REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 969/2018-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja NJ, OIB [osobni identifikacijski broj], 2- tužiteljice IJ, OIB [osobni identifikacijski broj], 3-tužitelja AJ, OIB [osobni identifikacijski broj], 4-tužiteljice ČJ, OIB [osobni identifikacijski broj], 5-tužiteljice ZJ, OIB [osobni identifikacijski broj] i 6-tužitelja PJ, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ediju Crnovršaninu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje d.d., OIB 38922958547, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Adrijani Jovanović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Zürich Insurance plc (Niederlassung fur Deutschland), Solmsstrase 27-37, 60486 Frankfurt am Main, Handelsregisternummer: HRB88353, zastupanog po punomoćnicima MJ, Božici Petak Vujec i Andreji Fosin, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marijan Fosin, Božica Petak Vujec i Andreja Fosin u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o revizijama 1-tužitelja NJ, tuženika i umješača protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7394/16-2 od 19. rujna 2017., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2113/11-100 od 15. srpnja 2016., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2113/11-101 od 20. srpnja 2016., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I Revizija 1-tužitelja NJ odbija se kao neosnovana.

II Revizija tuženika i revizija umješača u odnosu na 1-tužitelja NJ odbijaju se kao neosnovane, u dijelu kojim je 1-tužitelju NJ dosuđeno na ime naknade štete: iznos od 18.144,00 kn, iznos od 45.500,00 kn, iznos od 7.000,00 kn, iznos od 21.000,00 kn, iznos od 58.247,00 kn te iznos od 1.099,00 mjesečno, sve sa zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e:

I Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7394/16-2 od 19. rujna 2017. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti iznos od 700.000,00 kn sa zateznim kamatama te se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Revizija tuženika i revizija umješača u odnosu na 2-tužiteljicu IJ, 3-tužitelja AJ, 4-tužiteljicu ČJ i 6-tužitelja PJ odbacuju se kao nedopuštene.

III O troškovima postupka u povodu revizija odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, koja je ispravljanja rješenjem toga suda, naloženo je tuženiku na ime naknade štete isplatiti 1-tužitelju NJ iznos od 1.116.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2011. do isplate (točka I izreke), zatim na ime naknade imovinske štete isplatiti mu iznos od 23.328,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2016. do isplate (točka II izreke), na ime trajne pomoći za tuđom pomoći i njegom plaćati 1-tužitelju NJ iznos od 3.880,00 kn mjesečno, počevši od 10. lipnja 2011. pa nadalje, s time da je dospjele iznose dužan platiti odjednom, a dospijevajuće do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec (točka III izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku na ime naknade štete isplatiti 1-tužitelju NJ iznos od 58.500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2016. do isplate (točka IV izreke), iznos od 9.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2016. do isplate (točka V izreke), iznos od 27.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2016. do isplate (točka VI izreke), iznos od 74.889,00 kn sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos od 1.413,00 kn teku od dospijeća do isplate, sve kako je pobliže navedeno u izreci presude pod točkom VII, zatim na ime izgubljene zarade od 10. travnja 2016. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 1.413,00 kn mjesečno (točka VIII izreke). Naloženo je tuženiku da 1-tužitelju NJ na ime troškova ortopedskih pomagala, troškova liječenja, higijenskih sredstava, pojačane ishrane i dr. plaća iznos od 990,00 kn mjesečno, počevši od 10. siječnja 2015. pa nadalje, s time da je dospjele iznose dužan platiti odjednom, a dospijevajuće do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec (točka IX izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti 2-tužiteljici IJ na ime naknade neimovinske štete iznos od 207.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2016. do isplate (točka X izreke), 3-tužitelju AJ na ime naknade neimovinske štete iznos od 72.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2016. do isplate (točka XI izreke), 4-tužiteljici ČJ na ime naknade neimovinske štete iznos od 72.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2016. do isplate (točka XII izreke), 6-tužitelju PJ na ime naknade neimovinske štete iznos od 72.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2016. do isplate. (točka XIII izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka, i to: 1-tužitelju NJ u iznosu od 88.237,47 kn (točka XIV izreke), 2-tužiteljici IJ u iznosu od 88.237,47 kn (točka XV izreke), 3-tužitelju AJ u iznosu od 88.237,47 kn (točka XVI izreke), 4-tužiteljici ČJ u iznosu od 88.237,47 kn (točka XVII izreke), 6-tužitelju PJ u iznosu od 88.237,47 kn (točka XVIII izreke), svima sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2016. do isplate, dok su s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka tužitelji odbijeni.

