Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 27 Gž R-2208/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović u pravnoj stvari tužitelja HG /OIB [osobni identifikacijski broj]/ iz H, [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lešiću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika Hrvatskih šuma d.o.o. /OIB 69693144506/, Zagreb, Lj. F. Vukotinovića 2, Uprava šuma Podružnica Vinkovci, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Pr-296/2020-44 od 27. travnja 2022., dana 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Pr-296/2020-44 od 27. travnja 2022. u dijelu stavka IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 19.242,80 kn.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Pr-296/2020-44 od 27. travnja 2022. u stavku I. izreke i u dijelu stavka IV. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška sa zatraženom zateznom kamatom.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Pr-296/2020-44 od 27. travnja 2022. u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja preko iznosa od 17.914,24 kn do iznosa od 19.242,80 kn (za iznos od 1.328,56 kn) i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u daljnjem iznosu od 1.328,56 kn sa zateznom kamatom tekućim od 27. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 68,75 kn, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, da isplati tužitelju HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 57.674,72 kn (slovima: pedeset sedam tisuća šest stotina sedamdeset četiri kune i sedamdeset dvije lipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku i to:

- na iznos od 1.354,32 kn od 16. kolovoza 2011.,

- na iznos od 570,24 kn od 16. rujna 2011.,

- na iznos od 1.354,32 kn od 16. listopada 2011.,

- na iznos od 1.283,04 kn od 16. studenog 2011.,

- na iznos od 1.425,60 kn od 16. prosinca 2011.,

- na iznos od 926,64 kn od 16. siječnja 2012.,

- na iznos od 1.486,40 kn od 16. veljače 2012.,

- na iznos od 222,96 kn od 16. ožujka 2012.,

- na iznos od 1.635,04 kn od 16. travnja 2012.,

- na iznos od 1.040,48 kn od 16. svibnja 2012.,

- na iznos od 1.263,44 kn od 16. lipnja 2012.,

- na iznos od 1.040,48 kn od 16. srpnja 2012.,

- na iznos od 1.560,72 kn od 16. kolovoza 2012.,

- na iznos od 594,56 kn od 16. rujna 2012.,

- na iznos od 1.189,12 kn od 16. listopada 2012.,

- na iznos od 1.263,44 kn od 18. studenog 2012.,

- na iznos od 1.189,12 kn od 16. prosinca 2012.,

- na iznos od 594,56 kn od 16. siječnja 2013.,

- na iznos od 1.337,76 kn od 16. veljače 2013.,

- na iznos od 966,16 kn od 16. ožujka 2013.,

- na iznos od 1.040,48 kn od 16. travnja 2013.,

- na iznos od 1.263,44 kn od 16. svibnja 2013.,

- na iznos od 743,20 kn od 16. lipnja 2013.,

- na iznos od 1.189,12 kn od 16. srpnja 2013.,

- na iznos od 1.412,08 kn od 16. kolovoza 2013.,

- na iznos od 445,92 kn od 16. rujna 2013.,

- na iznos od 1.263,44 kn od 16. listopada 2013.,

- na iznos od 1.560,72 kn od 16. studenog 2013.,

- na iznos od 966,16 kn od 16. prosinca 2013.,

- na iznos od 1.040,48 kn od 16. siječnja 2014.,

- na iznos od 743,20 kn od 16. veljače 2014.,

- na iznos od 1.486,40 kn od 16. ožujka 2014.,

- na iznos od 1.412,08 kn od 16. travnja 2014.,

- na iznos od 1.263,44 kn od 16. svibnja 2014.,

- na iznos od 966,16 kn od 16. lipnja 2014.,

- na iznos od 1.263,44 kn od 16. srpnja 2014.,

- na iznos od 1.337,75 kn od 16. kolovoza 2014.,

- na iznos od 1.263,44 kn od 16. listopada 2014.,

- na iznos od 1.412,08 kn od 16. studenog 2014.,

- na iznos od 1.114,80 kn od 16. prosinca 2014.,

- na iznos od 1.263,44 kn od 16. siječnja 2015.,

- na iznos od 1.114,80 kn od 16. veljače 2015.,

- na iznos od 1.040,48 kn od 16. ožujka 2015.,

- na iznos od 1.635,05 kn od 16. travnja 2015.,

- na iznos od 1.337,76 kn od 16. svibnja 2015.,

- na iznos od 1.189,12 kn od 16. lipnja 2015.,

- na iznos od 668,88 kn od 16. srpnja 2015.,

- na iznos od 1.486,40 kn od 16. kolovoza 2015.,

- na iznos od 1.189,12 kn od 16. listopada 2015., i

- na iznos od 1.263,44 kn od 16. studenog 2015.,

pa do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima razlike plaće iz točke I. izreke ove presude.

III. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 15.681,60 kn (slovima: petnaest tisuća šest stotina osamdeset jednu kunu i šezdeset lipa) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose i to kako slijedi:

- na iznos od 712,80 kn od 16. svibnja 2010.,

- na iznos od 784,08 kn od 16. lipnja 2010.,

- na iznos od 784,08 kn od 16. srpnja 2010.,

- na iznos od 855,36 kn od 16. kolovoza 2010.,

- na iznos od 784,08 kn od 16. rujna 2010.,

- na iznos od 926,64 kn od 16. listopada 2010.,

- na iznos od 1.069,20 kn od 16. studenog 2010.,

- na iznos od 1.283,04 kn od 16. prosinca 2010.,

- na iznos od 1.283,04 kn od 16. siječnja 2011.,

- na iznos od 641,52 kn od 16. veljače 2011.,

- na iznos od 1.140,48 kn od 16. ožujka 2011.,

- na iznos od 1.496,68 kn od 16. travnja 2011.,

- na iznos od 1.283,04 kn od 16. svibnja 2011.,

- na iznos od 1.425,60 kn od 16. lipnja 2011. i

- na iznos od 1.211,76 kn od 16. srpnja 2011.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, da tužitelju HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 17.914,24 kn (slovima: sedamnaest tisuća devet stotina četrnaest kuna i dvadeset četiri lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. od 27. travnja 2022. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 11.998,56 kn (slovima: jedanaest tisuća devet stotina devedeset osam kuna i pedeset šest lipa) tužitelj odbija."

2. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva na način kako je to učinio tužitelj svojim podneskom od 4. veljače 2016.

3. Protiv presude u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žali se tužitelj iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška njezinog sastava.

4. Protiv presude u stavku I. izreke i u dijelu stavka IV. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

7. Žalba tuženika je neosnovana.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s naslova prekovremenog rada, koji mu tuženik nije isplatio a koji rad se sastoji od preuzimanja sredstava za rad prije početka redovnog radnog vremena i odlaska na radno mjesto u šumi te rada izvršenog kod kuće i to oštrenja lanca za motornu pilu koja predstavlja njegovo sredstvo rada, nakon radnog vremena, u razdoblju od travnja 2010. do zaključno s listopadom 2015.

9. Sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude, ne postoji proturječnost između onoga, što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima, danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci, zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

10. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog prava, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i 356. ZPP-a).

11. U žalbenom stadiju postupka nije sporno:

- da je u utuženom razdoblju tužitelj, temeljem sklopljenog ugovora o radu, kod tuženika obavljalo poslove i radne zadatke radnog mjesta „šumarski radnik sjekač“;

- da prilikom obavljanja radnih zadataka tužitelj, kao osnovno sredstvo rada, upotrebljava motornu pilu;

- da je za upotrebu pile potrebno redovito oštrenje lanca pile te da u opis poslova radnog mjesta tužitelja ulazi i „redovno održavanje sredstva za rad uz otklanjanje manjih kvarova priručnim alatom“;

-da tuženik, kao poslodavac, tužitelja, kao i ostale radnike, prijevozi na posao vlastitim prijevozom i to prvo do sabirnog mjesta, gdje radnici zadužuju potrebnu opremu te nakon toga i do radnog mjesta-šume.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka i rezultata raspravljanja pošavši od utvrđenja:

- da iz suglasnih iskaza svjedoka GG, UG, SG, OG, BG, ĆG i tužitelja, kao stranke u postupku proizlazi da tužitelj nije prošao obuku za oštrenje lanca motorne pile, kao niti ostali radnici koji kod tuženika obavljaju poslove šumskog radnika sjekača;

-da tužitelj, kao i ostali radnici koji obavljaju poslove radnog mjesta šumski radnik sjekač, od poslodavca zadužuju samo turpiju, kao alat za oštrenje lanca motorne pile;

- da je tužitelj, kao i ostali radnici tuženika koji obavljaju iste radne zadatke kao i tužitelj, sam kupio stroj za oštrenje lanaca motorne pile;

- da se kupljeni stroj za oštrenje nalazi u kući tužitelja;

- da tužitelj kod kuće, izvan svog redovnog radnog vremena, lance motorne pile, koje upotrebljava prilikom obavljanja svojih radnih zadataka kod tuženika, opere- odmasti, osuši i nakon toga lance motorne pile oštri na navedenom stroju;

-da te poslove obavi u vremenu od 80 minuta (40 min po lancu);

