Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 15 Gž-621/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja E. M d.o.o. Z., OIB: …, koga zastupa direktorica B.C., a nju punomoćnik M.G., odvjetnik u Z. protiv tuženika I. Z. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik I.Ć., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4364/2020-11 od 11. ožujka 2022., dana 13. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja E. M. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4364/2020-11 od 11. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž.M. iz Z., poslovni broj OVRV-1895/20 od 20. studenog 2020., kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 257,38 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 69,99 kuna od 16.11.2019. do isplate,

- na iznos od 69,99 kuna od 17.12.2019. do isplate,

- na iznos od 69,99 kuna od 17.1.2020. do isplate i

- na iznos od 47,41 kuna od 18.2.2020. do isplate,

te se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 625,00 kuna u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj, pobijajući ju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, ili, podredno, preinači u korist tužitelja. U žalbi ističe da se radi o dugovanju po nepodmirenim računima za E. temeljem pretplatničkog odnosa sklopljenog s prednikom H. P.– H. p. d.d., koje je dugovanje tužitelj otkupio temeljem ugovora o cesiji. Tužitelj je sudu dostavio povijesni izvadak iz sudskog registra iz kojeg je vidljivo da je pravni slijednik H. p. d.d. d.o.o., koja je sebi pripojila E. Obzirom da sud nije uzeo u obzir predmetni povijesni izvadak, prvostupanjska je presuda utemeljena na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, a time je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, a prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, iz čega slijedi da se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno. 7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik, temeljem pretplatničkog odnosa sa H. p. d.d., isplati iznos od 257,38 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po dospjelim a neplaćenim računima za E. usluge "Moja tri buketa" za listopad, studeni i prosinac 2019. i siječanj 2020. Predmetno je potraživanje tužitelj otkupio temeljem okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj HTP-U-032/19 od 30. kolovoza 2019. od društva H.T. P. d.o.o., a o prijenosu tražbine tužitelj je obavijestio tuženika, sukladno odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – u daljnjem tekstu: ZOO) te ga pozvao da navedeno dugovanje podmiri.

8. Ovršenik, sada tuženik podnio je prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ž.M. iz Z. poslovni broj Ovrv-1895/2020 od 20. studenog 2020., u kojem prigovara osnovanosti i visini tražbine, navodeći u bitnom da ga se tereti za usluge koje nije koristio, zbog čega je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

9. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da je tuženik 16. rujna 2017. potpisao zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa s pružateljem usluga H.P.-H. p. d.d. i da nije dokazao da je predmetni Ugovor otkazao pisanim zahtjevom na odgovarajućem obrascu ili na bilo koji drugi jasan način, slijedom čega bi bio dužan platiti iznos od 257,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama na ime neplaćenih računa za E. uslugu, za listopad, studeni i prosinac 2019. i siječanj 2020. Međutim, sud prvog stupnja dalje utvrđuje kako je utužene račune ispostavilo društvo H.T.P. d.o.o., koje je i prenijelo potraživanja iz tih računa tužitelju, kako to proizlazi iz Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj:

HTP-U-032/19 od 30. kolovoza 2019. i potvrde H.T. P. d.o.o. od 9. veljače 2021., ali tužitelj, iako tvrdi da je H.T. P. d.o.o. pravni slijednik H.P.-H. p. d.d., o tome nije dostavio nikakav dokaz, na što je u smislu odredbe čl. 311. st. 2. ZPP bio upozoren. Tužitelj je dostavio djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra, iz kojeg proizlazi jedino da je H. p. d.d. osnovala H.T. P. d.o.o. 2011. godine, prije nego što je tuženik potpisao predmetni zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Stoga sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, zaključuje kako H.T. P. d.o.o. nije univerzalni pravni slijednik H.P.-H. p. d.d., koje društvo još uvijek postoji kao pravna osoba. Obzirom da tužitelj tijekom postupka nije ni tvrdio ni dokazivao da je do promjene na strani pružatelja usluge došlo na neki od načina predviđenih odredbama čl. 80. - 144. ZOO, prvostupanjski je sud zaključio da H.T. P. d.o.o. po predmetnom Ugovoru prema tuženiku nije ni imala potraživanja koja je potom mogla valjano ustupiti tužitelju, te je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP, ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev (toč. I. izreke), odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. II. izreke) i tužitelju naložio nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 625,00 kn (toč. III. izreke).

10. Prema pravilu o teretu dokazivanja sadržanom u odredbi čl. 219. ZPP, svaka je strana u sporu dužna dokazati svoje tvrdnje. Pri tom je njihova dužnost u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoj zahtjev, predlagati dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, dok sud tijekom postupka odlučuje samo o onim činjenicama koje su stranke iznijele, odnosno odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti tijekom postupka.

11. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije bila u stanju do zaključenja glavne rasprave sudu pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog istinitosti svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP.

12. Tuženik je prigovarao da ga se tereti za usluge koje nije koristio i istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, zbog čega je na tužitelju bio teret dokazivanja, u smislu čl. 219. ZPP, da je E. usluga koju je tuženik ugovorio s H. p. d.d. potpisivanjem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, prenesena na H.T. P. d.o.o. koja je onda potraživanje prenijela na tužitelja Okvirnim ugovorom o prodaji i ustupu potraživanja, međutim, tu činjenicu, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelj nije dokazao, pa je sud prvog stupnja pravilno ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Naime, tužitelj je tvrdio da je utuženo potraživanje otkupio od pravnog slijednika H.P.-H. p. d.d. – H.T. P. d.o.o. i u svrhu dokazivanja tih navoda dostavio Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: HTP-U-032/19 od 30. kolovoza 2019 te djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra, iz kojeg, međutim, ne proizlazi da je H.T. P. d.o.o. pravni slijednik H. p. d.d.

14. Obzirom da tužitelj nije dokazao da su na H.T. P. d.o.o. prenesena potraživanja H. p. d.d. s naslova pružene E. usluge, a koja je potraživanja H.T. P. ustupila tužitelju, prvostupanjski je sud pravilno ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev.

15. Također, treba istaknuti kako je sud prvog stupnja pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,, 103/14., 118/14., 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa) odlučio o troškovima ovog postupka i tuženiku priznao parnični trošak u visini jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 kn po Tbr. 7/8 Tarife, uvećane za pripadajući PDV.

16. Slijedom navedenoga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 13. srpnja 2022.

Nacrt odluke izradila

Sutkinja

viša sudska savjetnica

Blanka Pervan

Ivana Festini