REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 944/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Kovačiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1184/16-2 od 17. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P- 3075/10-96 od 13. travnja 2016., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena u odnosu na odluku o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju SG na ime naknade neimovinske štete iznos od 210.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. kolovoza 2012. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju SG zakonske zatezne kamate na iznos od 200.000,00 kn od 01. kolovoza 2012. godine do 03. veljače 2014. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju SG zakonske zatezne kamate na iznos od 50.000,00 kn od 01. kolovoza 2012. godine do 15. listopada 2015. godine po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplaćivati tužitelju SG rentu na ime trajne tuđe pomoći u iznosu od 972,00 kn mjesečno, počevši od 01. srpnja 2012. godine pa dok će za to postojati zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke dužan isplatiti u jednokratnom iznosu s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućim od 13. travnja 2016. godine pa do isplate, a buduće obroke do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku po navedenoj stopi od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju SG na ime naknade imovinske štete s osnova troškova nabave proteze iznos od 33.905,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. prosinca 2012. godine do isplate te s osnova troškova rehabilitacije daljnji iznos od 9.093,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. svibnja 2013. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO-a od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

VI Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 111.190,94 kn. VII Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 80.904,14 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. travnja 2016. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“

te je riješeno:

„I Tužba je povučena za iznos od 377.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete, za iznos od 85.860,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, za iznos od 378,00 kn mjesečno s osnova naknade trajne tuđe pomoći.

II Oslobađa se tužitelj od troškova plaćanja sudskih pristojbi.“

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu. U nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostala je neizmijenjena.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava kao i odluke o troškovima postupka, sve na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14– dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, te nije dopuštena u odnosu na odluku o troškovima postupka.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

8. Opširni revizijski navodi tuženika su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka koji su suprotni činjeničnim utvrđenjima i zaključcima nižestupanjskih sudova. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi tuženika u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

9. Okolnost da tuženiku nije prihvatljiva odluka i obrazloženje drugostupanjskog suda presudu ne čini nerazumljivom, kao što i tuženikova interpretacija provedenih dokaza drugačija od one kako su ju utvrdili sudovi ne znači da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili da ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

10. Potrebno je, također, naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP-a) kao i na ocjenu dokaza (u pravilu) pridržano za prvostupanjski sud koji prema svojem uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a).

11. Nižestupanjski sudovi nisu počinili niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju upućuje tuženik.

11.1. Bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Ova povreda može biti počinjena bilo kojim nezakonitim postupanjem, koje ima za posljedicu nemogućnost raspravljanja, odnosno u širem smislu nemogućnost ostvarivanja svojih prava na pristup sudu te prava na pošteno i pravično suđenje.

11.2. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, time što sud nije ponovno saslušavao vještake i odredio provođenje novog medicinskog vještačenja na okolnost tuđe pomoći i njege.

11.3. Prvostupanjski sud je na okolnost osnovanosti zahtjeva tužitelja za naknadom za tuđu pomoć i njegu proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Cesarcu. Nakon što je vještak dao svoj pismeni nalaz i mišljenje, sud je odredio i usmeno obrazlaganje nalaza i mišljenja po navedenom vještaku.

11.4. Nakon što je nalaz vještaka dr. Cesarca u kojem vještak zaključuje da tužitelju nije potrebna trajna tuđa pomoć i njega iz razloga što je osposobljen za tzv. samopomoć, obrazlažući mišljenje tvrdnjom da su teške fizičke posljedice kod tužitelja ocijenjene visokim postotkom smanjene životne aktivnosti što podrazumijeva da određene aktivnosti ne može obavljati, a određene može uz ulaganje pojačanih napora, prvostupanjski sud je na prijedlog tužitelja odredio izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po prof. dr. sc. Tudoru, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelju potrebna tuđa pomoć i njega u obavljanju uobičajenih svakodnevnih životnih aktivnosti kao i osobnih higijenskih potreba najmanje 2 sata dnevno. Na prijedlog tuženika sud je i usmeno saslušao vještaka prof.dr.sc. Tudora.

