje kako optuženik nije bio svjestan da bi sporna kupoprodaja predstavljala kazneno djelo, tj. on je očito još niti u tom trenutku nije znao da bi se radilo o vozilu koje je bilo ukradeno udruzi. Također, u odnosu na postojanje logotipa udruge na vozilu dostatno je obrazloženje dao prvostupanjski sud u točki 18. obrazloženja.
11. Zbog svega prethodno navedenog drugostupanjski sud nalazi kako je činjenično stanje pravilno utvrđeno prvostupanjskom presudom.
12. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude sukladno čl. 476. st. 1. ZKP-a drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz tog članka, ili da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika.
13. Zbog svega prethodno navedenog presuđeno je kao u izreci, na temelju 482. ZKP-a.
Bjelovar, 13. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar, v.r.
