REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1626/2019

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. L. iz S. A. 10, O.: …

zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku u S. protiv tužene

Z. d.d. Z., O.: …zastupane po odvjetnicima u odvjetničkom društvu M., K. &partneri d.o.o. Z., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 9.svibnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika P. K., odvjetnika u odvjetničkom društvu M., K. &partneri d.o.o,

dana 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2.Ugovora o kreditu broj … od 7.12.2007., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora i članak 7., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 61.511,11 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi na iznos od:

420,12 kn 13.8.2008.

420,15 kn 11.9.2008.

420,18 kn 14.10.2008.

420,21 kn 11.11.2008.

420,23 kn 12.12.2008.

420,26 kn 12.1.2009.

420,28 kn 11.2.2009.

420,30 kn 10.3.2009.

420,32 kn 14.4.2009.

420,34 kn 12.5.2009.

420,35 kn 12.6.2009.

420,36 kn 10.7.2009.

776,13 kn 10.8.2009.

776,22 kn 11.9.2009.

776,31 kn 12.10.2009.

776,39 kn 12.11.2009.

776,46 kn 14.12.2009.

776,54 kn 11.1.2010.

776,62 kn 10.2.2010.

776,68 kn 11.3.2010.

776,74 kn 13.4.2010.

776,79 kn 17.5.2010.

776,85 kn 10.6.2010.

776,91 kn 12.7.2010.

776,95 kn 12.8.2010.

777,00 kn 10.9.2010.

777,03 kn 11.10.2010.

777,06 kn 10.11.2010.

777,10 kn 14.12.2010.

777,12 kn 11.1.2011.

777,14 kn 11.2.2011.

777,16 kn 10.3.2011.

777,17 kn 10.4.2011.

777,17 kn 10.5.2011.

777,17 kn 10.6.2011.

777,17 kn 12.7.2011.

680,60 kn 10.8.2011.

680,58 kn 10.9.2011.

680,53 kn 10.10.2011.

680,49 kn 10.11.2011.

680,45 kn 10.12.2011.

680,39 kn 10.1.2012.

680,34 kn 10.2.2012.

680,28 kn 10.3.2012.

680,22 kn 13.4.2012.

680,15 kn 10.5.2012.

680,08 kn 10.6.2012.

679,99 kn 13.7.2012.

679,91 kn 10.8.2012.

679,82 kn 14.9.2012.

679,74 kn 10.10.2012.

679,64 kn 10.11.2012.

679,53 kn 10.12.2012.

679,42 kn 10.1.2013.

679,31 kn 10.2.2013.

679,19 kn 10.3.2013.

679,07 kn 10.4.2013.

678,94 kn 10.5.2013.

678,81 kn 10.6.2013.

678,67 kn 10.7.2013.

693,54 kn 12.8.2013.

693,39 kn 10.9.2013.

693,23 kn 10.10.2013.

693,08 kn 10.11.2013.

692,92 kn 13.12.2013.

692,74 kn 10.1.2014.

606,92 kn 10.2.2014.

606,73 kn 11.3.2014.

606,54 kn 10.4.2014.

606,34 kn 10.5.2014.

606,14 kn 10.6.2014.

605,94 kn 10.7.2014.

509,72 kn 10.8.2014.

509,51 kn 13.9.2014.

509,29 kn 11.10.2014.

509,07 kn 11.11.2014.

508,84 kn 10.12.2014.

508,61 kn 12.1.2015.

449,83 kn 12.2.2015.

449,60 kn 10.3.2015.

449,36 kn 10.4.2015.

449,12 kn 11.5.2015.

448,88 kn 10.6.2015.

448,62 kn 10.7.2015.

394,03 kn 10.8.2015.

393,79 kn 10.9.2015.

393,54 kn 10.10.2015.

393,28 kn 10.11.2015.

393,02 kn 10.12.2015.

392,75 kn 10.1.2016.

320,78 kn 11.2.2016.

320,54 kn 10.3.2016.

320,29 kn 12.4.2016.

320,03 kn 10.5.2016.

319,78 kn 10.6.2016.

319,51 kn 11.7.2016.

283,80 kn 10.8.2016.

283,55 kn 10.9.2016.

283,29 kn 10.10.2016.

283,04 kn 10.11.2016.

282,77 kn 10.12.2016.

282,51 kn 10.1.2017.

205,16 kn 10.2.2017.

204,94 kn 10.3.2017.

204,70 kn 10.4.2017.

204,47 kn 10.5.2017.

204,23 kn 10.6.2017.

204,00 kn 10.7.2017.

117,27 kn 10.8.2017.

117,09 kn 10.9.2017.

116,91 kn 10.10.2017.

116,73 kn 10.11.2017.

116,54 kn 12.12.2017.

116,35 kn 10.1.2018.

51,33 kn 10.2.2018.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 10.750,00 kuna sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi podnesenoj ovom sudu 11. travnja 2019. se navodi kako je tužitelj dana 07.12.2007. s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) broj … temeljem kojeg joj je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 483.500,00 kuna. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak te je otplatu kredita, naveo visinu kamatne stope u iznosu 5,25% godišnje ugovorivši u istom da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („temeljem odluke o kamatnim stopama Z. banke d.d.") bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.

Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te, protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki Trgovački sud RH je dana 13.6.2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Z.

d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Obje presude potvrđene su i presudom VSRH pod brojem Revt-249/14-2 od 9.04.2015 te presudom Ustavnog suda RH broj U- III-2521/2015 od 13.12.2016.

Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je dao izraditi izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način do konačne otplate kredita, iznosi 60.555,10 kuna.

Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno, temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502.c ZPP-a te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora te ima pravni interes i predložio je da sud presudom utvrdi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu od7.12.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 7. ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika, i čl. 7. stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuiteta uz obvezu tuženika da mu isplati iznos od 60.555,10 kuna, s kamatama i parničnim troškom kako je tamo pobliže navedeno.

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu ističući prigovor zastare. Tužitelj se u tužbi poziva na pravna utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite (Trgovački sud u Zagrebu, posl.br. P-1401/12), unatoč tome što je kredit ugovoren u valuti HRK. Tuženik ističe da se tužitelj nema osnove pozivati na citiranu presudu donesenu u sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, kao ni ostvarivati prava koja bi mu pripadala temeljem čl. 118. ZZP-a. Naime, u izreci presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 jasno je navedeno kako se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute – odnosno u predmetnom slučaju na valutu HRK. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima te da je prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama (čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan, što je sve i činio. Tuženik se međutim, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993.

Tuženik ističe da je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 04.10.2012. (dalje u tekstu ZIDZPK 112/12).

Naime, sukladno navedenoj noveli ZIDZPK 112/12 tuženik je kao Banka bio u obvezi definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Tuženik je postupio sukladno navedenoj obvezi te je donio nove Opće uvjete promjene kamatnih stopa Z. banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (Opći uvjeti), koji su stupili na snagu 1.siječnja 2013., a koji Opći uvjeti su se primjenjivali i na predmetni ugovorni odnos, a u odnosu na HRK kredite, navedeno je slijedeće: “U usklađenju zatečenih kamatnih stopa ugovorenih ugovorima o stambenom kunskom kreditu, primijeniti će se šestomjesečni NRS1 za HRK.” Dakle, počevši od 01.01.2013. kamatna stopa se mijenja u skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju 6M NRS1 za HRK), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope, pri čemu je tužitelj uredno obaviješten o svim promjenama. Tuženik je, stoga, tek od stupanja na snagu Općih uvjeta kojima je sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiran parametar, fiksna marža te razdoblja promjena kamatnih stopa, odnosno od 01.01.2013. mogao definirati navedene elemente promjenjive kamatne stope, odnosno izmijeniti sadržaj svih ugovornih odnosa s promjenjivom kamatnom stopom, što je tuženik i učinio. Slijedom navedenog, razvidno je da su intervencijom zakonodavca stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope pa tužitelj nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu od suda podnošenjem predmetne tužbe. Deklaratorna zaštita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa Nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

3.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom ugovora o kreditu broj7. prosinca 2007., pregledom otplatne tablice, pregledom plana otplate i dopisa tužene, prometa po kreditu financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po C. za vještačenja d.o.o. (I. L.), pregledom Općih uvjeta poslovanja tuženika, time da je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja jer kraj postignutih činjeničnih utvrđenja izvođenje tih dokaza nije smatrao potrebnim, a stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Među parničnim strankama nije sporno da su dana 7. prosinca 2007. i to tužena kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu broj … kojim je tužena banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 483.500,00 kuna isplaćen u kunama, rok otplate 30 godina instrumente osiguranja tamo pobliže navedene, uz u čl. 2. stipuliranu kamatnu stopu "koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. banke" i do dana stavljanja kredita u otplatu do 30.06. 2008. je fiksna a na dan sklapanja ugovora iznosi 5,25 % godišnje, a po isteku razdoblja od 1.07.2008. pa do konačne otplate kredita obračunava se promjenjiva redovna kamatna stopa u visini i u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Namjena kredita je kupnja stana (čl. 6.), a čl. 7. je određeno kako korisnik kredita isti otplaćuje u kunama te u 360 anuiteta od kojih prvi iznosi 2.669,91 kunu, dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu je bilo 01.02.2008. a sljedećih anuiteta svakog prvog dana u mjesecu, Stavkom 2. čl. 7. ugovoreno je "Za slučaj promjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuiteta/rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta/rate kreditor će izvijestiti korisnika kredita u skladu sa Općim uvjetima poslovanja." Nije sporno da je kredit isplaćen dana 20.12.2007.

