REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 599/2018-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Gordanu Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., OIB 81793146560, sa sjedištem u Zagrebu, Roberta Frangeša Mihanovića 9, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1020/17-2 od 24. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2255/14-25 od 28. studenog 2016., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao od tuženika naknadu imovinske štete u iznosu od 1.383.563,75 EUR u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od 50.000,00 EUR od 22. rujna 2012., na iznos od 200.000,00 EUR od 30. listopada 2012. te na iznos od 1.133.563,75 EUR od podnošenja tužbe, sve do isplate, zatim naknadu neimovinske štete u iznosu od 50.000,00 kn sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 28.125,00 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke). Odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I izreke (točka I izreke). Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe je odbijen (točka II izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 385. stavka 2. točke 1. i članka 385. stavka 2. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 385. stavka 1. točke 3. ZPP. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvaćanje revizije i preinačenje presude u smislu revizijskih navoda, podredno ukidanje nižestupanjskih odluka ili samo drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom odnosno drugostupanjskom sudu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Na temelju članka 392.a stavka 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužitelj se neosnovano poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Protivno navodima tužitelja u reviziji, presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati, stoga ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

7.1. Tužitelj nadalje navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 7. ZPP, jer da je prvostupanjski sud prekoračio ovlasti iz članka 7. ZPP, a što nije učinio, kako prvostupanjski sud tako niti drugostupanjski. Naime, sudovi su odluke utemeljili na činjenicama i dokazima o kojima je strankama dana mogućnost da se izjasne.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, i to imovinske štete i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog narušenog ugleda i časti, a sve zbog isključenja mobilne linije tužitelju od strane tuženika.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su stranke 2. prosinca 2011. sklopile Ugovor o pretplatničkom odnosu za mobilnu liniju broj [broj telefona], tarifni model Extra mix L (to je bio četvrti ugovorni odnos između stranaka),

- da je tuženik 3. siječnja 2012. u popodnevnim satima isključio SIM karticu tužitelja čime su tužitelju bile onemogućene odlazne usluge u Republici Hrvatskoj te odlazne i dolazne usluge u roaming-u, a isključenje je uslijedilo radi zaštite tužitelja, nakon što je račun za prosinac 2011. bio 2.278,06 kn odnosno deset puta veći od ugovorenog tarifnog modela (300,00 kn),

- da je tužitelj o navedenom isključenju obaviješten SMS porukom tek nakon toga isključenja tj. u 17,32 sati,

- da po računu tužitelja postoji povećana potrošnja i to 5 do 6 puta viša od one koja je predviđena tarifom za koju je ugovor sklopljen, da su provjeravani parametri za zaštitu interesa kako tužitelja tako i tuženika te je analizom povijesti korisnika utvrđeno da je tužitelj po prvom ugovornom odnosu uredno podmirio račune koji su iznosili 200,00 do 300,00 kn, da su po drugom ugovornom odnosu računi podmirivani sa zakašnjenjem od 6 do 7 mjeseci, a tri čak i sa zakašnjenjem od 3,5 godine, da su po trećem ugovornom odnosu računi iznosili oko 400,00 kn te su uredno podmirivani, dok je predmetni račun u tom trenutku iznosio oko 2.300,00 kn s time da se pretežno radilo o međunarodnim pozivima pa je tuženik odlučio da se isti preventivno isključi, a radi zaštite tužitelja jer je iz svakodnevne prakse poznato da se ukradene kartice pretežno koriste za međunarodne pozive,

- da je tuženik deaktivirao predmetno ograničenje odnosno da su tužitelju ponovno bile omogućene usluge 4. siječnja 2012. u 9,06 sati, i to nakon što je kod tuženika evidentirana uplata računa za mjesec prosinac 2011. s obzirom je tužitelju od strane tuženikove Službe za korisnike rečeno da će to biti učinjeno tek po uplati toga računa,

- da je odredbom članka 39. Općih uvjeta tuženika propisano da će tuženik u slučaju da pojedini korisnik usluga neuobičajeno i iznenadno visoko premašuje vrijednost korištenja T-Mobile usluga u odnosu na njegovo prosječno korištenje tih usluga i/ili prosječno korištenje za njegov korisnički model, o tome upozoriti korisnika usluga na primjeren način, a pretplatniku može, po upozorenju obustaviti pružanje određene usluge ovisno o tehničkim mogućnostima. U suprotnom, tuženik može privremeno isključiti T-Mobile karticu dodijeljenu pretplatniku radi smanjenja rizika od mogućeg nastanka štete pretplatniku i tuženiku, zaštite pretplatnika od zlouporaba ili neovlaštenog korištenja te umanjenja budućeg duga. To upozorenje o povećanoj potrošnji može kasniti ako je do takvog povećanja došlo za vrijeme boravka pretplatnika izvan teritorija Republike Hrvatske s obzirom da podatke o prometu ostvarenom u roaming-u tuženik zaprima od drugih operatora.

9.1. Tužitelj je naveo da je zbog isključenja mobilne linije bilo ugroženo njegovo poslovanje (poslovao kao fizička osoba), i to prodaja skupocjenih vozila kupcu s kojim se trebao naći u Milanu, a koji je potom zbog nemogućnosti dogovora za točno mjesto sastanka u Milanu 3. siječnja 2012., raskinuo ugovore o kupoprodaji skupocjenih vozila, slijedom čega da je nakon pregovora negdje u listopadu 2012. isplatio kupcu penale u iznosu od 250.000,00 EUR, a pored toga da je izgubio zaradu na temelju Ugovora o nabavi, prodaji i isporuci vozila oko 1.000.000,00 EUR. Tužitelj tvrdi da je sve to naštetilo njegovom poslovnom ugledu.

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je ocijenio da je tuženik postupio suprotno odredbi članka 39. Općih uvjeta, obzirom je isključenje izvršio bez prethodnog upozorenja. Međutim, ocijenio je da je tužbeni zahtjev neosnovan jer da tužitelj nije dokazao da bi zbog navedenog postupanja tuženika pretrpio bilo kakvu štetu te je na temelju odredbe članka 221.a ZPP odbio tužbeni zahtjev.

11. Drugostupanjski sud smatra da je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev, obzirom iz činjeničnih navoda tužitelja i izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj nije dokazao da mu je šteta nastala. Pritom sud drugog stupnja ocjenjuje da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti iz drugih razloga te navodi da tužitelj nije dokazao niti uzročnu vezu između radnji tuženika (isključivanje SIM kartice bez prethodnog upozorenja) i štete za koju tvrdi da mu je nastala.

12. Tužitelj u reviziji navodi da istu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. Tužitelj u reviziji navodi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) i to članak 1045. stavka 1., 1046., 1085. stavka 3. i 4., članka 1086. te članak 1089. stavak 1.-3. ZOO.

12.1. Međutim, tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen na temelju članka 221.a ZPP jer tužitelj nije dokazao da mu je šteta nastala radnjom tuženika pa nije bilo niti mjesta primjeni navedenih odredaba ZOO. Stoga materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

13. Način na koji tužitelj upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava zapravo je osporavanje činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, a što nije razlog zbog kojeg se revizija može podnijeti, stoga navedeno revizijski sud nije niti ispitivao (članak 385. ZPP).

14. Slijedom izloženog nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Prema tome, obzirom se nisu ostvarili revizijski razlozi koje iznosi tužitelj, to je na temelju članka 393. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić