- 1 -              Poslovni broj: Usž-311/2024-2

                           

Poslovni broj: Usž-311/2024-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                                      P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja T. M. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica B. M., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za  rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv točaka I., II. i III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-1031/21-23 od 17. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.  Žalba se djelomično uvažava i poništava se točka II. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-1031/21-23 od 17. studenoga 2023.  

II. Tužitelju se priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 9. studenoga  2017. do 9. svibnja 2019., zbog bolesti pod dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji F43.1, koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna.

III. Tužitelju se priznaje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 10. svibnja 2019. do 21. listopada 2019. zbog bolesti pod dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji F43.1, koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. veljače 2017. do 8. studenoga 2017. kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

V. Žalba se odbija i potvrđuju se točke I. i III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 9 UsI-1031/21-23 od 17. studenoga 2023.  

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

1.      Pobijanom presudom poništena su rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-04/21-01/41, urbroj: 338-01-21-05-21-03 od 22. ožujka 2021. i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u Z., Odjela za zdravstveno osiguranje-1, klasa: UP/I-502-04/20-01/541, urbroj: 338-21-02-01-20-04 od 30. prosinca 2020. (točka I izreke). Tužitelju je priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. veljače  2017. do 21. listopada 2019. zbog bolesti pod dijagnozom prema MKB klasifikaciji F43.1, koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, na teret sredstava državnog proračuna (točka II. izreke). Točkom III. izreke tuženiku je naloženo da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1947, 42 eura/14.672,84,00 kn, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora preko iznosa iz točke III. izreke presude (točka IV izreke).

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u Z., Odjela za zdravstveno osiguranje-1 od 30. prosinca 2020., kojim tužitelju nije priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. veljače  2017. do 21. listopada 2019. zbog bolesti pod dijagnozom šifre prema MKB-10 F 43.1 kao neposredne posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

3.              Tuženik podnosi žalbu protiv točaka I., II. i III. izreke prvostupanjske presude radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da je tužitelj 9. studenoga 2020. podnio zahtjev da mu se bolest pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji, F 43.1, prizna kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, te da mu se s te osnove prizna pravo na naknadu plaće  u iznosu 100% od osnovice. Navodi da su nalazom, mišljenjem i ocjenom Liječničkog povjerenstva Direkcije pravilno utvrđene medicinske činjenice radi kojih se bolest pod dijagnozom PTSP-a, F 43.1., ne može uzročno povezati sa započetom privremenom radnom nesposobnošću od 1. veljače 2017.. te ocijeniti da je navedena bolest neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Mišljenja je da je u upravnom postupku pravilno na temelju ocjene liječnika vještaka tuženika ocijenjeno da je privremena nesposobnost uzrokovana civilnim stresogenim čimbenicima (gubitak posla, deložacija iz stambenog prostora, maligna bolest, fizičko ozljeđivanje), odnosno alternativnim psihičkim poremećajem, jer dijagnoza PTSP-a ne odgovara MKB-10 smjernicama. Ističe da se privremena nesposobnost za rad cijelo vrijeme vodi po istoj dijagnozi, te da ista nakon 18 mjeseci podliježe primjeni odredbe članka 52. stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Drži pogrešnim utvrđenje prvostupanjskog suda, utemeljeno na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, spec. psihijatra N. M. da je navedena dijagnoza uzročno posljedično vezana sa privremenom nesposobnošću za rad tužitelja. Prigovara da je za razdoblje od 1. veljače 2017. do 8. studenoga 2017. nastupila zastara potraživanja s obzirom na datum podnošenja zahtjeva i započeto bolovanje. Predlaže Visokom upravnom sudu da uvaži žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi predmetnu upravnu stvar na način da odbije tužbeni zahtjev. Podredno predlaže da se prizna naknada plaće zbog bolovanja od 9. studenoga 2017. do 21. listopada 2019., a ne od 1. veljače 2017.

4.              Tužitelj u očitovanju na žalbu navodi da su medicinske činjenice o tome je li PTSP uzročno posljedično vezan sa započetim bolovanjem pravilno utvrđene na temelju provedenog sudskog vještačenja, po stalnom sudskom vještaku psihijatru prim. dr. N. M., koji je dodatno saslušan na raspravi. Naglašava da je sudski vještak isključio da je do dijagnoze PTSP-a došlo zbog nekog kasnijeg ili ranijeg događaja. Smatra da su prigovori u vezi zastare neosnovani, jer tuženik nije udovoljio zahtjevu zbog medicinskih, a ne pravnih razloga. Traži trošak za sastav odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 1.562.50 eura/11.772,65 kn. Predlaže Visokom upravnom sudu da odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5.              Žalba je djelomično osnovana.

6.              Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju nalaza stalnog sudskog vještaka, no da nije pravilno određeno razdoblje u kojem tužitelj ostvaruje pravo na novčanu naknadu iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

7.              Sukladno članku 39. stavku 1. točki 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13., dalje: Zakon), u svezi odredbe članka 55. stavka 2. točke 1. Zakona, naknada plaće za vrijeme bolovanja pripada osiguraniku koji je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i to u 100% iznosu od osnovice za naknadu. Navedena naknada isplaćuje se sukladno odredbi članka 41. stavka 2. Zakona na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske.

8.              Odredbom članka 52. stavka 1. Zakona, propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, između ostalog, iz članka 39. točke 9. toga Zakona, u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, u visini utvrđenoj u skladu s ovim Zakonom i općim aktima Zavoda. Nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija.

9.              U upravnom su postupku pribavljeni nalazi i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja oba stupnja, dok je u sudskom postupku pribavljen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, koji na različiti način ocjenjuju može li se privremena nesposobnost za rad tužitelja uzročno posljedično povezati sa bolešću koja je neposredna posljedica njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu.

10.              Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatra, prof. prim. dr. sc. N. M., dr. med. specijalistu psihijatru od 11. svibnja  2023., u kojem su detaljno izloženi podaci o liječenju tužitelja. Vještak konstatira početak psihijatrijskog liječenja zbog PTSP-a (2001. godine), istaknuvši pritom da je liječenje bilo diskontinuirano, no da je privremeno bio nesposoban za rad radi dijagnoze PTSP-a, odnosno trajnih promjena ličnosti (F62.0), što je u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Navodi da je liječen ambulantno i u Dnevnoj bolnici, te da mu je radi PTSP-a propisana psihofarmakoterapija. Sudski vještak je dodatno pojasnio da je vodeća dijagnoza kod tužitelja prema MKB 10 klasifikaciji bila dijagnoza PTSP-a, odnosno trajne promjene ličnosti (F62) te da se dijagnoza PTSP-a (F43.1) odnosi isključivo na ratni PTSP, a ne civilni PTSP.  Nadodao je da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu 5 mjeseci i i 27 dana, te da okolnost što nema utvrđen status HRVI  iz Domovinskog rata ne kolidira s dijagnozom nego govori o njegovim trajnim posljedicama. Sveukupnom analizom podataka iz medicinske i ostale dokumentacije stalni sudski vještak je zaključio da je kod tužitelja dijagnoza PTSP-a uzrok privremene nesposobnosti za rad.

11.              S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da su medicinski relevantne činjenice u upravnom sporu pravilno utvrđene na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, te da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno u upravnom postupku, iz kojeg je razloga usvojio tužbeni zahtjev, poništio rješenja tuženika i priznao tužitelju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti pod dg. PTSP-a (F. 43. 1.), kao neposredne posljedice sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Međutim, ovaj Sud smatra da nije pravilno utvrđeno razdoblje u kojem tužitelju pripada pravo na naknadu plaće na teret sredstava državnog proračuna, iz kojeg razloga je poništena točka II. izreke prvostupanjske presude.

12.              Odredbom članka 134. stavka 1. Zakona propisano je da zahtjev za ostvarivanje prava na novčane naknade utvrđene ovima Zakonom zastarijeva istekom roka od tri godine od dana nastanka troška za osiguranu osobu, odnosno od dana stjecanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja prema odredbama Zakona.

13.              Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, te da je tužitelj podnio zahtjev 9. studenoga 2020., proizlazi da je za razdoblje od 1. veljače 2017. do 8. studenoga 2017. nastupila zastara za ostvarivanje prava, pa je u tom dijelu prihvaćena žalba tuženika i pod točkom IV. izreke ove presude za navedeno razdoblje odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće. Tužitelju je priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 9. studenoga 2017. do 9. svibnja 2019., u 100% iznosu od osnovice, te od 10. svibnja 2019. do 21. listopada 2019. u iznosu 50% od zadnje isplaćene naknade, na teret sredstava državnog proračuna u skladu s odredbom članka 39. u vezi s člankom 52. Zakona (točke II. i III. izreke).

14.               Tuženik posebno ne osporava odluku o dosuđenom trošku tužitelju, koja je donesena primjenom odredbe članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/22 do 126/22), pa je žalba odbijena protiv točke III. izreke pobijane presude. Ovaj Sud smatra da nije opravdani trošak koji je tužitelj zatražio za sastav odgovora na žalbu, pa je pod točkom V. izreke presude zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen na temelju članka 79. stavku 1. ZUS-a.

15.              Stoga je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i 2. i 79. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 14. ožujka 2024.

 

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska, v.r.