Također među strankama nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene (povećanja) kamatne stope sa ugovorene 5,25 % pa sve do 7,20 %. Promjene kamatnih stopa kretale su se kako slijedi: - 5,25% godišnje do 1.7.2008., - 6,30% godišnje do 1.7.2009., - 7,20% godišnje do 1.7.2011., - 6,95% godišnje do 1.7.2013., - 6,99 % godišnje do 1.1.2014., - 6,76% godišnje do 1.7.2014., - 6,50% godišnje do 1.1.2015., - 6,34% godišnje do 1.7.2015.,

- 6,19% godišnje do 1.1.2016., - 5,99% godišnje do 1.7.2016., - 5,89% godišnje do 1.1.2017., - 5,67% godišnje do 1.7.2017., - 5,42% godišnje do 1.1.2018., - 5,23% godišnje do 1.3.2018., - 4,00% godišnje do 1.7.2018., - 3,91% godišnje do 1.7.2019.,

- 3,70% godišnje do 1.1.2020., - 3,60% godišnje do 1.6.2020., - 3,00% godišnje do 1.8.2020., - 2,92% godišnje do 1.1.2021., - 2,86% godišnje do kraja utuženog razdoblja.

U razdoblju otplate kredita, posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od inicijalno 2.669,91 HRK do 3.268,65 HRK kao najvećeg iznosa anuiteta.

6.Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je sklopljen 7. prosinca 2007.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., 125/07., 75/07., 75/09., 79/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. dalje ZZP/07). Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO proizlazi da je Ugovor, koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO proizlazi da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan.

Prema odredbi članka 295. ZOO opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristila tuženica, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do iste dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP.

Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz čl. 96. st. 1. ZZP u svezi odredbi iz čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO, a kako proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2I gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 5,25% koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora.

Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tuženika bila određena i to u visini od 5,25%, a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci, te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne. Slijedom navedenog, nije bilo potrebe izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja.

7.Nije sporno da je ovoj parnici prethodio kolektivni spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem su donesene pravomoćne presude - presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2012. godine, djelomično potvrđena (glede promjenjivosti ugovorne kamate) presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a ova presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine.

Međutim, predmet navedenog kolektivnog spora je bila zaštita kolektivnih interesa potrošača koju je tamošnji tužitelj zahtijevao u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i to glede odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama tuženika. Izreka prvostupanjske presude, kojom je navedena zaštita i pružena tužiteljima, čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača (i glede valutne klauzule i glede promjenjivosti ugovorne kamate) vezano za ugovore o kreditima u kojima je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute.

Stoga se po nalaženju ovog suda pravomoćne presude u navedenom kolektivnom sporu ne odnose na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu u kojima je glavnica valutnom klauzulom vezanu uz neku drugu valutu, ili koji su proizašli iz ugovora o kreditima zaključenim u domaćoj valuti (u kunama).

Slijedom navedenog pravomoćne presude donesene u navedenom kolektivnom sporu nemaju nikakvog pravnog utjecaja na predmetnu parnicu u kojoj tužitelj traži pravnu zaštitu po ugovoru o kreditu zaključenom u domaćoj valuti - u kunama, zbog čega se niti tužitelj, temeljem odredbe čl.502.c ZPP-a, ne može u predmetnoj parnici pozivati na pravna shvaćanja izražena u odlukama iz navedenog kolektivnog spora, niti je sud u predmetnoj parnici, u skladu sa odredbom čl.118. Zakona o zaštiti potrošača - NN broj 41/14, 110/15 - dalje: ZZP/14), vezan pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

8.Tužitelj je u ovoj parnici tražio utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate jednostranom odlukom tuženika kao kreditora, i tražio je povrat onog što je dao (platio) tuženiku u izvršenju te ništetne ugovorne odredbe. Pravo tražiti utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe tužitelju pripada i temeljem općih propisa obveznog prava - odredbe čl.328. u svezi čl.322. ZOO/05, a pravo zahtijevati povrat danog u izvršenju ništetnog ugovora tužitelju pripada temeljem odredbe čl.323. st.1. ZOO/05.

