Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-904/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Marijana Miletića predsjednika vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. S. R. iz S. D. 36, 2. J. P. iz Australije i 3. J. H. iz Australije, koje zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika: 1. S. G. iz S., koju zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S. i 2. K. L. iz Australije, radi utvrđenja ništavosti oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja i odlučujući o žalbi tužene S. G. protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-7097/15 od 3. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj 13. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, a prihvaća žalba tužene S. G., preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-7097/15 od 3. prosinca 2015. te se sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Ništava je, neistinita, pravno nevaljana i bez ikakve pravne krjeposti pisana oporuka ostaviteljice pok. M. J. ud. pok. Š. rođ. D. pok. M., koja počinje riječima „Oporuka kojom ja M. J. žena pok. Š.“, a završava riječima „U D. H., 10. travnja 2004. godine“, koja je proglašena pri Općinskom sudu u Supetru u ostavinskom postupku poslovni broj O-232706, a pohranjena kod istog suda pod brojem Pi-7/08, pa ista oporuka nije proizvela nikakve pravne učinke.""

II. Nalaže se tužiteljima, u roku od 15 dana, isplatiti tuženoj S. G. na ime troška postupka iznos od 29.687,50 kn.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Ništava je, neistinita, pravno nevaljana i bez ikakve pravne krjeposti pisana oporuka ostaviteljice pok. M. J. ud. pok. Š. rođ. D. pok. M., koja počinje riječima „Oporuka kojom ja M. J. žena pok. Š.“, a završava riječima „U D. H., 10. travnja 2004. godine“, koja je proglašena pri Općinskom sudu u Supetru u ostavinskom postupku poslovni broj O-232706, a pohranjena kod istog suda pod brojem Pi-7/08, pa ista oporuka nije proizvela nikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženoj ad. 1. da tužiteljima u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 28.750,00 kuna."

2.Protiv prvostupanjske presude žale se tužitelji pobijajući presudu u dijelu odluke o trošku postupka zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka i pogrješne primjene materijalnoga prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) predlažući preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno podredno presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela i tužena S. G. pobijajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.U odgovoru na žalbu, tužitelji su se usprotivili žalbenim navodima tužene predlažući žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5.Tužena nije odgovorila na žalbu tužitelja.

6.Žalba tužitelja nije osnovana.

7.Žalba tužene je osnovana.

8.Prije svega valja navesti kako je u ovoj pravnoj stvari o predmetnim žalbama već odlučivao ovaj drugostupanjski sud pa je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-594/2016-2 od 22. studenoga 2018. preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P-7097/15 od 3. prosinca 2015., odbijen tužbeni zahtjev i naloženo tužiteljima isplatiti tuženoj S. G. trošak postupka u iznosu od 29.687,50 kn. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 3292/2019-2 od 8. rujna 2021. prihvaćena je tužiteljeva revizija, ukinuta je navedena presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 594/2016-2 od 22. studenoga 2018. i predmet vraćen ovom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9.Nadalje, glede prijedloga žalitelja za odlučivanje po žalbama, treba navesti kako je u istom postupku, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx– 321/2014 od 11. veljače 2015., bila i ukinuta prvostupanjska presuda tadašnjeg Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-551/08 od 7. studenoga 2013. i ukinuto rješenje istog suda poslovni broj P-551/08 od 7. studenoga 2013. u djelu odluke o troškovima postupka te je u ukinutom djelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Stoga je u ovom žalbenom stadiju postupka, u smislu članka 366. a ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud vezan zabranom ponovnog ukidanja prvostupanjske presude uz vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništavosti oporuke ostaviteljice, pokojne M. J. udove Š. od 10. travnja. 2004., koja oporuka je proglašena u ostavinskom postupku tadašnjeg Općinskog suda u Supetru pod poslovnim brojem O-232/06.

11.Sukladno članku 394. a ZPP-a, sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan je u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskoga suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.

12.Prema podatcima u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, u bitnom je utvrđeno:

-kako je pred tadašnjim Općinskim sudom u Supetru, pod poslovnim brojem O-232/06 vođen ostavinski postupak iza smrti pokojne M. J., da je u tom postupku dana 20. kolovoza 2007. proglašena oporuka ostaviteljice od 10. travnja 2004. te kako je rješenjem od 27. kolovoza 2008. prekinut ostavinski postupak, a tužiteljice upućene, u roku od 30 dana, pokrenuti parnicu protiv zakonskih i oporučnih nasljednica radi utvrđenja valjanosti predmetne oporuke,

-kako tužitelji u tužbi od 20. listopada 2008. navode da ostaviteljica nije uopće potpisala predmetnu oporuku, odnosno da potpis na oporuci nije njezin, da je bila teško bolesna i nesposobna, kao i da se ostaviteljica "drukčije ponašala" u odnosu na sadržaj oporuke te da je oporuka napravljena pod utjecajem oporučnih nasljednika, pod prijetnjom, prinudom, a moguće i uslijed prijevare ili zablude,

-kako je iz izvornika predmetne oporuke razvidno da se radi o oporuci pred svjedocima (pisanoj na računalu) na kojoj se nalazi potpis oporučiteljice M. J., kao i potpisi svjedoka oporuke D. J. i I. S. J.,

-kako je na oporuci naveden nadnevak pisanja "u D. H. 10. travnja 2004.", dok na drugoj stranici oporuke u trećem stavku odozgor piše "Ovu oporuku po mom kazivanju sastavio mi je moj susjed i prijatelj D. J. iz D. H. koji je ujedno i svjedok ove oporuke",

-kako na kraju teksta oporuke stoji, a prije potpisa svjedoka, poseban navod: "Mi potpisani D. J. i I. S. J. ovime posvjedočujemo da je pred nama osobno poznata M. J. iz D. H., pred nama izjavila da je ovo njena Oporuka i da želi da se nakon njene smrti postupi kako je u njoj navedeno, a zatim posvjedočujemo da je ovu Oporuku pred nama vlastoručno potpisala.",

-kako je u prvostupanjskom postupku, pored ostalog, izveden dokaz i grafološkim vještačenjem potpisa M. J. na spomenutoj oporuci po sudskom vještaku grafološke struke LJ. Z. te da je spomenuta vještakinja dana 21. veljače 2013. dostavila u spis u pisanom obliku nalaz i mišljenje,

-kako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka grafološke struke proizlazi da je vještakinja izvršila usporedbu potpisa na oporuci s nespornim potpisima M. J. na štednoj knjižici, odnosno na punomoći od 20. svibnja 2005., te kako je vještakinja dala mišljenje prema kojemu je skriptor spornog potpisa na oporuci od 10. travnja 2004. vjerojatno oporučiteljica M. J., kao i da vještakinja nije dala određeno mišljenje o tomu s kolikom se vjerojatnošću može zaključiti da bi oporučiteljica potpisala oporuku,

-kako iz iskaza svjedoka A. B., obiteljskog liječnika sada pokojne M. J. proizlazi da je dotična za života, čitavo vrijeme, bila sposobna za rasuđivanje i orijentirana u vremenu i prostoru,

-kako iz iskaza svjedokinje I. S. J. proizlazi da je ona bila i svjedok predmetne oporuke, nakon što ju je M. J. zamolila da bude svjedok, da nije ona osobno čitala sadržaj oporuke, ali je opisala okolnosti pod kojima je predmetnu oporuku potpisala, navodeći da se ne sjeća i je li u tom trenutku bio nazočan i njezin suprug,

-kako je spomenuta svjedokinja S. J. izrijekom navela da je nju i njezina supruga ostaviteljica pitala bi li oni pristali biti svjedoci njezine oporuke, na što su oni pristali, a nekoliko dana nakon toga da je k njima kući došla M. s napisanom oporukom,

-kako svjedokinja navodi i da ona nije čitala što piše, već je samo potpisala dokument, a M. nije ništa posebno u svezi s tim govorila, već je samo donijela oporuku da ju potpišu, da se sjeća kako se radilo o pismenu pisanom na računalu, a tko je to pismeno pisao svjedokinja ne zna, ali su dokument potpisali u njihovoj kući i to u prostoriji ureda,

-kako je ova svjedokinja navela i da se ne može sjetiti je li njezin suprug bio nazočan "u tom trenutku" kada se ona potpisivala, odnosno kako je moguće da je netko od njih dvoje bio u kuhinji ili u dvorištu dok se ovaj drugi potpisivao,

-kako je navedena svjedokinja navela i da ostaviteljica nije izjavila kako se radi o njezinoj oporuci, a da je njoj bilo jasno kako se radi o oporuci, kao i da se ne sjeća je li ostaviteljica potpisala oporuku ispred svjedoka,

-kako iz iskaza svjedoka D. J. proizlazi zaključak da je i ovaj svjedok bio svjedok oporuke te je potpisao oporuku i to u svojoj kući u trenutku kada su tu bili nazočni i njegova supruga I. te oporučiteljica M. J.,

-kako je ovaj svjedok naveo da su sve navedene osobe bile u njegovoj kući, u dnevnom boravku, kada je on potpisao dokument i to da su uz njega bile nazočne njegova supruga i ostaviteljica, kao i da je koliko se sjeća, M. rekla da je to njezina oporuka, ali kako on nije u to apsolutno siguran, a da ne zna je li M. J. istom prigodom kada i svjedoci potpisala taj dokument,

-kako je D. J. naveo i da on nije sastavio i strojno napisao predmetnu oporuku, ali i kako je u razdoblju nakon potpisivanja oporuke pretrpio moždani udar pa da se više i ne sjeća svih detalja u trenutku potpisivanja oporuke.

13.Polazeći od ovako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako predmetna oporuka nije valjana jer nije sačinjena u propisanom obliku, s tim što nije važno jesu li svjedoci bili istovremeno prisutni kada su oni potpisivali oporuku, već da je važno jesu li oni bili istovremeno nazočni kada je oporučiteljica potpisivala oporuku. Pritom je prvostupanjski sud naveo i kako iz iskaza svjedoka oporuke proizlazi da oni ne znaju, odnosno da se ne sjećaju kako bi ostaviteljica pred njima potpisala dokument kojeg je sa sobom donijela pa da stoga oporučni svjedoci nisu potvrdili to da bi ostaviteljica pred njima, istodobno nazočnima, potpisala predmetnu oporuku, a da pritom nisu potvrdili niti da bi bili istodobno prisutni kada su oni oporuku potpisali. Prema stajalištu prvostupanjskog suda znakovito je i kako se ni jedan svjedok ne sjeća tih činjenica, a da je I. S. J. navela i kako ostaviteljica nije izričito izjavila da je to njezina oporuka, dok je D. J. naveo da je M. rekla kako je to njezina oporuka, ali u to ne može biti posve siguran. No, da izjava ostavitelja u tom pogledu treba biti jasna i nedvojbena, a bilo kakvi "konkludentni čini ili radnje" kako nisu dostani za valjanost izjave te je tužbeni zahtjev prihvaćen.

14.Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba tužene jer se presuda ne može ispitati jer su nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama. No, unatoč navedenoj bitnoj povredi odredaba postupka, ostvareni su zakonski razlozi za donošenje drugostupanjske odluke temeljem članka 373. a ZPP-a jer je sve bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a koje dokaze prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke nije cijenio.

15.Člankom 29. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 127/13, 33/15, dalje ZN) propisano je kako je valjana ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonu i uz pretpostavke predviđene zakonom.

16.Člankom 31. stavak 1. ZN.a propisano je kako oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Iz stavka 2. istog članka proizlazi kako će se svjedoci potpisati na samoj oporuci.

17.Prema shvaćanju ovog suda, u konkretnim okolnostima kada je u spis priložena pisana oporuka pred svjedocima, teret dokaza odlučnih činjenica koje se odnose na razloge nevaljanosti oporuke je na onoj stranci koja tvrdi da oporuka ne bi bila valjana, odnosno u ovom slučaju na tužiteljima. Tužitelji su prvotno u postupku u tužbi, i to prvenstveno i jedino, tvrdili kako oporučiteljica nije vlastoručno potpisala predmetnu oporuku, jer da nije bila sposobna potpisati oporuku, kako ta oporuka nije odraz volje ostaviteljice, kao i da oporučiteljica nije bila sposobna za rasuđivanje u trenutku potpisivanja oporuke. Tek u tijeku postupka tužitelji ističu i kako oporučiteljica oporuku nije potpisala pred svjedocima koji bi bili istodobno nazočni aktu potpisivanja. U tom smislu je prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza vještačenjem po drugom vještaku za rukopise pravilno u prvostupanjskom postupku odbijen jer tužitelji nisu doveli u sumnju nalaz i mišljenje sudskog vještaka LJ. Z., koja je svoje mišljenje dala imajući u vidu, pored ostalog, i potpis oporučiteljice na njezinu kartonu osobne iskaznice koji je pohranjen kod nadležnog tijela MUP-a RH. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka za potpise te cijeneći iskaze svjedoka oporuke nameće se kao nedvojben zaključak kako je ostaviteljica i potpisala predmetnu oporuku.

18.Dakle, imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja, jasno je kako se u konkretnom slučaju radi o pisanoj oporuci pred svjedocima u smislu citirane odredbe članka 31. ZN-a (u pravnoj teoriji tzv. alografska oporuka), koju oporuku može sačiniti oporučitelj koji zna čitati i pisati i koji može čitati i pisati u trenutku oporučivanja. Oporuka je formalan pravni posao, predstavlja jednostrano, izričito i osobno očitovanje ostaviteljeve posljednje volje, upravljeno na raspolaganje za slučaj smrti (mortis causa), a za valjanost oporuke oporučitelj mora biti oporučno sposoban, odnosno mora biti u stanju u kojem može očitovanjima svoje volje valjano oporučivati. Osim toga, u smislu citiranih zakonskih odredaba, za valjanost ove vrste oporuke nužno je i da oporučitelj pred dva svjedoka izjavi kako je to njegova oporuka i potpiše oporuku, a svjedoci moraju biti istodobno nazočni. Svjedoci, dakle, trebaju nazočiti jedino tom aktu oporučivanja, međutim, za valjanost pisane oporuke pred svjedocima nije nužno i da svjedoci nazoče sastavljanju takve oporuke ili pak da znaju za njezin sadržaj. Ovakvi stavovi u pogledu valjanosti oporuke zauzeti su u sudskoj praksi, u bitnom i u pravnoj teoriji te ih prihvaća i ovaj sud.

19.Prvostupanjski sud je, obrazlažući pobijanu presudu, u bitnom naveo kako predmetna oporuka, na prvi pogled, ima sve po zakonu potrebne elemente te da bi se moglo zaključiti kako je "uistinu valjana", ali da valjanost oporuke treba ispitati i utvrditi jesu li pri njezinu potpisivanju, bez obzira na ono što je naznačeno na samoj oporuci, bili ispunjeni svi potrebni formalni uvjeti. Taj je sud naveo i kako je cijenio iskaze svjedoka uzimajući u obzir protek vremena do saslušanja i činjenicu što je svjedok D. J. pretrpio moždani udar, ali kako se svjedoci ne sjećaju najbitnije činjenice i to je li ostaviteljica pred njima potpisala oporuku. Međutim, da je M. J. pred svjedocima oporuke potpisala predmetnu oporuku, a posebno da su tom činu bili oboje svjedoka nazočni, kako bi se zacijelo barem jedan od njih toga sjećao, jer se radi i o donekle svečanom činu, koji se ipak pamti jer se "ne biva svjedokom oporuke svaki dan".

20.Ovakva utvrđenja i ove zaključke prvostupanjskog suda i u ovom stadiju postupka ne može kao pravilne prihvatiti ovaj sud, jer je prvostupanjski sud svoje zaključke temeljio isključivo na iskazima svjedoka I. S. J. i D. J. i to sagledavajući iskaze parcijalno i očito prihvaćajući te iskaze tek djelomice i to u djelu u kojemu svjedoci, zapravo, nisu dali pouzdane i jasne (odnosno nedvojbene) odgovore, a istodobno i ne dovodeći te iskaze u svezu s drugim dokazima, posebno ne sa sadržajem predmetne pisane oporuke. U spisu predmeta, kako je rečeno, priložena je pisana oporuka pred svjedocima na kojoj se nalaze potpisi oporučiteljice i potpisi svjedoka oporuke, a na toj oporuci, pored ostalog navedeno je i kako "D. J. i I. S. J. ovime posvjedočujemo da je pred nama osobno poznata M. J. iz D. H., pred nama izjavila da je ovo njezina Oporuka i da želi da se nakon njezine smrti postupi kako je u njoj navedeno, a zatim posvjedočujemo da je ovu Oporuku pred nama vlastoručno potpisala". Takvo utvrđenje potrebno je bilo dovesti u svezu s iskazima svjedoka I. S. J. i D. J. koje su dali u postupku pred sudom, sukladno članku 8. ZPP-a, što prvostupanjski sud nije pravilno učinio.

21.Svjedok D. J. je na ročištu od 6. rujna 2012. izrijekom naveo kako je potpisao predmetni dokument kada su bili nazočni njegova supruga i oporučiteljica, navodeći i mjesto gdje je potpisivanje vršeno (dnevni boravak u njegovoj kući), kao i da ih je oporučiteljica prethodno zamolila da budu svjedoci njezine oporuke. Tek na upit suda svjedok je naveo kako se ne može sjetiti je li on bio nazočan kada je njegova supruga potpisala dokument, a ovo tim prije jer je naknadno doživio moždani udar. Na daljnja pitanja koja je svjedoku potom sud posebno postavljao, ovaj svjedok je izjavio kako je "koliko se sjeća M. rekla da je to njezina oporuka" i da se ne zna je li M. istodobno kad i oni potpisala oporuku. Na istom ročištu je svjedokinja I. S. J., opisujući događaj potpisivanja oporuke, navela kako je M. došla s napisanom oporukom", da nije ništa govorila, samo je donijela odluku da je potpiše. Svjedokinja je doista navela i kako M. nije rekla da je to njezina oporuka, da je sve bilo jasno jer "su prije par dana o tomu govorili" pa je došla "i rekla da je to za potpisati" i nije bilo upitno da je to oporuka o kojoj su razgovarali. Na ročištu održanom 22. listopada 2015. ova svjedokinja je sadržajno ostala pri svom ranijem iskazu navodeći i kako je oporuka "potpisana u kući mene i supruga gdje je došla gospođa M. s tim dokumentom". Svjedokinja se sada u nadopuni iskaza sjeća i mjesta u kući na kojemu su sjedile ona i ostaviteljica, a ne sjeća se je li njezin suprug "bio tada kod nas ili je otišao u drugu prostoriju." Znakovito je kako svjedokinja u tom iskazu naglašava da je pristala biti svjedok oporuke "iz dobrosusjedskih odnosa" ali i da "tada tomu nije pridavala posebnu važnost".

22.Detaljnom analizom sadržaja iskaza svjedoka, i to jezičnim tumačenjem i smislenim tumačenjem tih iskaza, valja zaključiti kako navedeni svjedoci zaista izjavljuju da se pouzdano ne sjećaju određenih detalja o događajima prilikom potpisivanja oporuke, odnosno oni ne isključuju mogućnost da bi neki detalji bili drukčiji, a svi ti događaji su se zbivali prije više od osam godina u odnosu na dan davanja prvog iskaza pred prvostupanjskim sudom. Pored toga, svjedok D. J. je imao i zdravstvene tegobe koje bi očito mogle utjecati na mogućnost njegova cjelovitog i detaljnoga prisjećanja ranijih događaja, što uostalom i sam svjedok pred sudom ističe. Dakle, svjedoci nisu jasno rekli da oni nisu bili zajedno nazočni kada su potpisali oporuku, kao što nisu nedvojbeno rekli niti da ostaviteljica ispred njih nije oporuku potpisala. Jedini u tom pogledu nedvosmislen dio iskaza svjedokinje I. S. J., koji može biti odlučan, jest njezin navod kako ove prigode M. nije rekla da je to njezina oporuka, a da je sve bilo jasno jer "su prije par dana o tomu govorili". No, i u tom pogledu njezin suprug navodi kako je "koliko se sjeća M. rekla da je to njezina oporuka", ali i da on ne zna je li M. istodobno kad i oni potpisala oporuku. Iz navedenoga, cijeneći citirane razlike u iskazima svjedoka, proizlazi stav ovog drugostupanjskog suda kako nije potpuno utemeljen zaključak prvostupanjskog suda prema kojemu se svjedoci ne sjećaju da je M. J. pred njima potpisala predmetnu oporuku. Odnosno, ako bi i bilo moguće prihvatiti takav zaključak, posve je sigurno da oba svjedoka oporuke u iskazima pred sudom nisu nedvojbeno naveli da oporučiteljica pred njima nije potpisala oporuku ili da nije pred njima rekla kako je to njezina oporuka.

23.Prvostupanjski sud nije svjedocima izrijekom predočio dio teksta na predmetnoj oporuci, iznad njihovih potpisa, na kojem izrijekom piše: "D. J. i I. S. J. ovime posvjedočujemo da je pred nama osobno poznata M. J. iz D. H., pred nama izjavila da je ovo njezina Oporuka i da želi da se nakon njezine smrti postupi kako je u njoj navedeno, a zatim posvjedočujemo da je ovu Oporuku pred nama vlastoručno potpisala" i nije tražio od svjedoka oporuke očitovanje o razlikama u njihovim iskazima u odnosu na sadržaj citiranog teksta. Ako taj navedeni dio teksta kojeg su svjedoci nedvojbeno potpisali u trenutku oporučivanja ne bi odgovarao istini, nameće se životno prihvatljivo pitanje zašto bi svjedoci oporuke, koji su nedvojbeno susjedi ostaviteljice i nezainteresirani za njezine pravne poslove, to potpisali. Prema mišljenju ovog suda, u konkretnim okolnostima odlučno je to što svjedoci u svojim iskazima nisu izričito osporili ili negirali sadržaj pisanog teksta oporuke iznad njihovih potpisa, već su, naprotiv, izrijekom naveli kako su baš taj tekst potpisali, navodeći i da pritom nisu čitali sam sadržaj oporuke (što nije niti potrebno za valjanost oporuke), a njihovi iskazi su dani nakon značajnog proteka vremena i pritom svjedok D. J. zbog zdravstvenih razloga i nije dao decidirane odgovore, dok je njegova supruga bila određenija, ali i ona iskazala određenu mogućnost da se ne sjeća svih okolnosti potpuno jasno. Stoga proizlazi utvrđenje kako su svjedoci potpisali tekst oporuke i potvrdili da je oporučiteljica pred njima vlastoručno potpisala oporuku i to nisu u iskazima izričito i nedvojbeno opovrgli.

24.U takvom stanju stvari, ovaj drugostupanjski sud i u ovom stadiju postupka drži kako nije moguće nedvojbeno zaključiti kako ostaviteljica pred svjedocima nije potpisala oporuku, odnosno nije moguće nedvojbeno zaključiti da predmetna oporuka ne bi bila napravljena u obliku propisanom člankom 31. ZN-a, kako to pogrješno zaključuje prvostupanjski sud. Taj sud svoj zaključak opravdava isključivo time što se naknadno svjedoci oporuke ne mogu određeno sjetiti svih detalja prilikom potpisivanja oporuke (a što bi se trebali sjećati s obzirom na važnost oporučivanja) odnosno što oni ne isključuju neku drugu mogućnost u odnosu na onu koju su uvodno u svojim iskazima sami naveli, a I. S. J. sada tvrdi i kako je ostaviteljica donijela oporuku na potpisivanje, ali M. nije rekla da je to njezina oporuka, da je sve bilo jasno jer "su prije par dana o tomu govorili", iako je nedvojbeno i ona potpisala tekst oporuke".

25.Prvostupanjski sud drži kako bi se svjedoci oporuke, zbog "svečanosti čina" potpisivanja oporuke, trebali sjetiti pravno odlučnih okolnosti, međutim kako je rečeno I. S. J. govori i kako "tada tomu nije pridavala posebnu važnost". Životno je razumljivo i prihvatljivo da čovjek u pravilu s protekom vremena prestaje pamtiti određene detalje pojedinih događaja, a posebno onih događaja koji za njega osobno nemaju veći značaj pa izjava prema kojoj se svjedok ne sjeća nekog detalja događaja ne znači nužno i kako se događaj nije zbio. Iskaze navedenih svjedoka moguće je u bitnom prihvatiti kao vjerodostojne, ali ih je potrebno dovesti i u svezu s pisanom dokumentacijom, navedenom pisanom oporukom, a prema kojoj jasno proizlaze zaključci kako je ostaviteljica pred svjedocima izjavila da je to njezina oporuka, potpisala oporuku i svjedoci istodobno taj tekst potpisali. Stoga, dakle, ovaj sud ne može prihvatiti naknadnu tvrdnju I. S. J. da je ostaviteljica donijela oporuku na potpisivanje, ali kako nije rekla da je to njezina oporuka "jer je sve bilo jasno i jer "su prije par dana o tomu govorili"", budući da taj dio iskaza ne odgovara sadržaju dokumentacije, a i smisleno je suprotan navodima svjedokinje kada govori da je ostaviteljica donijela oporuku na potpis njoj i suprugu, kao i da ona tomu nije pridavala veći značaj ("posebnu važnost").

26.Naposljetku valja navesti i kako je ovaj drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka vezan pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskoga suda, a prema izričitom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH) u spomenutoj odluci poslovni broj Rev 3292/2019-2 od 8. rujna 2021. kojom je ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-594/2016-2 od 22. studenoga 2018. i predmet vraćen ovom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, drugostupanjski sud će ocijeniti iskaze svjedoka kako bi pouzdano zaključio je li predmetna oporuka napravljena u propisanom obliku, odnosno da li su oba svjedoka potpisana na oporuci odmah neposredno nakon oporučiteljice, dakle treba utvrditi činjenice bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava. Pritom se u navedenoj odluci VSRH ističe i kako je drugostupanjski sud zaključio da nije moguće nedvojbeno ustvrditi da predmetna oporuka ne bi bila napravljena u propisanom obliku, odnosno da nije moguće nedvojbeno zaključiti kako se oba svjedoka nisu potpisala na oporuci odmah neposredno nakon oporučiteljice, a revizijski prigovor upućuje da drugostupanjski sud ne navodi razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima u postupku i samih zapisnika.

27.Prihvaćajući navedeno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nakon što je postupio prema navedenom nalogu, ovaj drugostupanjski sud ukupnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju svih rezultata provedenoga dokaznog postupka, a kako je naprijed detaljno navedeno, zaključuje kako tužitelji nisu dokazali da predmetna odluka ne bi bila sačinjena u propisanom obliku sukladno članku 31. ZN-a.

28.Dakle, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dao jasne i prihvatljive razloge o svim odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba. No, iz navedenog proizlazi i kako su ostvareni zakonski uvjeti za primjenu članka 373. a ZPP-a te je, uzimajući u obzir navedene odlučne činjenice koje je bilo moguće utvrditi na temelju izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu i pravilnom primjenom materijalnog prava iz citiranih zakonskih odredaba, valjalo prihvatiti tuženičinu žalbu, presudom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

29.S obzirom da je preinačena prvostupanjska presuda, sukladno članku 166. stavak 2. ZPP-a valjalo je odlučiti i o troškovima cijelog postupka. Odluku o troškovima postupka je donijeta primjenom odredaba članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, dalje: OT).

30.Tuženoj je valjalo priznati, prema vrijednosti predmeta spora od 101.000,00 kn, djelomice uvažavajući popisani trošak, za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, temeljem Tbr. 8. točka 1. OT, za pristupe na ročišta od 12. svibnja 2011., 6. rujna 2012., 25. listopada 2012., 10. listopada 2013., 9. rujna 2015. i 22. listopada 2015. po 250 bodova temeljem Tbr. 9. točka 1. OT, kao i trošak sastava dvije žalbe po 312,50 bodova temeljem Tbr. 10. točka 1. OT, odnosno ukupno 2375 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn predstavlja iznos od 23.750,00 kn te daljnjih 5.937,50 kn na ime PDV-a, odnosno ukupno 29.687,50 kn. Pritom tužiteljima nije priznat trošak sastava revizije jer im taj trošak ne pripada imajući u vidu konačni uspjeh u postupku. Tuženoj nije priznat trošak revizijskog postupka jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

31.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split,13. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Miletić, v. r.