11.5. Sud je u okviru dispozicije stranaka ovlašten odlučiti koji će dokaz provesti radi utvrđivanja određene činjenice, te je jedino sud ovlašten (i dužan) ocijeniti objektivnost provedenog dokaza, pa i kada se radi o nalazu i mišljenju vještaka kojeg je odredio jer ne raspolaže stručnim znanjem i to logičkom ocjenom dokaza prema stanju ostalih utvrđenih činjenica drugim dokazima koje sud ocjenjuje objektivnim.

11.6. Nižestupanjski sudovi su u obrazloženju svojih presuda jasno obrazložili razloge zbog kojih nisu prihvatili nalaz vještaka dr. Cesarca kao i razloge zbog kojih su prihvatili nalaz i mišljenje prof. dr. sc. Tudora pa stoga nisu počinili bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Time što u toj situaciji nije provedeno usuglašavanje nalaza vještaka tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, niti mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, jer je imao (i iskoristio) mogućnost iznijeti primjedbe na nalaz vještaka prof. dr. sc. Tudora koje je vještak argumentirano otklonio prilikom usmenog obrazlaganja i dopune nalaza 14. prosinca 2015.

12. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete koju je kao vozač motocikla pretrpio u prometnoj nezgodi 29. siječnja 2008. za čiji nastanak je odgovoran osiguranik tuženika.

14. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj 29. siječnja 2008. stradao kao vozač motocikla u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika na način da je, pretjecanjem teretnog vozila s priključnim vozilom preko središnje neisprekidane kolničke crte a da se prethodno nije uvjerio da pretjecanje može obaviti, prednjim i lijevim bočnim dijelom osobnog automobila udario u prednji lijevi dio motocikla kojim je upravljao tužitelj, uslijed čega je tužitelj zajedno s motociklom oboren na tlo, te je nastavio klizati po kolniku i pritom zadobio prijelom lijeve potkoljenice,

- da je osiguranik tuženika proglašen krivim pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-334/08 od 16. srpnja 2008. zbog počinjenja kaznenog dijela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće, te je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora;

- da je nesporno tuženik, kod kojeg je vozilo štetnika bilo osigurano u trenutku prometne nezgode, u potpunosti odgovoran tužitelju za naknadu štete;

- da je medicinskim vještačenjem po dr. Željku Cesarcu utvrđeno da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio ozljedu nagnječenja lijeve potkoljenice s otvorenim prijelomom III B stupnja, što podrazumijeva opsežno oštećenje mekog tkiva i koštane strukture i djelomično oštećenje neurovaskularnih struktura, radi koje je provedeno mukotrpno liječenje po kautelama i algoritmu liječenja ozljeda takvog tipa kroz pet godina u okviru kojeg su izvršeni brojni operativni zahvati, redoviti prijevoji, antibiotska-ciljana terapija, proces elongacije kosti i opetovana oksigenoterapija u cilju spašavanja ozlijeđenog ekstremiteta, što sve zbog dominantne komplikacije u smislu razvoja upalnog koštanog procesa koja je ugrožavala opće stanje i život tužitelja nije dovelo do očuvanja ekstremiteta pa je u travnju 2011. učinjena amputacija u nivou potkoljenice, nakon čega su uslijedile komplikacije u vidu nekroze bataljka koje su iziskivale konzervativnu terapiju i kirurško liječenje radi korekcije bataljka, odnosno reamputacije; da je tijekom liječenja koje je završeno u srpnju 2012. tužitelj proveo 420 dana na bolničkom liječenju i da je obavljeno 10 velikih operativnih zahvata i nespecificirani broj terapeutskih postupaka - nekrektomija, učestalih prijevoja, antibiotske terapije, fizikalne terapije, oksigenoterapije, segmentalni transport kosti, pripreme i aplikacije proteze, uslijed čega je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 25-30 dana neposredno po ozlijedi i po izvršenim većim operativnim zahvatima i fazama upalnih komplikacija, bolove srednjeg intenziteta 50-60 dana u daljnjim fazama nakon manjih operativnih zahvata i komplikacija u tijeku liječenja i opetovanih i produženih fizikalnih terapija kako nakon ozljede tako i nakon operativnog zahvata amputacijom i aplikacije proteze u dva navrata, te bolove slabijeg intenziteta unutar izrazito dugog vremenskog perioda vezano uz brojne neugodnosti tijekom liječenja u razdoblju od 20-24 mjeseci; da je kod tužitelja zaostalo naruženje jakog stupnja zbog eksponiranosti amputiranog ekstremiteta u ljetnim mjesecima i radi korištenja proteze obzirom na evidentno šepanje i ožiljka na stražnjem dijelu desne strane grudnog koša zaostalog radi uzimanja dijela tkiva u dužini od 35 cm; da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u razdoblju od 12-15 mjeseci kroz 4-5 sati dnevno, potom u razdoblju od 15-18 mjeseci 3-4 sata dnevno, te povremena pomoć do srpnja 2012. oko 2 sata dnevno; da mu je trajno smanjena opća životna aktivnost 42-45% uzimajući u obzir klinički status, životnu dob i zanimanje a koje obuhvaća ne samo gubitak dijela ekstremiteta nego i potrebu izrazito pojačanog ulaganja napora u svim aktivnostima svakodnevnog života koje uključuju duži hod, svladavanje neravnog terena, stepenica, izlazaka iz kuće i dr.;

