REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1097/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednika pokojne AŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tužene OŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Krunoslav Vukšić, odvjetniku u Osijeku, radi povrata dara i namirenja nužnog dijela, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1615/2017 od 15. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1096/2016-7 od 23. ožujka 2017., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1615/2017 od 15. veljače 2018. i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1096/2016- 7 od 23. ožujka 2017. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u točki I. izreke koji se odnosi na utvrđenje da je sklapanjem s pokojnom DŠ Ugovora o darovanju nekretnina od 26. svibnja 2003. te prihvaćanjem ustupljenih joj nekretnina od strane pokojne DŠ rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku broj O-1501/96-9 koje postalo pravomoćno 28. svibnja 2005, povrijeđeno pravo prednice tužitelja na nužni dio iza smrti ostaviteljice DŠ, zatim u točkama III., IV., V i VI. (odluka o parničnom trošku) izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Revizija se odbacuje kao nedopuštena u preostalom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u točkama I. i II. izreke u dijelu kojim je traženo utvrđenje da je raspolaganjem tužene iznosom od 2.900,00 kuna kojeg je tužena podigla s tekućeg računa pokojne DŠ 1. srpnja 2012., kao i u dijelu kojim je traženo naložiti tuženoj vraćanje u ostavinsku masu navedenog novčanog iznosa i uračunavanje tog iznosa u njen nasljedni dio radi namirenja povrijeđenog nužnog dijela AŠ te izdvajanje iznosa od 725,00 kuna te isplata tog iznosa prednici tužitelja sa zakonskom zateznom kamatom od 2. srpnja 2012. do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je u točki I. izreke raženo utvrđenje da je raspolaganje tužene iznosom od 2.900,00 kuna kojeg je ona podigla s tekućeg računa pokojne DŠ 1. srpnja 2012., sklapanjem s pokojnom DŠ Ugovora o darovanju nekretnina od 26. svibnja 2003. ovjerenog po javnom bilježniku Zdenki Pavelić Musa pod brojem OV- 8088/03 od 26. svibnja 2003. te prihvaćanjem ustupljenih joj nekretnina od strane pokojne DŠ rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku od 9. travnja 2003. broj O-1501/96-9 koje je postalo pravomoćno 28. svibnja 2003., povrijeđeno pravo tužiteljice na nužni dio iza smrti ostaviteljice DŠ. Nadalje je odbijen i zahtjev u točki II. izreke kojim je traženo naložiti tuženoj vraćanje u ostavinsku masu novčanog iznosa od 2.900,00 kuna kojeg je podigla s tekućeg računa pokojne DŠ 1. srpnja 2012. i uračunavanje tog iznosa u njen nasljedni dio radi namirenja povrijeđenog nužnog dijela prednice tužitelja te kojim je traženo izdvajanje iznosa od 725,00 kuna koji u naravi čini ½ zakonskog dijela koji pripada nužnom nasljedniku i isplata tog iznosa prednici tužitelja sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. srpnja 2012. do isplate. Tužbeni je zahtjev odbijen i u točki III. izreke kojim je traženo naložiti tuženoj OŠV vraćanje darovanja učinjenog joj od pokojne DŠ Ugovorom o darovanju od 26. svibnja 2003. ovjerenog po javnom bilježniku Zdenki Pavelić Musa pod brojem OV-8088/03 od 26. svibnja 2003. kojim joj je darovana ½ dijela nekretnine pok. DŠ, u naravi 6/12 nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to nekretnina u [adresa], koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], ZK tijelo II - 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) u naravi stan "A" (nalazi se u prizemlju zgrade), a sastoji se od sobe s 16,80 m², sobe s 19,32 m², kuhinje s 11,20 m², predsoblja s 8,40 m², kupaone i WC s 5,33 m², ostave s 3,94 m², zatvorene verande s 9,92 m², ostave s 1,40 m2, tavana s 35,40 m², garaže i dvije drvarnice sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], a koje nisu upisane u zemljišne knjige, kao i naknadno odredivi razmjerni suvlasnički dio kč. br. [katastarska čestica], na kojoj se nalaze predmetne nekretnine, sve to u polovici zakonskog dijela, dakle u naravi 3/24 predmetne nekretnine, sve radi namirenja povrijeđenog nužnog dijela prednice tužitelja u ostavinskom postupku iza pok. DŠ. Nadalje, je tužbeni zahtjev odbijen i u točki IV. izreke kojim je traženo naložiti tuženoj vraćanje darovanja učinjenog joj ustupom od pokojne DŠ rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku od 9. travnja 2003. pod brojem O-1501/96-9 koje je postalo pravomoćno 28. svibnja 2003. i kojim joj je darovana 1/3 ½ dijela nekretnine pokojnog oca NŠ, u naravi 2/12 nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to nekretnina u [adresa], koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], ZK tijelo II - 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) u naravi stan "A" (nalazi se u prizemlju zgrade), a sastoji se od sobe s 16,80 m², sobe s 19,32 m², kuhinje s 11,20 m², predsoblja s 8,40 m², kupaone i WC s 5,33 m², ostave s 3,94 m², zatvorene verande s 9,92 m², ostave s 1,40 m², tavana s 35,40 m², garaže i dvije drvarnice sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], a koje nisu upisane u zemljišne knjige, kao i naknadno odredivi razmjerni suvlasnički dio kč. br. [katastarska čestica] na kojoj se nalaze predmetne nekretnine i to u polovici zakonskog dijela, dakle u naravi 1/24 predmetne nekretnine, sve radi namirenja tužiteljičinog povrijeđenog nužnog dijela u ostavinskom postupku iza pokojne DŠ. Naposljetku, tužbeni je zahtjev odbijen i u točki V. kojom je traženo utvrđenje da je prednica tužitelja AŠ vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to nekretnine u [adresa], koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], ZK tijelo II - 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) u naravi stan "A" (nalazi se u prizemlju zgrade), a sastoji se od sobe s 16,80 m², sobe s 19,32 m², kuhinje sa 11,20 m², predsoblja s 8,40 m², kupaonice i WC s 5,33 m², ostave sa 3,94 m², zatvorene verande s 9,92 m², ostave s 1,40 m², tavana s 35,40 m², garaže i dvije drvarnice sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], a koje nisu upisane u zemljišne knjige, kao i naknadno odredivi razmjerni suvlasnički dio kč. br. [katastarska čestica], na kojoj se nalaze predmetne nekretnine, i to u 4/24 predmetne nekretnine, kao i kojim je traženo obvezati tuženu na izdavanje isprave podobne za zemljišnoknjižni upis suvlasničkih dijelova prednici tužitelja nekretnine koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki VI. izreke naloženo prednici tužitelja naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 3.212,00 kuna.

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba prednice tužitelja EŠ te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači, a tek podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tužena je odgovorila na reviziju predloživši da se revizija odbaci kao nedopuštena ili odbije kao neosnovana.

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Prema odredbi članka 382. stavka 2. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanredna reviziju), primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i rješenje se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

7. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe članka 382. stavka 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. Tužitelj u reviziji postavlja dva pitanja:

- je li ustup sunasljedniku u ostavinskom postupku u svojoj biti darovanje iz članka 72. Zakona o nasljeđivanju ili se ustup sunasljedniku u ostavinskom postupku treba smatrati ugovornim ustupom iz članka 109. Zakona o nasljeđivanju;

- teče li zastarni rok za podizanje tužbe radi povrata nužnog dijela ukoliko je tužitelj zahtjev za povratom nužnog dijela iz članka 84. Zakona o nasljeđivanju postavio tijekom ostavinskog postupka unutar roka od tri godine, a isti ostavinski postupak je nakon toga bio prekinut rješenjem suda, kao i prekida li se zastarni rok podnošenjem zahtjeva u ostavinskom postupku sukladno članku 84. Zakona o nasljeđivanju ili isključivo podnošenjem tužbe?

8.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje revident ukazuje da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda na kojem je utemeljena pobijana presuda suprotno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženog u odluci broj Rev-532/2011-2 od 10. lipnja 2014. i presudi Županijskog suda u Zadru broj Gž-1411/2016-2 od 10. siječnja 2017. U odnosu, pak, na drugo postavljeno pitanje, revident ističe da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi protivno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u presudi broj Rev-210/1994-2 od 7. rujna 1995., rješenju broj Rev-252/1994-2 od 29. svibnja 1997., kao i presudi Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1117/2017-2 od 10. kolovoza 2017.

9. Između parničnih stranaka tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da su prednica tužitelja i tužena sestre te da je između njihove majke, sada pokojne DŠ, i tužene OŠV sklopljen Ugovor o darovanju 26. svibnja 2003. Pored ovih nespornih činjenica, u postupku su utvrđene sljedeće pravno odlučne činjenice:

- da je iza smrti oca prednice tužitelja i tužene, pokojnog NŠ koji je preminuo **.**.1996., vođen ostavinski postupak u kojem su kao nasljednice sudjelovale njihova pokojna majka, kao supruga te prednica tužitelja i tužena kao njegova djeca,

- da je taj postupak okončan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju broj O-1501/16- 9 od 9. travnja 2003. kojim je utvrđeno da imovinu pokojnog NŠ čine i nekretnine koje su predmet ovog spora za ½ dijela,

- da su njegovim nasljednicama proglašene tužena OŠV za 2/3 dijela i prednica tužitelja AŠ za 1/3 dijela, i to nakon što je majka stranaka i supruga pokojnog NŠ, DŠ, svoj dio nasljedstva od 1/3 ustupila svojoj kćerki OŠV, što je ona prihvatila,

- da su 26. svibnja 2003. Ugovor o darovanju sklopile pokojna majka prednice tužitelja DŠ i tužena i da je tim Ugovorom DŠ svoj dio tj. ½ označene nekretnine darovala svojoj kćerki, tuženoj, kao daroprimcu,

- da je pokojna DŠ umrla **.**.2012.,

- da je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 11. studenoga 2016. nakon što je na to upućena rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj O-1450/2016-8 od 5. rujna 2016. donesenim u ostavinskom postupku iza pokojne DŠ.

10. Na temelju naprijed utvrđenih činjenica sud je prvog stupnja ocijenio da, s obzirom da je sada pokojna DŠ ustupila za života, u ostavinskom postupku iza smrti svoga supruga, pokojnog NŠ, svoj dio 1/3 sporne nekretnine svojoj kćerki, ovdje tuženoj, a na to se rješenje nitko nije žalio i isto je postalo pravomoćno, sukladno odredbi članka 108. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN/03), tužitelj sada ne može temeljem zakona tražiti vraćanje ustupljenog dijela sada pok. DŠ tuženici, pa je ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen. Pritom su sudovi ocijenili da ustupljeni dio ne može predstavljati ostavinu pokojne DŠ.

11. Što se zaštite nužnog dijela prednice tužitelja u vezi sa zaključenjem spomenutog Ugovora o darovanju od 26. svibnja 2003., sudovi su odbili taj zahtjev pozivom na odredbu članka 84. ZN/03 smatrajući da je nastupila zastara zahtjeva za povrat dara jer je od smrti ostaviteljice proteklo više od tri godine budući da je ostaviteljica umrla **.**.2012., a ovaj je postupak pokrenut tužbom od 11. studenoga 2016.

12. Prema ocjeni revizijskog suda, revizija nije dopuštena u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda, a kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu točke I. izreke i točki II. izreke koji se odnosi na utvrđenje da je raspolaganjem iznosom od 2.900,00 kuna povrijeđeno pravo prednice tužitelja na nužni dio iza smrti pokojne DŠ i vraćanje u imovinsku masu ovog iznosa, kao i izdvajanje iznosa od 725,00 kuna te isplata prednici tužitelja s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Naime, u odnosu na ovaj dio pobijane presude revizija ne sadrži pitanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti sadrži razloge važnosti, što su ključne pretpostavke za dopuštenje izvanredne revizije. Stoga je u ovom dijelu reviziju tužitelja valjalo odbaciti temeljem odredbe članka 392.b stavaka 2. i 3. ZPP.

13. U odnosu na ostali dio pobijane presude kojim su odbijeni zahtjevi prednice tužitelja iz točaka I. izreke, i to u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da je raspolaganjem tužene sklapanjem s prednicom stranaka Ugovora o darovanju od 1. srpnja 2012. te prihvaćanjem ustupljenih joj nekretnina od strane pokojne DŠ rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku poslovni broj O- 1501/96-9 od 9. travnja 2003., zatim točaka III., IV., V. tužbenog zahtjeva, pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda nisu podudarna s pravnim shvaćanjima ovoga suda. Naime, u odnosu na zahtjev tužitelja za zaštitom nužnog dijela u vezi sa zaključenjem Ugovora o darovanju od 26. svibnja 2003., kod odbijanja tužbenog zahtjeva sudovi su, u primjeni odredbe članka 84. ZN/03, podnošenje zahtjeva za povrat dara vezali isključivo uz trenutak podnošenja tužbe na koju je prednica tužitelja upućena iz ostavinskog postupka ne utvrđujući kada je u ostavinskom postupku tužiteljica istakla taj zahtjev, a sasvim je sigurno da ga je istakla prije podnošenja tužbe jer je to bila i trebala biti pretpostavka upućivanja na parnicu. Prednica tužitelja je, osim toga, već u tužbi predložila dokaz uvidom u ostavinski spis Općinskog suda u Osijeku broj O-1450/2016 koji se vodi iza smrti pokojne prednice stranaka, ali sud prvog stupnja taj dokaz nije prihvatio očito zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni odredbe članka 84. ZN/03 prema kojem je zastaru zahtjeva pogrešno vezao uz trenutak podnošenja tužbe, a ne podnošenja zahtjeva za povrat dara, što je imalo za posljedicu onemogućavanje tužitelja u raspravljanju budući da sud, i to bez obrazlaganja razloga za takvo postupanje, nije izveo dokaz koji je predložen u tužbi i na temelju kojeg je dokaza na pouzdan način bilo moguće utvrditi pravno relevantne činjenice odlučne za pravilnu primjenu odredbe članka 84. ZN/03. Na taj su način sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP.

14. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova koje je proizašlo iz takvog pristupa nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženim u rješenju broj Rev 252/1994-2 od 29. svibnja 1997., na koje revident s pravom ukazuje, a prema kojem - podnošenje zahtjeva za vraćanje dara zbog povrede nužnog dijela u ostavinskom postupku ima učinak na tijek roka u kojem se zahtjev može ostvariti jer pravovremeno isticanje zahtjeva u ostavinskom postupku utječe da rok zastare prestaje teći. Kako se, dakle, o spornom pravnom pitanju tijeka zastarnog roka za podizanje tužbe radi povrata nužnog dijela ovaj sud već izjasnio, a pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda u ovom dijelu nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, valja ocijeniti da je drugo postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je u tom smislu u ovom dijelu revizija tužitelja dopuštena. Stoga je u ovom dijelu valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude temeljem odredbe članka 394. stavka 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. I u odnosu na prvo postavljeno pitanje je li ustup sunasljednika u ostavinskom postupku u svojoj biti darovanje u smislu odredbe članka 72. ZN, revizijski je sud već izrazio pravno shvaćanje u presudi broj Rev 532/2011-2 od 10. lipnja 2014. (istina u primjeni odredbe članka 34. Zakona o nasljeđivanju - "Narodne novine" broj 52/71, 47/78, 53/91, 56/00, koja je sadržajno, u bitnom, podudarna s odredbom članka 72. ZN/03, pa je primjenjiva i u konkretnom slučaju). Naime, u toj je odluci izraženo pravno shvaćanje da se darom smatra i odricanje od nasljedstva, oproštaj duga, ono što je ostavitelj za vrijeme svog života dao nasljedniku na ime nasljednog dijela ili radi osnivanja ili proširenja kućanstva ili radi obavljanja zanimanja kao i svako drugo raspolaganje bez naknade. Štoviše, sadržaj ove odluke upućuje da se darom ima smatrati i ustup nasljednog dijela drugom nasljedniku, zapravo sva besplatna raspolaganja. U tom smislu pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovog suda, pa je zaključiti da je i prvo postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i opravdava dopuštenje izvanredne revizije i intervenciju revizijskog suda.

16. I u odnosu na ovaj zahtjev, opet zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi nisu utvrđivali kada je prednica tužitelja u ostavinskom postupku podnijela zahtjev za povrat dara, dakle pretpostavke iz članka 84. ZN, čime je i u ovom slučaju počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP zbog čega je i u ovom dijelu valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sud prvog stupnja na ponovno suđenje temeljem odredbe članka 394. stavka 1. ZPP.

17. U nastavku će postupka prvostupanjski sud na prikladan način otkloniti uočenu bitnu postupovnu povredu imajući na umu pravna shvaćanja na koja upućuje revizijski sud te će potom ponovno odlučiti o osnovanosti preostalog dijela tužbenog zahtjeva.

18. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o parničnom trošku jer je ona vezana uz ishod postupka (argument iz članka 154. stavka 1. ZPP) koji u okolnostima ukidanja nižestupanjskih presuda za sada nije poznat.

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić