Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-203/2021-8

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Milenke Slivar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Antonije Bagarić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. J. zbog kaznenih djela iz čl. 233. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika M. J. po branitelju Ž. V., odvjetniku iz O. društva L.-V.&partneri iz S., protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-749/2015 od 16. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022. u kojoj je u javnom dijelu nazočila braniteljica zamjenica L. H., odvjetnica iz Z. odvjetničkog ureda Z. G. i dr. iz B. i zamjenica ŽDO u Bjelovaru Slobodanka Radulović,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika M. J. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim optuženika M. J. zbog kaznenog djela protiv imovine – pronevjerom iz čl. 233. st. 1. KZ/11., te kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. KZ/11., te mu se za kazneno djelo pronevjere temeljem čl. 233. st. 1. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave na temelju čl. 279. st. 1. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa se uz primjenu čl. 51. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11. optuženiku se izriče uvjetna osuda tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. optuženik M. J. je dužan u roku od deset mjeseci od pravomoćnosti presude naknaditi štetu oštećeniku B. d.d. u iznosu od 31.504,00 kn, a u protivnom se uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ukoliko optuženik bez opravdanog razloga u roku od deset mjeseci po pravomoćnosti presude ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri izrečenu mu posebnu obvezu.

3. Temeljem čl. 158. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.) optuženik je dužan na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u roku od deset mjeseci od pravomoćnosti presude naknaditi štetu oštećeniku B. d.d. u iznosu od 31.504,00 kn. 4. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08. optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 5.858,00 kn na ime vještačenja, iznos od 186,00 kn na ime troška svjedoka, te iznos od 2.000,00 kn na ima paušalne svote, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Ž. V., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka. Zatražena je i obavijest o sjednici žalbenog vijeća. U žalbi se predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, koje ga je vratilo dopisom broj KŽ- DO-227/2021 od 27. srpnja 2021., na nadležni postupak.

8. Sjednici drugostupanjskog vijeća pristupili su braniteljica zamjenica L. H., odvjetnica iz B. i zamjenica ŽDO u Bjelovaru Slobodanka Radulović, dok se dostava obavijesti o sjednici optuženiku vratila neuručena, pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08.

9. Žalba nije osnovana.

10. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 3. i st. 3. ZKP/08. U nastavku izjavljene žalbe se ne precizira u kojem dijelu je prvostupanjski sud počinio istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već se u biti ističe žalbena osnova povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

11. Neosnovano optuženik također ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, ističući da je prvostupanjski sud pogrešno optuženika proglasio krivim za dva kaznena djela i to kazneno djelo pronevjere i kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave, jer se po stajalištu žalbe može raditi samo o jednom kaznenom djelu (idealni stjecaj). Suprotno navodima iz žalbe i ovaj sud kao drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon time što je optuženika proglasio krivim za dva kaznena djela i to kazneno djelo pronevjere i kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave. Radi se o dva samostalna kaznena djela, pri čemu je krivotvorenje poslovne isprave optuženik počinio nastojeći prikriti počinjeno kazneno djelo pronevjere. Krivotvorenje poslovne isprave nije način izvršenja pronevjere, niti je u funkciji njenog počinjenja, pa se prema tome radi o realnom stjecaju, a kako je to pravilno utvrdio i valjano obrazložio prvostupanjski sud. 12. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešne primjene kaznenog zakona, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. ovaj sud kao drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.

13. Glede žalbenih navoda kojima optuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, prije svega valja istaći da optuženik polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda glede bitnih činjenica koje tvore obilježja kaznenih djela, a iz samog sadržaja žalbe nije vidljivo u kom dijelu smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, odnosno koju odlučnu činjenicu je prvostupanjski sud propustio utvrditi.

14. Suprotno žalbenim navodima optuženika, zaključci prvostupanjskog suda u odnosu na pravno relevantne činjenice zasnivaju se na provedenim dokazima i ocjene vjerodostojnosti tih dokaza. Prije svega prvostupanjski sud opravdano prihvaća nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka S. K. U svom nalazu i mišljenju vještak utvrđuje na temelju pregleda dokumentacije oštećenog trgovačkog društva B. d.d. da je optuženik koji je bio zaposlen na radnom mjestu samostalnog referenta za komercijalne poslove dana 31. ožujka 2011. sastavio primku za robu zaprimljenu 28. ožujka 2011. od dobavljača F. iz koje primke je razvidno kako količine zaprimljene robe, a to su brodski motori, količinski ne odgovaraju fakturama dobavljača. U fakturi dobavljača je navedena isporuka pet brodskih motora po cijeni od 3.028,00 EUR-a, a u primki je prikazano četiri takva motora. U fakturi je navedena isporuka dva brodska motora po cijeni od 665,00 EUR-a, a u primci su prikazana tri takova motora.

15. Nadalje je utvrđeno, a što optuženik ne poriče, da je on 13. travnja 2011. sačinio račun broj... na ime kupca P. servis na R., za izvanbrodski motor serijskog broja... na iznos od 31.504,00 kn. Račun je ispisan izvan ISO standarda koje je uveo B. i koji predviđaju elektronsko izdavanje računa, i nije proknjižen u evidenciji B.. Iz dokumentacije je također vidljivo kako su otpremljena dva motora T... i predana vozaču T. P. 7. travnja 2011., tako da je jedan motor upravo te snage i vrijednosti manjak, jer je kupcu P. servis R. isporučen samo jedan vanbrodski motor koji je uredno i plaćen oštećenom trgovačkom društvu, a kao što je to vidljivo iz priložene dokumentacije.

16. Kao što je već istaknuto knjigovodstveni vještak je svoje zaključke temeljio na dostupnoj dokumentaciji, a prvostupanjski sud je pravilno vrednovao taj nalaz i mišljenje, kao i iskaze ispitanih svjedoka I. P., koji je bio interni revizor oštećenika, A. M., skladištara koji je i upozorio optuženika na nepravilnosti prilikom knjiženja.

17. Optuženik je u svojoj obrani, a sada i u žalbi pokušao prikazati da on nije odgovorna osoba za preuzimanje, skladištenje, te izdavanje trgovačke robe kojom je poslovalo oštećeno trgovačko društvo, pa da ne može biti počinitelj kaznenog djela pronevjere. Kazneno djelo pronevjere čini osoba kojoj je na radu povjerena neka pokretna stvar, kao u ovom slučaju, odnosno novac ili druga imovina. Suprotno navodima žabe optuženika iz ugovora o radu koji je optuženik sklopio s oštećenikom, kao i iz iskaza svjedokinje M. C. jasno proizlazi da je kao samostalni referent primao robu od dobavljača, zaduživao robu, izrađivao fakture, te svakako su mu vanbrodski motori kao trgovačka roba oštećenika bili povjereni na radu, te stoga može biti počinitelj kaznenog djela pronevjere, a kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio. Isto tako je prvostupanjski sud pravilno u presudi obrazložio namjeru optuženika, koji je upravo svjestan da je protupravno prisvojio povjereni mu vanbrodski motor, izradio račun kao poslovnu ispravu u koju je unio neistinite podatke, da je taj motor kupio kupac P. servis iz R..

18. Radi iznesenog žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

19. Optuženik se žali zbog odluke o kazni, time da tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Ispitujući odluku o kaznenoj sankciji ovaj sud je ocijenio da je ista primjerena, te da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kaznene sankcije. Optuženiku je kao olakotno cijenjena njegova neosuđivanost, osobne prilike, te veliki protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dok otegotnih okolnosti nije našao. Uz uvjetnu osudu prvostupanjski sud je također pravilno optuženiku izrekao i posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. da naknadi štetu oštećeniku u iznosu od 31.504,00 kn u roku od deset mjeseci. U žalbi se nadalje ističe da je odluka o imovinskopravnom zahtjevu neosnovana, jer po stajalištu žalbe nije utvrđena visina štete koju je oštećenik pretrpio. Visina štete je svakako utvrđena kao što je već i naprijed obrazloženo, a ona proizlazi iz dokumentacije u spisu, te iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka. Optuženik uvodno u žalbi ističe da osporava i odluku o troškovima, ali taj žalbeni razlog ne obrazlaže. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 148. st. 1. ZKP/08. koja izrijekom propisuje da kada sud optuženika proglasi krivim, u presudu će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka. Dakle, kod svake osuđujuće presude prvostupanjski sud je obavezan optuženika kojeg je proglasio krivim obvezati na dužnost plaćanja troškova kaznenog postupka. Eventualno oslobađanje ove obveze moguće je tek u smislu čl. 148. s. 6. ZKP/08. u vrijeme neuspjelog prisilnog izvršenja naplate tih troškova.

20. Iz navedenih razloga na temelju čl. 482. ZKP/08. presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 13. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Dajana Barberić-Valentić, v. r.