REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 991/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko- upravni odjel, radi naknade štete odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1055/16-2 od 5. veljače 2018. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 946/11-18 od 15. srpnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 12. srpnja 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica od tužene zahtjeva naknadu štete u iznosu od 225.756,79 kuna s kamatama od 18. listopada 2010. godine do isplate, te je istom presudom naloženo tužiteljici da tuženoj, u roku od 15 dana, naknadi parnični trošak u iznosu od 13.620,00 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Premda tužiteljica revizijom pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tog revizijskog razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova. Iz tih navoda slijedi da tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.
8. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Predmet ovog postupka je naknada štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti majke tužiteljice za čiju su smrt prema navodima tužiteljice odgovorni pripadnici Hrvatske vojske za vrijeme vojne akcije „Oluja“.
10. U postupku do revizijskog utvrđeno je:
- da je majka tužiteljice TV pronađena mrtva u ... 1995. u mjestu ...,
- da ju je mrtvu pronašla upravo tužiteljica nakon čega je ista otpremljena na obdukciju u ...,
- da je u nalazu obdukcije kao uzrok njene smrti navedeno da je ista umrla prirodnom smrću,
- da je tužiteljica zahtjev za mirno rješenje spora podnijela tuženiku 18. listopada 2010.,
- da je tužiteljica tužbu podnijela 28. veljače 2011.
11. Pravilno su na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužiteljice prihvativši tuženikov prigovor zastare.
12. Odredbom čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine b. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO) potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina od kada je šteta nastala.
13. Zastarni rok od pet godina je počeo teći 26. kolovoza 1995. kada je tužiteljica doznala za smrt majke, subjektivni rok od tri godine je protekao 25. kolovoza 1998., a objektivni rok od pet godina je protekao 21. svibnja 2004. – zbog zaustavljanja zastarijevanja stupanjem na snagu Zakona o dopunama ZOO („Narodne novine“ broj 112/99) i Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata („Narodne novine“ broj 117/03), a koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003., a odredbom čl. 5. kojeg je propisano da ako je zastarijevanje naknade štete počelo teći prije 6. studenog 1999., ono nastavlja teći nakon stupanja na snagu tog zakona, a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
14. Nadalje je odredbom čl. 377. st. 1. ZOO propisano da zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva, a kada je šteta uzrokovana kaznenim djelom te je za kazneno gonjenje predviđen dulji rok zastare, onda kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja. Pravilno sudovi navode da se u konkretnom slučaju ovaj zastarni rok ne može primijeniti jer postojanje kaznenog djela i odgovornosti počinitelja nije utvrđeno pravomoćnom presudom kaznenog suda, a parnični sud nije ovlašten sam utvrđivati je li šteta nastala kaznenim djelom i je li počinitelj odgovoran za izvršenje toga kaznenog djela.
15. Stoga su sudovi pravilno primjenjujući odredbu čl. 376. ZOO odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu.
Zagreb, 12. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
