REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 662/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Šiljeg, odvjetnik u Pločama, protiv tuženika OTP banka d.d., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Krce & Orlić j.t.d. iz Dubrovnika, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1054/13 od 23. srpnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-69/11 od 17. svibnja 2013., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,
p r e s u d i o je:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu-kreditna partija 50-56-12769-8 od dana 15. srpnja 1997.godine, na iznos od 100.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, između prednika tuženika-Dubrovačke banke d.d. Dubrovnik kao vjerovnika te tužitelja LJ iz [adresa] kao solidarnog dužnika pod 2, ništetan u onom dijelu gdje se navodi da je solidarni dužnik, radi osiguranja tražbine vjerovnika prema dužniku IJ iz [adresa], suglasan da se temeljem ovog Ugovora može neposredno provesti prisilna ovrha na cjelokupnoj njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, odnosno, da su ništetne odredbe čl. 8. i čl. 12. Ugovora o kreditu od 15. srpnja 1997. godine.
II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 44.745,00 kuna u roku od 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"Žalba se uvažuje, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P. 69/11 od 17. svibnja 2013. godine tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
Nalaže se tužitelju platiti parnične troškove tuženiku u svoti od 48.120,00 kn u roku od 15 dana."
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), smatrajući pritom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a i 373.b ZPP, zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud uvaži reviziju tužitelja, te pobijanu presudu ukine i vrati predmet drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik pobija revizijske navode.
5. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-2992/14-2 od 7. veljače 2018. odbacio je reviziju tužitelja kao nedopuštenu. Ta odluka revizijskog suda ukinuta je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske odlukom broj U-III-1270/2018 od 26. svibnja 2022. te je predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.
5.1. Ustavni sud Republike Hrvatske gore navedenom odlukom broj U-III-1270/2018 od 26. svibnja 2022. u toč. 8. naveo je da je uvidom u spis Općinskog suda u Metkoviću broj P-69/11 utvrđeno da je na ročištu održanom 8. travnja 2013. doneseno raspravno rješenje kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu 398.000,00 kuna te da stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske nije mogao u predmetnoj stvari primijeniti odredbu sadržanu u čl. 40. st. 5. ZPP.
6. Revizija tužitelja nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
8.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.
9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu – kreditna partija 50-56-12769-8 od 15. srpnja 1997. godine sklopljenog između prednika tuženika, kao vjerovnika, te tužitelja LJ, kao solidarnog dužnika, u onom dijelu gdje se navodi da je solidarni dužnik, radi osiguranja tražbine vjerovnika prema dužniku VJ iz [adresa], suglasan da se temeljem Ugovora može neposredno provesti prisilna ovrha na cjelokupnoj njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, odnosno da su ništetne odredbe čl. 8. i 12. Ugovora o kreditu.
10. Drugostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje:
- da je Ugovor o kreditu zaključen između prednika tuženika i VJ, kao korisnika kredita, te AJ i tužitelja, kao solidarnih dužnika, kao i založnog dužnika RJ 15. srpnja 1997., a tužitelj je ovlastio banku da može bez ikakvog njegovog daljnjeg pitanja i sudjelovanja naplatiti dospjele tražbine sa svih depozitnih računa i da se radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveza, može neposredno provesti prisilna ovrha na cjelokupnoj njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini,
- da tužitelj temelji tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti na tvrdnji da on kao solidarni dužnik, nije potpisao ugovor o kreditu, iako ne spori da je potpisao mjenicu koja je bila sredstvo osiguranja ugovora o kreditu,
- da je grafološkim vještačenjem utvrđeno da tužitelj nije ispisao sporni potpis na str. 4 Ugovora o kreditu u rubrici "solidarni dužnik" pod rednim brojem "2".
11. Prema odredbi čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) ništetan je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, te moralu društva osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
12. Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenoga 2013. (Su-IV-127/13) zauzeto je pravno shvaćanje:
"Tužbenim zahtjevom se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti pravnog posla koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe jer je odredbom čl. 88. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano da se smatra da takav ugovor nije ni sklopljen."
13. Odredba čl. 88. ZOO propisuje:
"(1) Ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. (2) Strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava.
(3) Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen."
14. U konkretnom slučaju utvrđeno je da tužitelj nije potpisao predmetni Ugovor. Stoga se u smislu navedenih zakonskih odredbi ne radi o sklopljenom Ugovoru, slijedom čega isti niti ne može biti ništav, već je nepostojeći i bez ikakvih pravnih učinaka, pa je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje spornog Ugovora ništetnim.
15. Slijedom navedenog reviziju tužitelja trebalo je kao neosnovanu odbiti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.
Zagreb, 12. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
