Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž R-950/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz K. S., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnik V. Lj. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj.-V. & Partneri u S., protiv tuženika Republike Hrvatske, za ministarstvo, kojega zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2747/20 od 18. ožujka 2021. i o žalbi tužitelj protiv dopunske presude toga suda poslovni broj Pr-2747/20 od 19. svibnja 2022., dana 13. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Republike Hrvatske, za ministarstvo kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 2747/20 od 18. ožujka 2021. za iznos od 21.086,34 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate i u odluci o troškovima parničnog postupka za iznos od 7.239,00 kn.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2747/20 od 18. ožujka 2021. preko iznosa iz točke I. izreke ove presude i odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.913,66 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 2.286,00 kn kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju I. G. iz K. S. da u korist tuženika Republike Hrvatske, za ministarstvo plati trošak žalbe u iznosu od 200,00 kn u roku 15 dana.

IV. Preinačava se dopunska presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2747/20 od 19. svibnja 2022. i sudi:

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za ministarstvo, da tužitelju I. G. iz K. S. plati daljnju zateznu kamatu na dosuđeni iznos glavnice od 21.086,34 kn koja teče od 11. siječnja 2018. do 17. ožujka 2021. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

U odnosu na presudu

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 25.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 9.525,00 kn.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe ili da ju ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu trošak nastalog podnošenjem žalbe.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet ovoga spora zahtjev je tužitelja za naknadu imovinske štete koja je posljedica stradavanja tužitelja na radu (čl. 86. st. 4. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Nar. nov. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09., ZSOS u vezi s čl. 1045. st. 3., čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim donosima, Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje ZOO).

6. Sud prvoga stupnja tužbeni je zahtjev glede glavnog zahtjeva prihvatio u cijelosti u bitnome obrazlažući da za štetu koju tužitelj trpi postoji isključiva odgovornost tuženika, da doprinos tužitelja šteti koju trpi nije dokazan (sve u smislu prethodno navedenih propisa), a da osnovanost visine tužbenog zahtjeva proizlazi iz računa koje je tužitelj priložio, pri čemu je u tom dijelu odluku utemeljio na čl. 1095. ZOO. 7. Glede zatezne kamate presudom prihvaća zahtjev za isplatu iste od presuđenja do isplate, obrazlažući da je iznos imovinske štete utvrđen prema cijenama u trenutku donošenja presude pa da stoga od tada tužitelj ima pravo i na isplatu zatezne kamate. Pri tome je odluku u ovom dijelu temeljio na čl. 29. ZOO.

8. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvoga stupnja nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju se sadržajno ukazuje žalbom tuženika. Suprotno navodima žalbe presuda nema razloga zbog kojih ju ne bi bilo moguće ispitati u smislu te zakonske norme, a u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene ni ostale povrede iz čl. 354. st. 2. toga Zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. istog.

9. Glede žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP tuženik ističe da sud prvoga stupnja odlučujući o postojanju odgovornosti tuženika nije postupio po uputi iz ukidne odluke ovoga suda, poslovni broj Gž- R-258718-5 od 2. prosinca 2020. i da u vezi s tim nije naveo koji propusti tuženika glede štetnog događaja proizlaze iz izvješća od 12. kolovoza 2011. i od kakvog su utjecaja na tužbeni zahtjev, a osporava i utvrđenje činjeničnog stanja glede zahtjeva za isplatu po računima vezanim za putne troškove od 5. svibnja 2012., 19. svibnja 2012., 22. studenoga 2012., 7. prosinca 2012. i 18. prosinca 2012.

10. U tom dijelu počinjena je povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP glede troškova vezanih uz navedene datume, ali ne i glede činjenica koje je tuženik osporio i na kojima, između ostalih, sud temelji zaključak o odgovornosti tuženika za štetu koju tužitelj trpi.

11. Naime, sud je, suprotno navodima žalbe, pravilno utvrdio i određeno naveo koji propusti tuženika glede štetnog događaja proizlaze iz izvještaja ministarstva od 12. kolovoza 2011. (obrazloženje na listu 4 presude, odlomak drugi). Tako sud navodi da su kao propusti tuženika navedeni: upitna opravdanost uporabe gumenjaka u zatražene svrhe, odobrenje za sastav posade brodice i osobni previd zapovjednika u poduzimanju mjera sigurnosti glede uporabe prsluka za spašavanje. U takvim okolnostima na tuženiku je bio teret dokazati da je svrha radi koje je odobreno tužitelju da se koristi gumenjakom bila dopuštena, nužna ili barem uobičajena, da je posada bila pravilno sastavljena, odnosno da činjenica da osoba koja je upravljala gumenjakom nije imala položeni ispit nije bila o utjecaja na štetni događaj, kao i da bi nošenje sigurnosnih pojasa, a ne samo imanje istih na brodici, dovelo do drugačijeg ishoda, što sve tuženik nije učinio. Stoga, po sudu prvoga stupnja pravilno utvrđene činjenice u ovom dijelu, kao i ostale činjenice koje je sud glede nastanka štetnog događaj utvrdio, a koje tuženik žalbom nije osporio, pa ih ni ovaj sud nema ovlaštenje propitivati (čl. 365. st. 2. ZPP), opravdavaju zaključak suda prvoga stupnja da za štetu koju tužitelj trpi postoji odgovornost tuženika, odnosno da ne postoji doprinos tužitelja, sve u smislu uvodno navedenih propisa.

12. Glede utvrđenih činjenica, već je spomenuto, da žalbom tuženik ne osporava da je tužitelj radi saniranja posljedica štetnog događaja imao troškove liječenja, već osporava da su svi troškovi koje je tužitelj imao bili povezani s postupkom liječenja. Tako se žalbom osporava trošak cestarine i goriva od 5. svibnja 2012., 19. svibnja 2012., 22. studenoga 2012., 7. prosinca 2012. i 18. prosinca 2012. i to jer da iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je u te dane tužitelj bio naručen kod liječnika, a osporava se i pravilnost zaključka suda prvoga stupnja da nije dokazana potreba obavljanja liječenja tužitelja, koji živi pored S., u R. te da je time prouzročen nepotrebni trošak i šteta koju da tuženik nije dužan platiti.

13. U vezi tih prigovora sud u pobijanoj odluci na listu 5 presude općenito utvrđuje da priloženi računi i medicinska dokumentacija govore u prilog da su troškovi nastali neposredno prije ili nakon zakazanih liječničkih termina, ali ne ocjenjuje svaki račun zasebno i ne uspoređuje s datumima pregleda čime čini povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP. Stoga je u tom dijelu ovaj sud ispitao odluku u skladu s ovlaštenjem iz čl. 373. a st. 1. točka 2. ZPP.

14. Prema podacima u spisu proizlazi da je u sporne datume tužitelj imao troškove u visini plaćenog troška za benzin i troškove plaćanja cestarine (listovi 22 do 25 spisa). Nadalje proizlazi da je 28. prosinca 2012. u V. tužitelj bio kod stomatologa radi ugradnje implantata (list 34 spisa) i da je na stomatološkim zahvatima-pregledima bio još 4. siječnja 2012., 18. siječnja 2012., 31. listopada 2012. (dakle ne i u vrijeme kada su nastali zatraženi troškovi), dok ostala liječnička dokumentacija datira iz 2011. i odnosi se na liječenje u S.

15. S obzirom na navedeno ne može se prihvatiti kao pravilno utvrđenje suda prvoga stupnja da su troškovi nastali kupnjom benzina i plaćanjem cestarine u osporene dane u neposrednoj vezi sa štetnim događajem i liječenjem tužitelja (niti je tužitelj to pokušao dokazati na neki drugi način izvan dostavljanja dokaza navedenih u prethodnoj točci) budući da se datumi putovanja i obavljana stomatoloških zahvata uvelike razilaze. Stoga je u pravu žalitelj da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju kao imovinsku štetu priznao troškove nastale u žalbom osporene datume. Odnosno pravilnom je primjenom prava iz čl. 1095. ZOO zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ovom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan u iznosu od 2.766,43 kn (za 5. svibanj 2012. trošak autoceste u iznosu od 148,00 kn - list 23 spisa, za 19. svibanj 2012. trošak benzina u iznosu od 534,13 kn i trošak autoceste u iznosu od 148,00 kn, - listu 22 i 23 spisa, za 22. studeni 2012. trošak benzina od 199,97 kn i trošak autoceste u iznosu od 170,00 kn i 163,00 kn – list 24 i 25 spisa, za 7. prosinac 2012. trošak autoceste u iznosu od 170,0 kn X 2 i trošak benzina u iznosu od 480,45 kn – listovi 19, 24, 25 spisa i za 18. prosinac 2012. trošak benzina u iznosu od 359,88 kn te trošak autoceste u iznosu od 170,00 kn i 53,00 kn – listovi 23, 24, 25 spisa) sve s pripadajućim zateznim kamatama.

16. Nadalje, kada iz liječničke dokumentacije proizlazi da je tužitelj svo liječenje, nakon otpuštanja iz KBC R. obavljao u S., tada opravdano tuženik osporava potrebu troškova putovanja nastalih vezano uz obavljanja stomatoloških zahvata u privatnoj stomatološkoj ordinaciji u R. Ovo jer ordinacije tog tipa postoje i na području mjesta stanovanja tužitelja te je identičnu skrb tužitelj mogao ostvariti i bliže mjestu stanovanja i bez potrebe izazivanja dodatnih putnih troškova. Stoga troškove nastale takvim postupanjem tužitelja, koji su svakako mogli biti izbjegnuti, tuženik nije dužan platiti. Odnosno ne može se u takvim okolnostima prihvatiti da je, kada iz dokaza koje je tužitelj dostavio u spis proizlazi da je sve naknadne kontrole i liječenja vršio u S., bilo potrebe da se samo za stomatološki dio liječenja i to u privatnoj ordinaciji izabere ordinacija iz R. i da se time opravdaju putni troškovi, koji se čak niti ne poklapaju s datumima kada je tužitelj bio kod stomatologa u R. Stoga nije osnovan zahtjev tužitelj niti za naknadu ostalih putnih troškova u daljnjem iznosu od 1.147,23 kn (trošak benzina prema računu od 31. listopada 2012. u iznosu od 399,86 kn – list 21, trošak autoputa u iznosu od 142,00 kn od 6. svibnja 2012. – list 23, trošak autoputa u iznosu od 170,00 kn od 31. listopada 2012. – list 24 spisa, trošak benzina po računu od 21. studenoga 2012. u iznosu od 435,37 kn – list 26 spisa).

17. U preostalom dijelu, glede troškova nastalih kupnjom lijekova i cijene samog stomatološkog zahvata, za koji tuženik niti ne tvrdi da činjenice ne bi bile pravilno utvrđene odluka suda prvoga stupnja ocijenjena je pravilnom i zakonitom.

18. Stoga je glede glavnog zahtjeva i zatezne kamate dosuđene presudom od donošenja prvostupanjske presude do isplate odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373.a st. 1. ZPP.

19. Kako je ovime promijenjen uspjeh tužitelja u ovom postupku i iznosi glede osnove 100%, a glede visine 84% ili konačno 92%, a tuženika 16% i to samo glede visine to je obveza tuženika naknaditi tužitelju trošak sukladno uspjehu tužitelja od 76% (čl. 154. st. 2. ZPP koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, Nar. nov. 70/19.) ili 7.239,00 kn, dok u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka nije osnovan (čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP, uz što nije osporeno da neka od radnji ne bi bila pravilno odmjerena u smislu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Nar. nov. dalje142/12., 103/14., 118/14., 107/15.: Tarifa).

20. Uspjeh tuženika u žalbenoj fazi postupka iznosi 16% pa je sukladno tom uspjehu tuženiku priznat i trošak žalbe u iznosu navedenom u izreci ove drugostupanjske odluke (čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s Tbr. 10/1. Tarife).

U odnosu na dopunsku presudu

21. Dopunskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice u periodu od 11. siječnja 2018. do 17. ožujka 2021.

22. Protiv te odluke žali se tužitelj pozivom na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 3. ZPP i predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku odluku na način da prihvati zahtjev za isplatu zatezne kamate od 11. siječnja 2018. do 17. ožujka 2021.

23. Žalba je osnovana.

24. Sud prvoga stupnja odlučio je kao u izreci pobijane odluke u bitnome obrazlažući da zahtjev za isplatu zatezne kamate, u periodu u kojem je odlučivano tom odlukom, nije osnovan jer da je šteta određena prema cijenama u trenutku donošenja pobijane odluke.

25. Takvo obrazloženje i shvaćanje je pogrešno na što se pravilno ukazuje i navodima žalbe.

26. Naime tužitelj trpi štetu od trenutka kada je izvršio plaćanje po računima za koje mu pripada pravo na naknadu štete (troškovi nastali plaćanjem lijekova i plaćanjem same stomatološke usluge), a kako su svi ti troškovi nastali prije 2018., odnosno tijekom 2011. i 2012. to tužitelj u svakom slučaju ima pravo na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice i u periodu za koji je sud prvoga stupnja njegov zahtjev odbio kao neosnovan (čl. 29. st. 2. u vezi s čl. 1086. ZOO).

27. Zbog toga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 373. točka 3. ZPP.

28. Tužitelj je sa žalbom uspio samo glede sporedne tražbine pa mu stoga trošak žalbe nije priznat.

U Zagrebu 13. srpnja 2022.

Sudac:

Jadranka Matić, v.r.