- da je medicinskim vještačenjem po prof. dr. sc. VG utvrđeno da je tužitelj pretrpio primarni egzistencijalni (smrtni) strah jakog intenziteta u trajanju od 1 minute, sekundarni strah jakog intenziteta od trenutka spoznaje da ne može ustati na noge do primarnog medicinskog zbrinjavanja u trajanju od 1 sat i sekundarni strah srednjeg intenziteta tijekom hospitalizacije i svih medicinskih intervencija s upitnim i nesigurnim prognozama u liječenju do 11. studenog 2008. kada se prvi puta javio psihijatru koji je dijagnosticirao duševni poremećaj i ordinirao lijekove koji reduciraju i intenzitet straha, nakon čega strah postaje dijelom psihičkog poremećaja pod dijagnozom Posttraumatskog stresnog poremećaja radi kojeg je tužitelj liječen antidepresivima, anksioliticima i hipnoticima, te je zbog kronifikacije stanja kod tužitelja utvrđena dijagnoza Trajne promjene osobnosti i Poremećaja prilagodbe koje se manifestiraju u depresivnom raspoloženju, gubitku volje i interesa, padu životnog elana, izolaciji iz socijalne sredine, gubitku samopouzdanja i samopoštovanja, osjećaju ovisnosti o drugima i postaju trajni obrazac ličnosti i da je zbog trajnog deficita u osobnom, obiteljskom, radnom i socijalnom funkcioniranju tužitelju smanjena životna aktivnost s psihijatrijskog aspekta 30-35%;

- da je usmenim obrazloženjem nalaza dr. Željka Cesarca i prof. dr. sc. Klementine Ružić ocjena smanjene životne aktivnosti tužitelja objedinjena sa stajališta tjelesnog i duševnog zdravlja i utvrđena u omjeru od 60-65%;

- da se vještak dr. Željko Cesarec u nalazu i mišljenju izjasnio da tužitelju nije potrebna trajna pomoć i njega druge osobe uz obrazloženje da su teške fizičke posljedice tužitelja ocijenjene visokim brojčanim umanjenjem smanjene životne aktivnosti, što podrazumijeva nemogućnost obavljanja određenih radnji i otežano obavljanje određenih aktivnosti, pa kako je tužitelj osposobljen za tzv. samopomoć to može samostalno obavljati osnovne radnje i aktivnosti svakodnevnog života (higijenu, odijevanje, obuvanje, upravljanje automobilom, kretanje na određene kraće relacije);