2. Rješenjem suda prvog stupnja je utvrđeno da je tužba 5-tužiteljice ZJ povučena (točka I izreke) te joj je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.230,00 kn (točka II izreke).

3. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika i žalba umješača te podnesci umješača nazvani "dopuna žalbe I, II i III" i potvrđena prvostupanjska presuda, ispravljena rješenjem, kojom je tuženiku naloženo platiti I-tužitelju NJ na ime neimovinske i imovinske štete kako slijedi:

- pod točkom I izreke za iznos od 700.000,00 kn sa zateznim kamatama,

- pod točkom II izreke za iznos od 18.144,00 kn, sa zateznim kamatama,

- pod točkom IV izreke za iznos od 45.500,00 kn, sa zateznim kamatama

- pod točkom V izreke za iznos od 7.000,00 kn, sa zateznim kamatama

- pod točkom VI izreke za iznos od 21.000,00 kn, sa zateznim kamatama

- pod točkom VII izreke za iznos od 58.247,00 kn, koje na svaki pojedini mjesečni iznos od 1.099,00 kn teku od dospijeća do isplate, sve kako je pobliže navedeno pod točkom VII izreke presude,

- pod točkom VIII izreke za iznos od 1.099,00 mjesečno sa zateznim kamatama,

- pod točkom X izreke kojim je naloženo tuženiku platiti 2-tužiteljici IJ na ime neimovinske štete za iznos glavnice od 161.000,00 kn,

- pod točkom XI izreke kojim je naloženo tuženiku platiti 3-tužitelju AJ na ime neimovinske štete za iznos glavnice od 56.000,00 kn,

- pod točkom XII izreke kojim je naloženo tuženiku platiti 4-tužiteljici ČJ na ime neimovinske štete za iznos glavnice od 56.000,00 kn,

- pod točkom XIII izreke kojim je naloženo tuženiku platiti 6-tužitelju PJ na ime neimovinske štete za iznos glavnice od 56.000,00 kn (točka I. izreke).

3.1. Nadalje, drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja kojim je tuženiku naloženo platiti 1-tužitelju NJ na ime neimovinske i imovinske štete kako slijedi:

- pod točkom I izreke iznos od 416.000,00 kn sa zateznim kamatama

- pod točkom II izreke iznos od 5.184,00 kn, sa zateznim kamatama

- pod točkom IV izreke za iznos od 13.000,00 kn sa zateznim kamatama

- pod točkom V izreke za iznos od 2.000,00 kn, sa zateznim kamatama

- pod točkom VI izreke za iznos od 6.000,00 kn, sa zateznim kamatama

- pod točkom VII izreke za iznos od 16.642,00 kn, koje na svaki pojedini mjesečni iznos od 314,00 kn teku od dospijeće pa do isplate, kako je to pobliže navedeno pod točkom VII izreke presude,

- pod točkom VIII izreke iznos od 314,00 kn mjesečno sa zateznim kamatama

- pod točkom X izreke kojim je naloženo tuženiku platiti 2-tužiteljici IJ na ime neimovinske štete iznos 46.000,00 kn,

- pod točkom XI izreke kojim je naloženo tuženiku platiti 3-tužitelju AJ na ime neimovinske štete iznos 16.000,00 kn,

- pod točkom XII izreke kojim je naloženo tuženiku platiti 4-tužiteljici ČJ na ime neimovinske štete iznos 16.000,00 kn,

- pod točkom XIII izreke kojim je naloženo tuženiku platiti 6-tužitelju PJ na ime neimovinske štete iznos 16.000,00 kn

te je suđeno tako da je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

3.2. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je presuda suda prvog stupnja, ispravljena rješenjem, u dijelu pod točkom III i IX, u dijelu pod točkom X, XI, XII i točkom XIII izreke u odnosu na dosuđene zatezne kamate, kao i u dijelu pod točkama: XIV, XV, XVI, XVII i XVIII u odnosu na dosuđene troškove parničnog postupka i u tim dijelovima vraćena je sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (točka I. izreke rješenja). Odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci (točka II. izreke rješenja).

4. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod toč. III. izreke reviziju je podnio 1- tužitelj NJ (dalje u tekstu: 1-tužitelj), na temelju odredbe čl. 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZPP), zbog, kako navodi, razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 2. i 3. u vezi odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog bitnih povreda učinjenih u drugostupanjskom postupku. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete djelomično odbijen te dosuditi mu daljnje tražene iznose.

5. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod toč. I. izreke reviziju je podnio i tuženik, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, zbog, kako navodi, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu na način da odbije tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti kao neosnovane, podredno ukinuti nižestupanjske presude i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja reviziju je podnio i umješač, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč.1. ZPP, čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP, čl. 385. st. 1. toč. 1. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i čl. 387. ZPP

– zbog iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza budući da se isti odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti. Predlaže prihvatiti reviziju.

7. 1-tužitelj u odgovoru na reviziju tuženika i umješača predlaže odbiti revizije tuženika i umješača kao neosnovane, dok ostali tužitelji predlažu odbaciti revizije tuženika i umješača kao nedopuštene.

8. Tuženik i umješač nisu podnijeli odgovor na reviziju 1-tužitelja.

9. Revizija 1-tužitelja nije osnovana.

10. Revizija tuženika u odnosu na 1-tužitelja u dijelu je osnovana, u dijelu neosnovana, dok je u odnosu na ostale tužitelje revizija tuženika nedopuštena.

11. Revizija umješača u odnosu na 1-tužitelja u dijelu je osnovana, u dijelu neosnovana, dok je u odnosu na ostale tužitelje revizija umješača nedopuštena.

12. Na temelju čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Na temelju čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP (u konkretnom slučaju revizija umješača) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

13. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete 1-tužitelja te neimovinske štete 2-tužiteljice IJ, kao majke, 3-tužitelja AJ i 6-tužitelja PJ kao braće i 4-tužiteljice ČJ kao sestre 1-tužitelja NJ, a vezano za štetni događaj odnosno prometnu nezgodu od 17. srpnja 2010. u kojoj je teško ozlijeđen 1-tužitelj.

14. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

-da je do štetnog događaja došlo 17. srpnja 2010. u mjestu [adresa], u kojem je 1- tužitelj sudjelovao kao vozač motocikla, koji je u trenutku nezgode imao 27 godina,

-da je motocikl svojom prednjom desnom stranom i prednjim desnim bočnim dijelom udario u prednji lijevi dio osobnog vozila uslijed čega je prednji branik savijen prema unaprijed, a u kojem trenutku je osobno vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika bilo u skretanju lijevo,

-da na mjestu nezgode nisu pronađeni tragovi kočenja osobnog vozila pri čemu je osobno vozilo bilo u skretanju sa svoje desne na lijevu polovicu kolnika pri čemu se moglo kretati brzinom oko 20 km/h,

-da na kolniku nisu pronađeni tragovi kočenja motocikla pa se brzina kretanja istog prije sudara ne može izračunati, ali je brzina kretanja motocikla u trenutku pada na kolnik iznosila najmanje oko 31 km/h, a u trenutku sudara s vozilom oko 40 km/h, dok je na tom mjestu brzina kretanja ograničena prometnim pravilom na 50 km/h,

-da je do sudara došlo u sredini raskrižja na lijevoj polovici kolnika gledajući iz smjera vozila i motocikla,

-da vozač osobnog vozila nije u dovoljnoj mjeri pratio prometnu situaciju jer je bio zaokupljen razgovorom sa suprugom, odnosno s istom čitao i gledao upute kako doći do agencije vezano za apartman,

-da je vozač osobnog vozila provjerom u vanjskom lijevom ogledalu i okretanjem glave unatrag i ulijevo mogao uočiti motocikl na lijevoj polovici kolnika pa da je pričekao na desnoj traci i propustio motocikl do nezgode ne bi došlo,

-da se u trenutku vidnog skretanja osobnog vozila u lijevo 1-tužitelj s motociklom nalazio u visini stražnjeg dijela osobnog vozila, što znači da je sudar za njega, pri brzini kojom se kretao, bio neizbježiv, a da bi sudar izbjegao da se kretao brzinom do 25 km/h,

-da je na očevidu izmjerena udaljenost od mjesta gdje su 1-tužitelj i svjedok VJ (suputnik na motociklu) pokazali da su motociklom prešli na lijevu stranu kolnika, a ta udaljenost od raskrižja iznosi 46 m i na cijelom tom potezu je puna središnja linija,

-da se 1-tužitelj kretao na motociklu marke Kawassaki ZX 6R Ninja, god. proizvodnje 2003., kod kojih se motocikla u pravilu prilikom paljenja pali prednje oborinsko svjetlo, pa je tim više vozač osobnog vozila mogao vidjeti motocikl 1-tužitelja,

-da je 1-tužitelj zadobio višestruke teške tjelesne ozljede i to: nestabilni prijelom 7. i 8. prsnog kralješka s posljedičnom plegijom (potpunom slabosti) obje noge, prijelom 1 i 4-9 rebra desno sa natučenjem oba pluća i nakupljanjem tekućine u oba prsišta, nakupljanje krvi i zraka oko srca, razdor desnog bubrega, razdor jetre, prijelom desne lopatice, djelomično oštećenje spleta živaca (plexus brachialis) za desnu ruku,

-da je liječen operativno, odstranjen mu je desni bubreg, učinjena je dekompresivna laminektomija 7. i 8. prsnog kralješka i fiksacija od 6. do 9. prsnog kralješka,

-da je zbog zadobivenih ozljeda kod 1-tužitelja došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, razvila se potpuna kljenut obje noge bez kontrole sfinktera za mokrenje i stolicu, kao posljedica oštećenja živaca za desnu ruku nastupila je teška slabost desne ruke, zbog prijeloma rebara ima povremene bolove u gornjem dijelu desne strane prsnog koša, slijedom čega mu je smanjena životna aktivnost za 95%,

-da su 1-tužitelju trajno potrebna sljedeća ortopedska pomagala: invalidska kolica i antidekubitalni jastuk, traka kinesiology tape, antidekubitalni madrac, podmetači, pelene u spoju s gaćicama za noć, visoko upijajuće, urinarne vrećice, kateteri jednokratni za urin, gel za podmazivanje, a osim ortopedskih pomagala da su mu potrebni različiti lijekovi, dodatna sredstva za higijenu i dodaci prehrani i to neki od njih povremeno, a neki trajno: sredstva za dezinfekciju ruku i tijela, zaštitne rukavice, čajevi, D-manoza - prašak za suzbijanje E.coli, kreme i gelovi protiv bolova, tablete protiv bolova, laksativi, vitamini, minerali i ostali dodaci hrani, tekuća prehrana, sredstva protiv hemeroida, masti protiv gljivičnih infekcija i antibiotske masti, kreme i gelovi za prevenciju nastanka dekubitalnih ulkusa i oštećenja kože, obzirom da je zdravstvena njega paraplegičara iznimno kompleksna,

-da je kod tužitelja nastala opća nesposobnost za rad i priznato mu je pravo na invalidsku mirovinu s početkom od 26. kolovoza 2011.,

- da ne prima naknadu za tjelesno oštećenje ni naknadu za tuđu pomoć i njegu,

- od Centra za socijalnu skrb Crikvenica - Podružnica Rab ostvaruje pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 1.250,00 kn mjesečno,

-da je obiteljsku kuću trebalo prilagoditi invalidskim kolicima pa su izvedeni građevinski radovi.

15. Sud prvog stupnja zaključuje da za predmetnu prometnu nezgodu postoji suodgovornost oba sudionika, i to osiguranika tuženika u omjeru od 90% jer je isti prije započetog skretanja ulijevo, provjerom u vanjskom lijevom ogledalu i okretanjem glave unatrag i ulijevo, mogao uočiti motocikl na lijevoj polovici kolnika, a 1-tužitelja u omjeru od 10% jer je upravljajući motociklom vršio pretjecanje na način da je vozilom prešao preko neisprekidane uzdužne crte na kolniku. Sud smatra da je tuženikova obveza naknade štete utemeljena na odredbi čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09), kao i na odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) i to čl. 19. st. 2., 1046., 1088. st. 1., 1092. st. 1., 1095. st. 1., 1106. te 1100. st. 1. i 2. ZOO. Stoga dosuđuje tužitelju iznos od 900.000,00 kn za trajne posljedice (posebno uvažavajući okolnosti da je svakodnevno ovisan o pomoći druge osobe u punom opsegu), iznos od 45.000,00 za pretrpljene bolove, za strah 36.000,00 kn, za naruženje iznos od 135.000,00 kn, što ukupno za neimovinsku štetu za povredu prava osobnosti iznosi 1.116.000,00 kn, sve sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2011. do isplate, na temelju članka 1103. ZOO. Za tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja dosuđeno je 23.328,00 kn, na ime trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 3.888,00 kn mjesečno, počevši od 10. lipnja 2011. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, za troškove uređenja životnog prostora iznos od 58.500,00 kn (65.000,00 kn - 10% doprinosa = 58.500,00kn) sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja tj. od 15. srpnja 2016. do isplate, troškove liječenja u iznosu od 9.000,00 kn (lijekovi i medicinska pomagala i sredstva) za razdoblje od dana štetnog događaja do 1. siječnja 2015. sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja tj. od 15. srpnja 2016. do isplate, troškove liječenja i kupnje specijalnih pomagala (troškovi invalidskih kolica prema računu, medicinski aparat za potrebe invalidne osobe, troškovi liječenja u barokomori i trošak specijalne bolnice iz Crikvenice) u iznosu 27.000,00 kn (30.000,00 kn - 10% doprinosa = 27.000,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja tj. od 15. srpnja 2016. do isplate, naknadu štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 1.570,00 kn mjesečno, odnosno ukupan iznos od 74.889,00 kn (imovinska šteta dospjelih iznosa s naslova izgubljene zarade za razdoblje od studenoga 2011. do ožujka 2016. u ukupnom iznos od 83.210,00 kn - 10% doprinosa = 74.889,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim do 31. srpnja 2015. do isplate, na ime izgubljene zarade od 10. travnja 2016. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plaćati iznos od 1.413,00 kn (1.570,00 kn - 10% doprinosa = 1.413,00 kn) mjesečno, s tim da je dospjele mjesečne obroke dužan platiti odjednom, sa zateznim kamatama, a buduće mjesečne obroke do svakog 10.-og u mjesecu za tekući mjesec na ruke 1-tužitelja. Nadalje, sud je naložio tuženiku da 1-tužitelju na ime troškova ortopedskih pomagala, troškova liječenja, higijenskih sredstava i pojačane ishrane i dr., plaća iznos od 990,00 kn (1.100,00 kn - 10% doprinosa = 990,00 kn) mjesečno, počevši od 10. siječnja 2015. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je dospjele mjesečne obroke dužan platiti odjednom, sa zateznim kamatama tekućim do 31. srpnja 2015. do isplate. U odnosu na navode tuženika da sud prilikom odmjeravanja naknade štete 1-tužitelju treba uzeti u obzir druge naknade koje prima zbog posljedica predmetne prometne nesreće, sud navodi da 1-tužitelj ostvaruje pravo na osobnu invalidninu, dok druga prava u sustavu socijalne skrbi ne ostvaruje, a da će po ostvarenju prava iz ovog postupka izgubiti prava koja sada ostvaruje po Zakonu o socijalnoj skrbi.

15.1. Pozivom na odredbu čl. 1101. st. 1. ZOO sud je dosudio majci, 2-tužiteljici IJ, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta sina iznos od 207.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja tj. od 15. srpnja 2016. do isplate, dok je braći i sestri dosuđen iznos od po 72.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja tj. od 15. srpnja 2016. do isplate.

16. Drugostupanjski sud smatra da je sud prvog stupnja valjano ocijenio izvedene dokaze na način kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP o čemu presuda suda prvog stupnja sadrži jasne i valjane razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, kao i da je pravilno zaključio o postojanju suodgovornosti oba sudionika za nastanak štetnog događaja, ali da je pritom pogrešno ocijenio omjer suodgovornosti kako 1-tužitelja tako i osiguranika tuženika.

16.1. Naime, obzirom da je utvrđeno da se na mjestu gdje je 1-tužitelj počeo pretjecati vozilo osiguranika tuženika nalazi neisprekidana uzdužna crta na kolniku, a udaljenost od raskrižja iznosi 46 m i na cijelom tom potezu je puna središnja linija te je u takvoj situaciji, neovisno o tome je li vozač osobnog vozila imao uključen desni pokazivač smjera, 1-tužitelj se trebao nastaviti kretati iza osobnog vozila, a ne početi pretjecati, čime je povrijedio odredbe čl. 43 i čl. 73. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10 - dalje u tekstu: ZSPC), slijedom čega sud drugog stupnja ocjenjuje da je 1-tužitelj doprinio nastanku štete u omjeru od 30%.

16.2. Sud drugog stupnja smatra da je nedozvoljenu radnju obavljao i vozač osobnog vozila, jer prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo nije provjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, čime je povrijedio odredbu čl. 43. ZSPC. Stoga ocjenjuje da se radi o kršenju propisa oba sudionika predmetne prometne nezgode, pri čemu je stupanj odgovornosti za nastanak štetnog događaja znatno veći na strani vozača osobnog vozila (osiguranika tuženika) jer je ipak osnovni uzrok nezgode u započinjanju radnje skretanja u lijevo nakon što se motocikl, kojim je upravljao 1-tužitelj već nalazio u radnji njegovog pretjecanja (u trenutku sudara bio je na lijevoj prometnoj traci, vremenski najmanje 3,6 s i prešao put od 46 m). Stoga, da je vozač osobnog vozila prije početka skretanja u lijevo provjerom u vanjskom lijevom ogledalu i okretanjem glave unatrag i ulijevo mogao uočiti motocikl na lijevoj polovici kolnika (pri čemu je utvrđeno da se na motociklu i nalazilo upaljeno oboreno svjetlo, koje se pali prilikom paljenja motora) i da je pričekao na desnoj traci i propustio motocikl, do nezgode ne bi došlo. Stoga je doprinos osiguranika tuženika nastanku štete u omjeru od 70%.

16.3. Prema ocjeni suda drugog stupnja, a vodeći računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom prirodom i društvenom svrhom, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja za određivanje težine povrede prava osobnosti u smislu kriterija određenih čl. 1100. st. 2. ZOO, smatra da 1-tužitelja pripada ukupni, jedinstveni iznos od 1.000.000,00 kn pravične novčane satisfakcije. Kako je u postupku utvrđeno da je 1-tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 30%, tako je 1-tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti drugostupanjski sud dosudio iznos od 700.000,00 kn.

16.4. Polazeći od utvrđenog omjera suodgovornosti 1-tužitelja za nastanak štetnog događaja od 30%, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku odluku primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, u iznosima kako je naprijed navedeno, dok je u preostalom dijelu, primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev.

16.5. U odnosu na ostale tužitelje, majku, braću i sestru sud drugog stupnja je, obzirom na omjer odgovornosti 1-tužitelja, preinačio prvostupanjsku odluku i u dijelu potvrdio, u dijelu odbio tužbene zahtjeve.

16.6. U odnosu na osobnu invalidninu sud drugog stupnja smatra da se, upravo zbog toga što se tom invalidninom otklanjaju iste štetne posljedice kao i naknadom za povredu prava osobnosti, osobna invalidnina uračunava u novčanu naknadu za ovaj oblik štete stoga da je pogrešno shvaćanje suda prvog stupnja da tu naknadu nije trebalo uračunati. Međutim, drugostupanjski sud navodi da je tuženik tijekom postupka istaknuo navedeni prigovor, ali da je bio dužan dokazati visinu isplaćene invalidnine, kako bi za navedeni iznos mogla biti umanjena neimovinska šteta koju potražuje 1-tužitelj, a da tuženik tijekom postupka na tu okolnost nije predlagao izvođenje relevantnih dokaza (čl. 219. u svezi čl. 221a. ZPP).

U odnosu na reviziju 1-tužitelja, koji pobija drugostupanjsku odluku pod točkom III. izreke

17. 1-tužitelj neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati u dijelu revizijskih navoda 1-tužitelja pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

17.1. Protivno navodima revidenta, drugostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo (odredbe čl. 1092. i 1106. ZOO) kada je ocijenio da je doprinos 1- tužitelja za nastanak prometne nezgode u omjeru od 30%. Naprotiv, naveo je jasne i neproturječne razloge o odlučnoj činjenici zašto smatra da je 1-tužiteljeva odgovornost veća od 10% (kako je to ocijenio prvostupanjski sud), a to iz razloga jer je pretjecao preko pune (neisprekidane) linije, što nije dopušteno prema odredbama ZSPC te je time pridonio nastanku štete. Drugostupanjski sud ne dovodi u pitanje da je nezgodu prouzročio osiguranik tuženika jer je obavljao radnju skretanja u lijevo, a da nije provjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu (u protivnom bi vidio da je 1-tužitelj započeo radnju pretjecanja), čime je postupao protivno odredbi čl. 43. ZSPC, ali je nezgodi pridonio i sam 1-tužitelj jer je radnju pretjecanja obavljao preko neisprekidane linije. Također nema pogrešne primjene materijalnog prava u dosuđivanju naknade neimovinske štete za povredu prava osobnosti.

17.3. Slijedom navedenog, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je podnesena, valjalo je odbiti reviziju 1-tužitelja i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I, na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U odnosu na reviziju tuženika i umješača na strani tuženika, koji pobijaju drugostupanjsku odluku pod točkom I. izreke

18. Pravilno tuženik navodi da je odgovornost za štetu kod sudara motornih vozila u pokretu regulirana odredbom čl. 1072. ZOO, pa tako prema st. 2. navedenog članka ako postoji obostrana krivnja, svaki suvlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Tako je sud i ocijenio da je do prometne nezgode došlo zbog nepropisne vožnje oba vozača, pri čemu je veća krivnja vozača koji je poduzeo radnju skretanja u trenutku kada je vozač motocikla već bio u pretjecanju. Međutim, osporavajući pravilnu primjenu materijalnog prava tuženik zapravo osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a to nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti (čl. 385. ZPP).

18.1. I revizijski navodi umješača zapravo se svode na osporavanje činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova, a to nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 385. ZPP).

18.2. Također nema pogrešne primjene materijalnog prava u dosuđivanju naknade neimovinske štete za povredu prava osobnosti. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP). Stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

18.3. Donoseći pobijanu presudu drugostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz 354. st. 1. u vezi čl. 219. i čl. 221.a ZPP. Naime, tuženik u reviziji navodi da je drugostupanjski sud u vezi visine osobne invalidnine pogrešno naveo da tuženik tijekom postupka na okolnost visine osobne invalidnine nije predlagao izvođenje relevantnih dokaza. Ovakvi navodi drugostupanjskog suda nisu točni, jer je tuženik tijekom cijelog postupka predlagao dokaze na okolnost prima li 1-tužitelj od drugih tijela bilo kakvu novčanu naknadu.

18.4. Pravno shvaćanje da se naknada za osobnu invalidninu uzima u obzir pri odlučivanju o naknadi za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti revizijski sud je zauzeo u većem broju odluka (npr. Rev-1128/07 od 5. ožujka 2008., Rev- 492/06 od 26. srpnja 2006., Revx-48/10 od 22. rujna 2010.), stoga je pravilno shvaćanje tuženika, kao i umješača, da se osobna invalidnina uračunava u novčanu naknadu za taj oblik štete.

18.5. Polazeći od toga da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u navedenom dijelu, u ponovnom postupku biti će potrebno otkloniti navedenu bitnu povredu.

18.6. Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo u tom dijelu ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

18.7. Glede revizije tuženika i umješača protiv presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. u odnosu na 2, 3, 4 i 6-tužitelje valja reći da ista nije dopuštena. Naime, prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona (toč. 3.). Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na 2- tužiteljicu iznosi 161.000,00 kn, a u odnosu na 3, 4 i 6-tužitelja za svakog 56.000,00. Prema tome, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na ostale 2, 3, 4 i 6-tužitelje ne prelazi 200.000,00 kn, niti je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

18.8. Stoga je reviziju tuženika, kao i umješača, na temelju čl. 382. st. 1. ZPP u odnosu na 2, 3, 4 i 6-tužitelje valjalo odbaciti (čl. 392. st. 1. ZPP) i odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom II.

19. U vezi navoda umješača u podnijetoj reviziji, koji smatra da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom je samo naveo da presuda suda prvog stupnja ne sadrži obrazložene razloge u dijelu koji se odnosi na dosuđeni tijek kamata, valja reći da je drugostupanjski sud (pod točkom I. izreke) potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je tuženiku naloženo platiti 1-tužitelju pod točkom II izreke za iznos od iznos od 18.144,00 kn sa zateznim kamatama, pod točkom IV izreke za iznos od 45.500,00 kn sa zateznim kamatama, pod točkom V izreke za iznos od 7.000,00 kn sa zateznim kamatama, pod točkom VI izreke za iznos od 21.000,00 kn sa zateznim kamatama, pod točkom VII izreke za iznos od 58.247,00 kn sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos od 1.099,00 kn teku od dospijeća do isplate, kako je navedeno pod točkom VII izreke te pod točkom VIII izreke za iznos od 1.099,00 mjesečno sa zateznim kamatama. Dakle, drugostupanjski sud je potvrdio tijek i visinu zateznih kamata kako ih je dosudio sud prvog stupnja, kao što ih je pravilno i obrazložio. Nadalje, revizijski razlog za dosuđene zatezne kamate u dijelu pod točkom X, XI., XII. i XIII. prvostupanjske odluke ovaj sud nije niti uzimao u obzir jer je u tom dijelu dosuđenih zateznih kamata prvostupanjska odluka ukinuta i vraćena na ponovno suđenje.

20. O troškovima cjelokupnog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić