Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 81 Gž-1749/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice J. K., OIB: … i drugotužitelja B. K., OIB: …, oboje iz R., protiv tuženice S. K.-V. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica iz R., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi prvo i drugo tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-221/2015-63 od 9. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba prvo i drugo tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-221/2015-63 od 9. studenog 2021.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Nalaže se tuženoj, S. K. iz R., da tužiteljima, K. J., OIB: … i K. B. iz R., preda u posjed dio nekretnine označene kao k.č. 757/1, zk.ul. 5158, K.O. R., koju čine dio kuće br. … u …: poslovni prostor na I. katu istočno, koji se sastoji od četiri prostorije, hodnika, sanitarnog čvora i spremišta, u ukupnoj površini od 106,6 m2, u zgradi izgrađenoj na k.č. 757/1, K.O. R., upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, i to dio koji predstavlja spremište na prvom katu u površini od 12,94 m2, i to u prvobitnom stanju, kakvo je bilo i prije korištenja od strane tužene, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženoj, S. K. iz R., da tužiteljima K. J., OIB: … i K. B. iz R., naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počev od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi od 12 % godišnje, dok u slučaju promjene kamatne stope zateznih kamata, po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/2005) primjenom uvećane eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se prvotužitelju i drugotužitelju da tuženiku naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.825,00 kn (slovima: petnaesttisućaosamstodvadesetpet kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.“
2.Protiv navedene presude žalbu su podnijeli prvo i drugo tužitelji iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači sukladno žalbenim navodima.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba prvo i drugo tužitelja je neosnovana.
5.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
Nije počinjena niti posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka jasna, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni, slijedom čega je, suprotno žalbenim navodima, presudu moguće ispitati.
6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed nekretnine pobliže naznačene kao u t. I. izreke pobijane presude te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
7.U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:
- da iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke R. S. proizlazi kako predmet spora u naravi predstavlja spremište na polukatu površine 6,55 m[2] . Poslovni prostor na 1. katu u vlasništvu tužitelja da ima površinu 93,97 m[2] , a prema podacima u zemljišnoj knjizi površina posebnog dijela u vlasništvu tužitelja iznosi 106,6 m[2] , da je stan na 2. katu u vlasništvu tužitelja, da ima površinu 107,44 m[2] , a prema podacima u zemljišnoj knjizi, površina posebnog dijela u vlasništvu tuženika da iznosi 108,24 m[2] ,
- da vještak nakon analize površine kao i opisa posebnih dijelova iskazanih u zemljišnoj knjizi zaključuje kako ne može nedvojbeno utvrditi je li prijepor sadržan u opisu posebnih dijelova stranaka pripadak poslovnom prostoru tužitelja ili pripadak stana tuženika, a u očitovanju na primjedbe tužitelja na svoj pismeni nalaz i mišljenje, ponavlja da ne može nedvojbeno utvrditi kojem stanu pripada sporno spremište obzirom da izmjerene površine stranaka odstupaju od upisanih površina u zemljišnoj knjizi, a površine koje je iskazao da se odnose na stvarno izmjerene površine,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka graditeljske struke Z. K. proizlazi kako predmet spora nije direktno povezan niti sa stanom tužitelja, niti tuženika, a da na temelju utvrđenih građevinskih - tehničkih karakteristika prostora i njegovog utvrđenog položaja u zgradi nije moguće dati nesporni odgovor pripadak kojeg stana je ovaj prostor, pa je vještak mišljenja da se odgovor može dobiti isključivo pravnim tumačenjem pratećih dokumenata prema kojima se koriste stanovi, odnosno prema kojima je utvrđeno vlasništvo istih,
- da iz rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama posl.br. Z- 4354/2019 od 2. lipnja 2019., proizlazi kako je u postupku povezivanja zemljišne knjige i položenih ugovora temeljem čl. 11. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) usvojen prijedlog za povezivanje te određen upis posebnih dijelova zgrade povezanih sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u korist vlasnika posebnih dijelova u suvlasničkom udjelu koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika te upis prava vlasništva na način da je 5. ETAŽA (0/0): zgrada u R., poslovni prostor na 1. katu istočno, koji se sastoji od 4 prostorije, hodnika, sanitarnog čvora i spremišta u ukupnoj površini od 106,60 m[2] , upisanoj u zk.ul. 5158, k.o. R. izvršena uknjižba prava vlasništva za korist vlasnika K. B. (ovdje tužitelja) i K. J. (ovdje prvotužiteljice) svaki u 1/5 dijela, dok je 7. ETAŽA (0/0): zgrada u R., stan broj 3 na drugom katu istočno, koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, balkona, drvarnice ispod stubišta na polukatu između prizemlja i 1. kata u ukupnoj površini 108,24 m[2] upisan u poduložak 6425, k.o. R. izvršena uknjižba prava vlasništva za korist vlasnika K. V. S. (ovdje tužene) u 1/1 dijela,
- da iz iskaza svjedoka V. N. proizlazi da u predmetnoj zgradi živi od rođenja, te mu je poznato da je spornu drvarnicu na stepenicama oduvijek koristila obitelj M., a da je po pričanju starijih koristila za potrebe pazikuće. Inače zgrada da je sagrađena 1855.,
- da iz iskaza svjedoka C. M. proizlazi da je njegova obitelj u ovu zgradu uselila 1944. i na 2. katu da je bio samo jedan stan tj. cijeli kat da je bio jedan stan, a spornu drvarnicu da je on koristio, te da je površina iste uračunata u površinu stana odnosno da ju je prodao zajedno sa stanom,
na temelju prethodno utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obrazloženje da nisu dokazali svoje tvrdnje iz tužbe da bi bili predmijevani vlasnici spornog prostora.
8.Tužitelji svoj zahtjev, a suprotno novoistaknutim činjeničnim navodima u žalbi, temelje na predmnijevanom vlasništvu, dakle, na odredbi čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12- dalje: ZV).
9.Citirana zakonska odredba propisuje da će se onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrati vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom osnovu.
10.Za ovu publicijansku tužbu, tužbu iz pretpostavljenog vlasništva traže se sve one pretpostavke koje se traže i za vlasničku, reivindikaciju tužbu (čl. 162.), s time da tužitelj umjesto svoga prava vlasništva dokazuje svoje jače pravo na posjed.
11.Tužitelji tijekom postupka nisu dokazali svoje jače pravo na posjed, dakle, predmnijevano vlasništvo, a isticanje u žalbi činjenice da su vlasnici spornog spremišta i predlaganje novih dokaza nije dopušteno na temelju odredbe čl. 352. st.
1. ZPP.
12.Naime, iz iskaza tuženice te saslušanih svjedoka V. N. i prednika tuženice C. M. (prodavatelja stana i spremišta tuženici) nedvojbeno proizlazi da je tuženici uz stan prodano i predmetno spremište te da je tuženica stupila u posjed spornog spremišta kojeg koristi cijelo vrijeme, a da tužitelji sporno spremište nisu uopće koristili, budući su zbog poslovnih obveza bili odsutni i da su tek prije podnošenja tužbe htjeli ući u posjed spremišta, kojom prilikom su saznali da isto u posjedu drži tuženica.
13.Tužitelji u žalbi tvrde da im je tuženica samovoljno oduzela posjed predmetnog spremišta, koja tvrdnja je u suprotnosti s njihovim tvrdnjama u tužbi te njihovim iskazima iz kojih proizlazi da predmetno spremište uopće nisu posjedovali, a kako to proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka.
14.Stoga su žalbeni navodi tužitelja neosnovani.
15.Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da bi površina stana koju koriste (površine 93,97 m[2] ) zajedno s predmetnim spremištem odgovarala kupljenoj površini stana od 106,6 m[2] jer sporno spremište ima površinu od 6,55 m , pa zbroj površine stana i spremišta ne odgovara površini od 106,6 m[2] .
16.Osim navedenog i vještaci, i to geodetske i građevinske struke su na licu mjesta iskazali kako ne mogu utvrditi kojem bi stanu pripadalo sporno spremište jer nije direktno povezano niti sa stanom tužitelja, niti sa stanom tuženika.
17.Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da je sud bio dužan izvođenjem dokaza, posebno pribavljanjem povijesnog zk. izvatka utvrditi kojem stanu pripada sporno spremište jer sud ne izvodi dokaze po službenoj dužnosti, već samo one koje su stranke predložile.
18.Zaključno, tužitelji nisu dokazali osnovanost svog zahtjeva koji bi se temeljio na odredbi čl. 166. st. 1. ZV.
19.Tužitelji su u tužbi istaknuli činjenične navode da su predmnijevani vlasnici spornog spremišta, a ne vlasnici, a sud je vezan činjeničnim navodima tužbe, slijedom čega je pobijana presuda donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZV.
20.Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, a tužitelji istu niti ne osporavaju konkretnima žalbenim razlozima, već posljedično, obzirom na pobijanje odluke o glavnom zahtjevu.
21.Stoga je valjalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 12. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća
Gordana Bošković Majerović, v.r.