Dakle, u ovom postupku je utvrđeno kako je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formulirao tuženik kao davatelj kredita, kako u predmetnom ugovoru o kreditu nisu utvrđeni (navedeni) egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope redovne kamate, i kako stranke ugovora o kreditu, ni prije zaključenja niti u vrijeme zaključenja ugovora, nisu pojedinačno pregovarale o navedenoj odredbi u tom smislu da je davatelj kredita pojasnio tužitelju kao korisniku kredita uslijed kojih parametara će se i na koji način mijenjati visina stope ugovorene kamate, slijedom čega je navedena ugovorna odredba bila nerazumljiva za korisnika kredita i potrošača te je ista posljedica postupanja tuženika koje je protivno načelu savjesnosti i poštenja što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - te se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu propisa - čl.81. st. 1. u svezi sa čl. 87. st. 1. ZZP/03 odnosno čl. 96. ZZP/07, čl.3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ, i čl.322. ZOO/05.

Prema tome, s obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao od tužitelja ugovornu kamatu temeljem navedene ništetne ugovorne odredbe - tj. prema stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je u skladu sa naprijed navedenim ta odredba nepoštena i ništetna, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćene kamate, odnosno pripada mu pravo na povrat danog u izvršenju navedene ugovorne odredbe, sve to kako je i propisano odredbom čl.323.st.1. ZOO/05.

9.Glede po tuženiku istaknutog prigovora zastare reći je kako ga ovaj sud ocjenjuje neosnovanim, jer je tužitelj tražio i utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora o kreditu, a kao posljedica te ništetnosti je nastao njegov zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih kamata, pa se u pogledu zastare taj rok računa od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.), a kako je o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti dijela ugovora o kreditu odlučeno ovom presudom evidentno je da nije protekao rok od pet godina za isplatu preplaćenih kamata kao posljedice ništetnosti dijela ugovora, a koji bi se računao u pogledu potraživanja tužitelja u odnosu na njegov zahtjev koji se prosuđuje prema pravilima o stjecanju bez osnove i za koji vrijedi rok zastare od pet godina.

10.Na temelju u spisu dostupne dokumentacije, vještakinja Ines Lozić (Centar za vještačenja d.o.o.) je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu te Promet po kreditu, ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 5,25% godišnje do 1.7.2008.,

- 6,30% godišnje do 1.7.2009.,

- 7,20% godišnje do 1.7.2011.,

- 6,95% godišnje do 1.7.2013.,

- 6,99 % godišnje do 1.1.2014.,

- 6,76% godišnje do 1.7.2014.,

- 6,50% godišnje do 1.1.2015.,

- 6,34% godišnje do 1.7.2015.,

- 6,19% godišnje do 1.1.2016.,

- 5,99% godišnje do 1.7.2016.,

- 5,89% godišnje do 1.1.2017.,

- 5,67% godišnje do 1.7.2017.,

- 5,42% godišnje do 1.1.2018.,

- 5,23% godišnje do 1.3.2018.,

- 4,00% godišnje do 1.7.2018.,

- 3,91% godišnje do 1.7.2019.,

- 3,70% godišnje do 1.1.2020.,

- 3,60% godišnje do 1.6.2020.,

- 3,00% godišnje do 1.8.2020.,

- 2,92% godišnje do 1.1.2021.,

- 2,86% godišnje do kraja utuženog razdoblja.

U razdoblju otplate kredita, posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od inicijalno 2.669,91 HRK do 3.268,65 HRK kao najvećeg iznosa anuiteta.

Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuitet. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na zadatak vještačenja, vještak uzima pozitivnu razliku u visini kamate u anuitetu koje je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na kamate u anuitetu koje je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope, koja predstavlja potraživanja tužitelja.

Vještak je na temelju dokumentacije u spisu sačinio usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunane sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama, sa anuitetima obračunanima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu.

Izračun preplata po mjesecima i godinama usporedbom stvarnog otplatnog plana koji je bio u primjeni u odnosu inicijalni otplatni plan u dijelu kamatne stope je dat u tabeli pa je tako na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak dao mišljenje na postavljeni zadatak:- Pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa, pozitivna razlika u iznosima koje je tužitelj više platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 5,25% iznosi 61.511,11 kn (stupac ‘16’ Tabele 1 nalaza). Tuženik je u svom podnesku predložio dopunu nalaza i mišljenja na način da vještak u svom izračunu iskaže i negativne razlike koje su nastale zbog promjene kamatne stope i to za period od 01.03.2018. pa do 01.03.2021. radi čega je spis predmeta upućen vještaku radi izračuna što je i učinjeno te vještačenjem utvrđeno da je u razdoblju otplate kredita do dana 10.2.2018. tužitelj je zbog promjene kamatne stope više platio kamate u iznosu 61.511,11 kn (Tabela 1.a. stupac '17', istovjetno izvornom vještačenju) te je u razdoblju od 12.03.2018.g. do 10.03.2021.g. manje platio kamate u iznosu 18.122,29 kn (Tabela 1.a. stupac '18') slijedom čega sveukupna razlika (više i manje) plaćene kamate u razdoblju otplate kredita zaključno do 10.03.2021.g. iznosi 43.388,82 kn (Tabela 1.a. stupac '16')

Tužitelj je podneskom od 21. veljače 2021. uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka kojim je s istih osnova (promjene kamatne stope) potraživao upravo iznos od 61.511,11 kuna s kamatama od dana kada je vršio uplate.

Kako je tužitelj banci plaćao ugovorene anuitete u kunama, to bi banka bila dužna vratiti tužitelju onaj iznos kuna koji je platio bez pravne osnove, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kojemu pripada kamata od dana dospijeća svakog pojedinog obroka, pa do isplate i to po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju C. za vještačenja d.o.o. (I. L.)

11.Što se tiče tzv. negativnih razlika je reći kako tuženik u ovom postupku nije iskazao postojanje ikakvog potraživanja, nije isticao prijeboj, protutužbu ili bilo kakav zahtjev u tom smislu pa ne postoji nikakav osnov da bi se vršilo ikakvo prebijanje ili umanjivanje iznosa koje je tuženik nesporno temeljem nepoštene ugovorne odredbe o kamati stekao od tužitelja. S druge strane, na strani tužitelja nema nikakvog stjecanja bez osnova pa da bi tužitelj imao nešto vraćati tuženiku jer je sva plaćanja vršio tužitelj, a ne tuženik.

Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu, a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Tome je dodati kako plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primio.

12.Prema članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti

U odnosu na navode tuženika da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača odgovoriti je kako je Ugovor o kreditu sklopio tužitelj kao fizička osoba bez naznake da bi postojala veza između ugovora s profesionalnom aktivnošću tužitelja te da je ugovorom određeno (članak 6.) da se Ugovor sklapa za kupnju stana, slijedom čega ovaj sud smatra da je time presumirano da je tužitelj potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača te da je kao fizička osoba sklopio pravni posao i da je djelovao na tržištu izvan eventualne svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, što tuženik ničim konkretnim nije osporio niti ponudio protudokaza.

Naime, u konkretnom slučaju ovaj sud je mišljenja da okolnost što je tužitelj sklopio ugovor kao fizička osoba za kupnju stana upravo upućuje na zaključak da se radi o presumpciji te da je tuženik trebao dokazati da bi se radilo o vezi ugovora s profesionalnom djelatnošću zainteresirane osobe.

13.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a.

Tužitelju zastupanom po punomoćniku trošak je odmjeren tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora, priloženi popis troška, odredbe Tbr. 7., 8., 9., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: OT) za slijedeće radnje: za sastav tužbe, sastav podneska od 18.listopada 2021. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu, pristup na ročište od 17.studenog 2021. podnesak od 21. veljače 2022. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka i uređuje zahtjev, pristup na ročište od 7. ožujka 2022., podnesak od 29. travnja 2022. kojim se očituje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka i pristup na ročište od 9. svibnja 2022. po 100 bodova ukupno 700 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna predstavlja iznos od 7.000,00 kuna, čemu je s naslova PDV-a valjalo dodati iznos od 1.750,00 kuna, što je ukupno 8.750,00 kuna čemu je s naslova troškova sudskog vještačenja valjalo dodati iznos od 2.000,00 kuna, pristojbu tužbe u iznosu od 200,00 kuna pa je tako ukupan trošak tužitelja 10.750,00 kuna koji mu je u obvezi nadoknaditi tuženik budući je tužitelj u parnici uspio.

Kamata na trošak sukladno čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ) teče od presuđenja.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 12. srpnja 2022.

S U T K I N J A :

Mirjana Rubić v. r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis