Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-258/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 K. d.o.o., OIB: …, iz Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Z. B., odvjetniku u O. d. B. P. u Z., …, protiv ovršenika Ž. H., OIB: …, iz Z., …, zastupanog po punomoćnici I. Č., odvjetnici u Z., …, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbama ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-392/2021 od 23. studenoga 2021. i rješenja istog prvostupanjskog suda, poslovni broj Ovr-392/2021 od 18. ožujka 2022., dana 13. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika Ž. H. kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-392/2021 od 23. studenoga 2021.

II Odbija se žalba ovršenika Ž. H. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-392/2021 od 18. ožujka 2022.

III Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi ovrhovoditelja B2 K. d.o.o. za naknadom troška na ime sastava odgovora na žalbe.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja riješeno je:

"Na temelju ovršne isprave i to pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovrv-3638/98 od 17. veljače 1999., a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od kn 11.205,73 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. siječnja 1998. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj Urednom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, kao i nastalog troška ovršnog postupka u iznosu kn 1.2000,00 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 17. veljače 1999. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj Urednom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena te radi naplate troška ovog ovršnog postupka u iznosu od ----- zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, određuje se

ovrha na novčanim tražbinama ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, i to tako što se nalaže F. a. da izda nalog da iznos za koji je određena ovrha prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vodi pod njegovim sobnim identifikacijskim brojem na račun ovrhovoditelja B2 K. d.o.o. iz Z., …, OIB: …, IBAN …, poziv n broj ….

Ovo rješenje ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate.

F. a. će po primitku ovog rješenja o ovrsi izdati nalog bankama koje vodi ovršenikove račune da zaplijene iznos novčanih sredstva s računa ovršenika do visini tražbine radi naplate koje je ovrha određena. Dostavom ovog naloga ovrhovoditelj stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini prema banci za isplatu novčanih sredstva na računu. Ako po dostavi naloga F. a. na računima ovršenika nema novčanih sredstva u visini potrebnoj za naplatu tražbine u cijelosti banka će prema nalogu F. a. zabraniti raspolaganje novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima do visini određene u nalogu F. a..

Banka će prijenos zaplijenjenih sredstava izvršiti po primitku odgovarajućeg nalog F. a..''

2. Rješenjem suda prvog stupnja od 18. ožujka 2022. riješeno je:

"Odbija se prijedlog ovršenika Ž. H. od 15. prosinca 2021., za odgodu ovrhe određene Rješenjem o ovrsi ovog suda poslovnog broja Ovr-392/2021 od 23. studenog 2021., kao neosnovan."

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi žalbu je izjavio ovršenik pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje o ovrsi preinači na način da se odbije kao neosnovan prijedlog za ovrhu, podredno da se odbaci kao nedopušten. U žalbi ističe kako je pobijano rješenje o ovrsi nerazumljivo, nepravilno i nezakonito te je isti doveden u neravnopravan položaj naspram ovrhovoditelja, naročito jer se prijenos novčanih sredstava radi naplate izvršava i prije pravomoćnosti rješenja. Navodi kako nije zaprimio prijedlog za ovrhu i nema saznanja o kojoj novčanoj tražbini se radi, kao ni po kom osnovu je određeno rješenje. Ovom manjkavom rješenju prethodila je odluka drugostupanjskog suda kojom je ukinuto ranije rješenje o ovrsi i dan određen nalog prvostupanjskom sudu, koji u ponovljenom postupku nije napravio ništa. Navodi kako je istakao i prigovor zastare, budući da je pravomoćno i ovršno rješenje poslovni broj Ovrv-3638/98 doneseno 17. veljače 1999., o kojem prigovoru prvostupanjski sud nije odlučio. Također, u podnesku od 6. srpnja 2021. istakao je kako mu je sa računa već skinuto više od 4.000,00 kn te je dostavljen uz podnesak i očevidnik osnove za plaćanje po rješenju poslovni broj Ovr-668/20.

4. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio žalbene navode ovršenika, ističući kako je rješenje o ovrsi doneseno na temeljem ranije podnesenog ovršnog prijedloga ovrhovoditelja od 13. listopada 2020. koje je dostavljeno ovršeniku, a što je nesporno, jer je ovršenik već uložio žalbu protiv ranije donesenog rješenja o ovrsi. Iz ovosudnog spisa razvidno je da ovrhovoditelj prema ovršeniku ima potraživanje utvrđeno ovršnom ispravom, odnosno pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-3638/98 od 17. veljače 1999. Osnov predmetnog potraživanja ovršenik u ovom postupku više ne može osporavati s tim da, opreza radi, ističe kako predmetno potraživanje proizlazi iz ugovora o tekućem računu broj …. Ističe kako je, sukladno uputi drugostupanjskog suda, dostavio potvrdu FINA-e iz koje je razvidno da se naplata predmetne tražbine nije mogla provesti na osnovu predmetnog rješenja o ovrsi te se očitovao u odnosu na tu odlučnu činjenicu. Sud prvog stupnja je ispravno odlučio o bitnoj činjenici na koju je upućen drugostupanjskim rješenjem. Ističe i kao je neosnovan prigovor zastare, budući da ovršni postupak koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-3638/98 nije obustavljen, već prekinut, tijek zastare je još uvijek u prekidu te zastara potraživanja nikako nije mogla nastupiti. Navodi i kako je neosnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, budući da nije dostavio niti jedan dokaz u prilog svojih navoda, a iz kojeg bi bilo razvidno da je upravo on jedini i zaposleni član svoje obitelji, čija su primanja jedini izvor prihoda njemu i njegovoj obitelji. Popisuje trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Protiv citiranog rješenja od 18. ožujka 2022. žalbu je izjavio ovršenik ne navodeći iz kojih žalbenih razloga, s tim što u žalbi ističe kako mu je sa osobnog računa skinut određeni iznos novca, a on je jedini zaposlen u svojoj obitelji te daljnjom provedbom ovrhe on i njegova obitelj trpe teško nadoknadivu štetu. Ponovno ističe prigovor zastare, te da je pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Predlaže da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da se usvoji prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe.

6. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio žalbene navode ovršenika, ističući kako su žalbeni navodi ovršenika vezani uz zastaru predmetne tražbine potpuno irelevantni za odlučivanje o predmetnoj žalbi. Osim toga, povodom žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ovršenik je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenim. Ponavlja kako ovršenik ničim nije dokazao nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete, a provedba ovrhe, kao zakonom uređenog postupka prisilne naplate tražbine, sama po sebi ne može predstavljati štetu. Ovrhovoditelj je pravna osoba registrirana u R. H., čiji temeljni kapital iznosi 514.780.000,00 kn te koja zakonito obavlja svoju djelatnost, pa je stoga i više nego jasno da bi ovršenik mogao, bez ikakve zapreke, ostvariti eventualno obeštećenje od ovrhovoditelja. Predlaže da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana i potvrdi rješenje suda prvog stupnja. Popisuje trošak sastava odgovora na žalbu.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Pobijanim rješenjem o ovrsi sud prvog stupnja je, na temelju ovršne isprave i to pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovrv- 3638/98 od 17. veljače 1999., a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 11.205,73 kn, kao i troška ovršnog postupka, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, odredio ovrhu na novčanim tražbinama ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama.

9. U smislu odredbe čl. 22. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20 - dalje OZ) sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

10. Predmetna ovrha određena je na temelju ovršne sudske odluke, kao ovršne isprave iz čl. 23. st. 1. toč. 1. OZ, koja i sada egzistira.

11. Ovršenik u žalbi ističe kako nema saznanja o kojoj novčanoj tražbini se radi, kao ni po kom osnovu je određeno rješenje o ovrsi, budući da nije zaprimio prijedlog za ovrhu. Takve tvrdnje ovršenika su neosnovane, i to stoga što je potraživanje ovrhovoditelja utvrđeno ovršnom ispravom, pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovrv-3638/98 od 17. veljače 1999., koje rješenje je ovršenik zaprimio, a osim toga predmetno rješenje o ovrsi doneseno je temeljem ranije podnesenog ovršnog prijedloga, na temelju kojega je 10. veljače 2021. doneseno rješenje o ovrsi protiv kojega je ovršenik uložio žalbu, iz čega proizlazi kako je upoznat sa predmetnim ovršnim postupkom.

12. U odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ valja reći kako je zaključkom suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-392/21 od 17. ožujka 2022. ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenog u tom članku.

13. Ovršenik u žalbi ne ističe druge žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. OZ, a ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti na razloge iz st. 1. toč. 1., 3., 5. i 6. navedenog članka te na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene niti da bi sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

14. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi suda prvog stupnja.

15. Pobijanim rješenjem od 18. ožujka 2022. odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi istog prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-392/2021 od 23. studenoga 2021., budući da ovršenik nije dokazao postojanje kumulativnih pretpostavki iz čl. 65. st. 1. OZ za odgodu ovrhe.

16. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP, a sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ, na bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

17. Ovršenik u prijedlogu za odgodom ovrhe ističe kako se na njegovom računu nalaze sredstva potrebna za život i liječenje, odnosno da se radi o sredstvima nužnim za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje njegove obitelji te bi mu provedbom ovrhe nastala teško nadoknadiva šteta.

18. Odredbom čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz čl. 52. ili 53. istoga Zakona ili podnio tužbu iz čl. 52. ili 55. istoga Zakona.

19. Nije sporno da je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz čl. 52. st. 1. OZ, konkretno iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. istoga Zakona zbog kojeg razloga je i upućen na pokretanje parnice, čime je ispunjen jedan od kumulativno propisanih uvjeta iz čl. 65. st. 1. OZ.

20. Međutim, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ovršenik nije dokazao ispunjenje drugog uvjeta iz čl. 65. st. 1. OZ, odnosno da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, i to stoga što za ispunjenje tog uvjeta nije dovoljno da ovršenik samo tvrdi da bi trpio štetu, već je nužno da istu konkretizira i dokaže, što ovršenik u konkretnom slučaju nije učinio. Naime, osim paušalnih tvrdnji da od svojih primanja uzdržava sebe i svoju obitelj te mu ista služe za podmirenje troškova liječenja, ovršenik u spis nije dostavio niti jednu ispravu u prilog tih svojih navoda, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

21. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke.

22. Zbog navedenog valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

23. Zahtjeve ovrhovoditelja za naknadom troška na ime sastava odgovora na žalbe valjalo je odbiti kao neosnovane, budući da takve radnje nisu bile nužne za vođenje postupka.

Zadar, 13. srpnja 2022.

Sutkinja

Katija Hrabrov, v.r.