- da je medicinskim vještačenjem po prof. dr. sc. Antonu Tudoru utvrđeno, uzimajući u obzir amputaciju lijeve potkoljenice uz značajno ograničenu pokretljivost i bolnost lijevog koljena i bataljka potkoljenice, odnosno utvrđenu fleksijsku kontrakturu bataljka lijeve potkoljenice u koljenu od oko 25 stupnjeva i daljnju fleksiju u koljenu do 90 stupnjeva i bolnost lijevog koljena i bataljka koja se pojačava kod napora, tužitelj općenito teško pokretan iako je opskrbljen potkoljeničnom protezom, radi čega mu je potrebna trajna tuđa pomoć i njega u obavljanju uobičajenih svakodnevnih aktivnosti koje uključuju kretanje u trajanju od 2 sata dnevno počevši od srpnja 2012. nadalje i da tužitelj tu potrebu ne bi imao samo kada bi mirovao, ležao ili sjedio;

- da je na temelju nalaza dr. Željka Cesarca utvrđeno da je nabava nove proteze koju je financirao tužitelj bila medicinski indicirana zbog promjena muskulature bataljka, promjena u ležištu proteze i općeg stanja tužitelja, što je i uobičajeno kod pacijenata koji koriste takva pomagala i da je bilo nužno provesti rehabilitacijsko liječenje za koje je tužitelj snosio trošak, te da će isto biti nužno provoditi i nastavno u daljnjem životu u svrhu redovnog održavanja zdravstvenog statusa tužitelja.

15. Nižestupanjski sudovi su na temelju navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih bolova i nelagoda tijekom izrazito dugotrajnog i intenzivnog liječenja (više od 1500 dana), uzimajući u obzir brojnost operativnih zahvata u okviru kojih je tužitelju amputirana potkoljenica i izvršena reamputacija potkoljenice, brojnost medicinskih zahvata tijekom obrada i dugotrajnih hospitalizacija (420 dana) i brojnost terapijskih postupaka utvrdili da tužitelju pripada po toj kvalifikatornoj okolnosti naknada u iznosu od 90.000,00 kn, te cijeneći intenzitet i trajanje straha iznos od 60.000,00 kn, duševnih bolova zbog naruženja jakog stupnja zbog eksponiranosti amputiranog ekstremiteta u pojedinim godišnjim dobima ali i neprekidnoj eksponiranosti u vidu evidentnog šepanja i ožiljka duljine 35 cm na području stražnjeg dijela grudnog koša u iznosu od 40.000,00 kn, te po kvalifikatornoj okolnosti duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti cijeneći pritom da je tužitelj stradao u dobi od 49 godina, da je umirovljen, da je onemogućen u aktivnostima kojima se bavio (pripadnik Gorske službe spašavanja, skijanje, alpinizam, planinarenje, paragliding, ples) i stupnjem utvrđenog smanjenja sa tjelesnog i psihijatrijskog aspekta iznos od 320.000,00 kn, odnosno da tužitelju s osnova naknade neimovinske štete pripada ukupno 510.000,00 kn. Obzirom je tuženik isplatio tužitelju po tom osnovu 200.000,00 kn 3. veljače 2014. i 50.000,00 kn 15. listopada 2015. i da su se stranke sporazumjele da se ukupno utvrđeni iznos naknade po tom osnovu umanji za kapitalizirani iznos naknade koju tužitelj ostvaruje s osnova tjelesnog oštećenja od 50.000,00 kn, to je prvostupanjski sud obvezao tuženika isplatiti tužitelju s osnova naknade neimovinske štete iznos od 210.000,00 kn primjenom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine br.: 35/05, 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO) sa zateznom kamatom tekućom od 1. kolovoza 2012. do isplate i zateznu kamatu na isplaćeni iznos naknade od 200.000,00 kn tekuću od 1. kolovoza 2012. do 3. veljače 2014. i na iznos od 50.000,00 kn tekuću od 1. kolovoza 2012. do 15. listopada 2015. primjenom čl. 1103. ZOO-a (Narodne Novine br.: 125/11, 78/15).

Na ime naknade za tuđu pomoć i njegu sudovi obvezali tuženika isplaćivati tužitelju po tom osnovu mjesečni iznos od 972,00 kn počevši od srpnja 2012. nadalje primjenom čl. 1095. st. 2. ZOO-a, cijeneći primjenom čl. 223. ZPP-a sat pomoći i njege u iznosu od 18,00 kn.

Nadalje su obvezali tuženika isplatiti tužitelju trošak nabave modulske proteze u iznosu od 33.905,00 kn primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO-a jer je prema nalazu i mišljenju vještaka dr. Željka Cesarca nabava proteze bila medicinski indicirana, uzimajući pritom u obzir očitovanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 3. veljače 2016. iz kojeg proizlazi da tužitelj nije mogao ostvariti pravo na besplatnu nabavu proteze za potkoljenicu, sa zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2012. kada je tužitelj istu platio primjenom čl. 1086. ZOO-a i troškove rehabilitacije u iznosu od 9.093,70 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2013.

16. U revizijskom stadiju postupka sporna je pravilna primjena odredbe čl. 1095. i 1100. ZOO. Tuženik u reviziji tvrdi da je visina naknade dosuđena u previsokom iznosu u odnosu na sve vidove nematerijalne kao i materijalne štete.

17. Upravo suprotno navodima revizije, iz obrazloženja i prvostupanjske i drugostupanjske presude proizlazi da se kod odlučivanja o visini naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah, duševne bolove zbog smanjene opće životne aktivnosti kao i materijalne štete, potrebe za tuđom pomoći i njegom, te trošak nabave modulske proteze sud rukovodio činjenicom da je tužitelj doživio teške tjelesne ozljede u srednjoj životnoj dobi, uzeo je u obzir intenzitet straha kojeg je tužitelj preživio, vrijeme u kojem je tužitelj trpio fizičke bolove kao i mišljenje medicinskog vještaka o potrebnoj tuđoj pomoći i njezi. U odnosu na potrebu nabave modulske proteze sud je od HZZO primio očitovanje iz kojeg proizlazi da tužitelj nije mogao ostvariti pravo na besplatnu nabavu proteze za potkoljenicu pa je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a tuženik obvezan isplatiti tužitelju trošak nabave pomagala sa zateznom kamatom od 18. prosinca 2012. primjenom čl. 1086. ZOO-a. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju troškove rehabilitacije, a tuženik nije dokazao u kojoj zdravstvenoj ustanovi je tužitelj mogao u okviru ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje ostvariti pravo na tu vrstu i kvalitetu rehabilitacije koja je tužitelju nužna za održavanje zdravstvenog stanja.

18. Također, sud je visinu pojedinih vidova nematerijalne štete donio polazeći od Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (Su-1331-VI/02 i Su-1372-II/02), koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, na sjednici Građanskog odjela 29. studenoga 2002., radi ujednačene primjene odredbe članka 200. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01). Pritom je pravilno i sukladno pravnom shvaćanju ovog suda naglašeno kako ti kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade.

19. Dakle, iz pobijanih nižestupanjskih odluka proizlazi da su sudovi kod određivanja pojedinih vidova nematerijalne štete vodili računa o svim okolnostima konkretnog slučaja i tužitelju dosudili pravičnu naknadu u smislu odredbe čl. 1100. ZOO, pa navodima revizije pravilna primjena materijalnog prava u ovom dijelu nije dovedena u pitanje.

20. U revizijskom stupnju sporan je početak tijeka zakonske zatezne kamate na tužitelju dosuđenu neimovinsku štetu.

21. Shvaćanje nižestupanjskih sudova u skladu je sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u mnogobrojnim odlukama kao npr. broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09 - dalje: ZOOP-a) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Navedeno pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Broj: Su-IV-168/16-2 od 30. svibnja 2016.) te glasi:

"Obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga."

22. Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

23. U odnosu na reviziju tuženika u odnosu na troškove postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug