Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: 8 Gž-422/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Josite Begović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u V., protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetniku u O. d. K. i P., Z., OIB: …, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 65 P-1484/2019-37 od 30. ožujka 2021., u sjednici održanoj 13. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 65 P-1484/2019-37 od 30. ožujka 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" I – Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 2. i 4. Ugovora o kreditu broj …., sklopljenog dana 09. svibnja 2006.g., potvrđen po javnom bilježniku L. P. dana 15. svibnja 2006.g. pod brojem OU-1014/06, u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope te ugovorena valutna klauzula.
II – Nalaže se tuženiku A. b. d.d. Z., OIB: …, da tužitelju Ž. L. iz K., OIB: …, na ime preplaćenih iznosa kamata te na ime preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule isplati ukupan iznos od 313.512,86 kn, s pripadajućim zateznim kamatama u visini referentne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 7. Zakona o obveznim odnosima, koja kamata na taj iznos teče od 28. veljače 2013.g., odnosno od datuma otplate kredita u cijelosti, pa do isplate, i to u roku od 15 dana.
III - Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 27.635,00 kn sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, tekućom od presuđenja dana 30. ožujka 2021.g. do isplate, u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.
3. Na žalbu je odgovoreno i predloženo istu odbiti.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je utvrđenje je ništetnima odredbi Ugovora o kreditu kojeg su parnične stranke zaključile 9. svibnja 2006. (dalje: Ugovor), a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak (CHF), te plaćanje svega što je tužitelj platio a tuženik stekao na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.
6. Među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja Ugovora već da li je tužitelj potrošač, da li su sporne odredbe Ugovora ništetne, visina tražbine, te pitanje zastare i savjesnosti stjecatelja (tuženika).
7. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev utvrdivši, u prvom redu, da je tužitelj potrošač. Navedenu činjenicu tuženik je osporavao, tvrdeći da je kredit uzet za kupnju poljoprivredne mehanizacije, dakle za potrebe tužiteljeve profesionalne djelatnosti, pa da nije riječ o potrošačkom ugovoru.
7.1. Zbog utvrđenja da je tužitelj potrošač prvostupanjski je sud svoju odluku o ništetnosti spornih odredbi Ugovora temeljio na presudama sudova donesenih u postupku vođenom povodom kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF i s promjenjivim kamatnim stopama. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/2014 i Rev-2221/2018.
7.2. Žalitelj u prvom redu osporava to utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj potrošač ukazujući na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i dokaze koji su na tu okolnost provedeni.
7.3. S prethodno navedenim u vezi, žalitelj s pravom ukazuje na obrazloženje prvostupanjskog suda u kojem se navodi da je tužitelj poljoprivrednu mehanizaciju koristio isključivo za potrebe poljoprivrede kojom se bavio OPG kojeg je nositelj bio njegov otac, a on član, da bi se kasnije nastavio bavljenjem poljoprivredom kao nositelj OPG-a te konačno i obrta za poljoprivredu.
7.4. Prvostupanjski sud također obrazlaže da u vrijeme realizacije kredita, u svibnju 2006., tužitelj nije imao registriran obrt kojeg je otvorio u travnju 2007., te ocjenjuje kako je tužitelj dokazao da je u trenutku zaključenja ugovora, kao i kasnije tijekom njegova trajanja, imao status potrošača.
7.5. Iz navedenih dijelova obrazloženja proizlaze kontradiktorni stavovi prvostupanjskog suda o tome koje je vrijeme relevantno za utvrđivanje statusa korisnika kredita kao potrošača, da li ono u vrijeme realizacije kredita (kako bi proizlazilo iz prvog dijela obrazloženja navedenog pod točkom 7.4. obrazloženja ove drugostupanjske odluke) ili i vrijeme njegova trajanja (kako bi proizlazilo iz drugog dijela obrazloženja navedenog pod istom točkom, prema kojem dijelu obrazloženja bi se dalo zaključivati da u vrijeme otvaranja obrta Ugovor više nije trajao).
7.6. Ovdje valja ukazati da sam trenutak otvaranja obrta (za poljoprivredu) nije relevantan za utvrđenje radi li se o potrošačkom ugovoru ili ne. I OPG, a ne samo obrt za poljoprivredu su djelatnosti propisane posebnim zakonima. Tako je odredbom članka 2. točka 4. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine" br. 66/01, 83/02), koji je na snazi bio u vrijeme realizacije kredita, bilo propisano da je seljačko gospodarstvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo samostalna gospodarska i socijalna jedinica temeljena na vlasništvu i/ili uporabi proizvodnih resursa i upravljanju obitelji u obavljanju poljoprivredne djelatnosti, dok je člankom 32. tog Zakona bilo propisano da je seljačko gospodarstvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo definirano člankom 2. ovoga Zakona osnovni oblik proizvodnog organiziranja u poljoprivredi, da se seljačka gospodarstva ili obiteljska poljoprivredna gospodarstva razvrstavaju u ciljne skupine - korisnike mjera poljoprivredne politike prema sljedećim kriterijima: 1. korištena poljoprivredna površina,
2. radna aktivnost u poljoprivredi,
3. vrsta poljoprivredne proizvodnje,
4. vrijednost prodaje poljoprivrednih proizvoda i
5. dohodak gospodarstva.
7.7. Dakle fizička osoba koja je nositelj OPG-a nije uvijek i samo fizička osoba (jednako kao ni obrtnik), a iz spisu priloženih isprava, točnije kreditnog prijedloga (list spisa 117) proizlazilo bi da je tužitelj, i to kao nositelj OPG-a, podnio kreditni prijedlog po kojem mu je Ugovor i odobren.
8. Prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 1. u vrijeme sklapanja Ugovora važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03, dalje: ZZP) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
9. Dakle, pored činjenice da je tužitelj, kao nositelj OPG zatražio i dobio kredit radi nabavke poljoprivredne mehanizacije, činjeničnopravni zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj potrošač, a s obzirom na zakonsku definiciju potrošača, ne bi se mogao prihvatiti.
10. Kako je prvostupanjski sud pobijanu odluku temeljio upravo na navedenoj činjenici – tužiteljevu statusu potrošača, to će u nastavku postupka biti potrebno o tužbenom zahtjevu odlučiti vodeći računa o prethodno navedenom.
11. Slijedom izloženog odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka 370. ZPP-a.
12. O troškovima žalbe odlučeno je kao u točki II. izreke na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a.
U Dubrovniku,13. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Đorđo Benussi