-da navedeni stroj predstavlja prikladno sredstvo za oštrenje lanaca, jer je postavljen i učvršćen na prikladnom postolju, koje omogućava da tužitelj prilikom izvođenja rada oštrenja lanaca pile sjedi na prilagođenom sjedalu;

-da oštrenje, s obzirom na teško postolje odnosno ukupnu težinu stroja, radnici s tim strojem nisu u mogućnosti obavljati na mjestu rada, u šumi, gdje vrše sječu;

-da tuženik, kao poslodavac, dozvoljava radnicima da lance nose kući radi oštrenja upravo iz razloga što se isti ne mogu dovoljno dobro naoštriti na mjestu rada (u šumi) s turpijom;

-da je odmašćivanje lanaca obvezna pripremna faza prije oštrenja, a da tuženik nije dao sredstva tužitelju ili bilo kojem drugom šumarskom radniku sjekaču da uspješno provede postupak odmašćivanja lanca;

-da su prije utuženog razdoblja kod tuženika određeni radnici obavljali posao oštrenja lanaca u barakama koje su bile organizirane upravo u tu svrhu i da su svakog radnog dana predavali radnicima sjekačima izoštrene lance (iskazi svjedoka JG, MG, ĆG i LG),

pravilno je zaključio sud prvog stupnja da vrijeme koje tužitelj provede kod kuće oštreći lanac predstavlja prekovremeni rad, koji mu je poslodavac dužan platiti (dnevno 80 minuta), jer je navedeno vrijeme koje tužitelj utroši oštreći lanac potrebno da bi isti slijedećeg dana obavio svoje radne zadatke.

13. Također je sud prvog stupnja, na temelju provedenog dokaznog postupka i rezultata raspravljanja, utvrdio da tužitelj 40 minuta (od 6.20 do 7,00 sati) prije početka redovnog radnog vremena utroši na zaduživanje opreme i sredstava za rad te nakon što iste zaduži dodatno i na put od mjesta preuzimanja do neposrednog mjesta rada, slijedom čega je tužitelj u utuženom razdoblju radio dnevno prekovremeno 2 sata (80 minuta na oštrenju lanca i 40 minuta za zaduživanje opreme i sredstava za rad te putovanje do mjesta rada) te je temeljem utvrđenja iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka utvrđeno da je u razdoblju tužitelj radio 2000 sati prekovremeno, neovisno o eventualnim zastojima u radu (ne postoji odgovornost tužitelja da je određeni dan došlo do zastoja u radu /kiša/), za što bi mu pripalo pravo na isplatu iznosa od 73.356,32 kn bruto, međutim imajući u vidu odredbu čl. 139.a u svezi s odredbom čl. 232. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14 u daljnje tekstu: ZR-a/14) sud je umanjio navedeni iznos za potraživanje tužitelja od travnja 2010. do zaključno s lipnjem 2011., koje je u zastari te je pravilno primijenio materijalno pravo naloživši tuženiku da tužitelju, na ime razlike plaće na ime prekovremenog rada za razdoblje od srpnja 2011. do zaključno s listopadom 2015. isplati iznos od 57.674,72 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike u plaći do isplate (čl. 86. Zakona o radu /„Narodne novine“, broj: 149/09, 6/11, 82/12 , 88/12 i 73/13/ i čl. 94. ZR-a/14).

14. Imajući u vidu navedeno žalbena razlaganja tuženika, koja se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, nemaju činjenično i pravno uporište te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u dijelu kojeg žalbom pobija tuženik.

15. Pri tom valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to on čini.

16. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ona je dana u skladu s čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tuženika nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

17. Odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22/) pa tako i u odnosu na odbijanje priznavanja tužitelju njegovih putnih troškova i putnih troškova njegovog odvjetnika iz razloga navedenih u prvostupanjskoj presudi, osim u dijelu kojim su troškovi strojarskog i knjigovodstveno-financijskog vještačenja te troškovi provedenog očevida umanjeni za omjer uspjeha tužitelja u sporu, budući da je taj trošak, neovisno o uspjehu tužitelja u sporu, koji je pravilno odmjeren (80%), valjalo priznati u cijelosti (trošak vještačenja ukupno 6.000,00 kn, trošak očevida 492,80 kn), jer se radi o trošku koji je bio potreban za dokazivanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva pa stoga priznati osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 1.328,56 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

18. Tužitelju je priznat trošak sastava žalbe u omjeru u kojem je s istom uspio (11%) i to u iznosu od 68,75 kn (čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi s tbr. 10/5, 42. i 50. OT).

19. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

20. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavke I. i II., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak III., čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak IV. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak V.).

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović