Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 5 Gž-1686/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Vlatke Fresl Tomašević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Č. iz S., OIB…, zastupanog po punomoćnicima N. M. i A. M., odvjetnicima u Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB…, zastupanog po punomoćnici M. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-199/2019-36 od 8. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-199/2019-36 od 8. travnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 6. st. 2. i čl. 6. st. 3. Ugovora o kreditu broj 156-147/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 29. studenog 2005., solemniziran potvrdom privatne isprave broj OU- 1024/05 od strane javnog bilježnika I. M. iz V. G. dana 6. prosinca 2005., koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita, M. Č. iz S., kao sudužnik, te G. T. d.o.o. iz Z., kao založni dužnik s jedne strane i H. A.-A.-B. d.d., Podružnica V. G., (sada A. B. d.d.) s druge strane, a koje glase: “Ugovorne strane su suglasne da je Banka od 1.10.2006. ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d., ovisno o skupini klijenata u koju pripada Korisnik kredita. Banka je ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se Korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promjenjivom kamatnom stopom.” (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.066,87 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pobliže razvrstanim u toč. II. izreke. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.912,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. do isplate (toč. III. izreke). Odbijen je dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 372,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. travnja 2022. do isplate (toč. IV. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan (toč. V. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I., II., III. i V. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i zahtjev za isplatu iznosa od 17.066,87 kn na ime razlike između anuiteta prema početnoj kamatnoj stopi važeće na dan isplate kredita i anuiteta koje je tuženik obračunavao prema promjenjivoj kamatnoj stopi tijekom trajanja kredita.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog. U presudi su navedeni jasni razlozi o tome zašto su utvrđenja iz parnice po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i prednika tuženika, razlozi o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i razlozi dosuđenja zateznih kamata od dana stjecanja do isplate.

6. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi čl. 305. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik zbog toga što je sud prvog stupnja ponovno otvorio glavnu raspravu radi dopune postupka i to radi razjašnjenja spornih pitanja vezanih uz tužbeni zahtjev koji je tužitelj specificirao nakon provedenog financijskog vještačenja. Naime, tužitelj je mogao točno specificirati tužbeni zahtjev tek nakon provedenog financijskog vještačenja, jer mu je tuženik prije podnošenja tužbe odbio na njegov zahtjev dostaviti traženu dokumentaciju vezanu za sporni kredit. Iz tih se razloga tužbeni zahtjev postavio u valuti CHF prema privatnom nalazu koji je dostavo uz tužbu, a nakon provedenog vještačenja je konačno specificirao tužbeni zahtjev. Zato je preinaka tužbe koju je tužitelj učinio nakon zaključenja prethodnog postupka bila dopuštena, jer se radi o iznimci propisanoj odredbom čl. 190. st. 2. ZPP, prema kojoj tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako to bez svoje krivnje to nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

7. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je 29.11.2005. zaključen Ugovor o kreditu broj 156-147/2005 temeljem kojeg je prednik tuženika H. A.-A.-B. d.d. (sada A. B. d.d.) kao davatelj kredita stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 46.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od 120 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 474,62 CHF, a podmiruje u kunama obračunatim prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, da je ugovorena kamatna stopa od 3,99 % godišnje, da je čl. 6. ugovoreno da se ugovorena kamatna stopa neće mijenjati do 30.9.2006., no da je kreditor od 1.10.2006. ovlašten promijeniti kamatnu stopu sukladno Odluci kreditora ovisno o skupini klijenata kojoj pripada tužitelj, te da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu. Konačno, nije sporno da je u sudskom postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12 od 4.7.2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom i da je predmet tog spora bila valjanost načina primjene kamatne stope ugovornih kamata i valjanost ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u kontekstu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu nepoštenosti tih odredbi.

8. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik primjenom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji mu je tužitelj uplaćivao i početno ugovorene kamatne stope, te ima li i u kojoj mjeri citirana odluka iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača učinke i na ovaj postupak, a sporan je i prigovor zastare.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita visina ugovorene kamate mijenjala od početnih 3,99 % godišnje na više, da stranke nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope ugovorne kamate, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, kako u odnosu na glavnicu kredita, tako i u odnosu na zateznu kamatu, da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nerazumljive, jer je formulacija te ugovorne odredbe u Ugovoru takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije ni približno mogao ocijeniti zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg razdoblja kretati kamatna stopa, te da je time tuženik postupio protivno čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača „Narodne novine“, broj 96/03 u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007. i odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP) i to čl. 96. i 97. toga Zakona, kao i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78715 – dalje: ZOO).

10. Pritom se sud prvog stupnja pravilno pozvao na pravno shvaćanje izraženo u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9.4.2015., a kojom je u kolektivnoj tužbi pokrenutoj od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, među kojima je i prednik tuženika u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici (banke), dakle i tuženik, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništavost navedene ugovorne odredbe.

11. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da visina potraživanja koju predstavlja razlika između iznosa koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koje bi plaćao da je kamatna stopa ostala na početnih 3,99 % iznosi 17.066,87 kn.

12. Na temelju navedenog činjeničnog stanja, a polazeći od odredbe čl. 118. ZPP i čl. 502c ZPP, prema kojima je sud vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kojima su utvrđene ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojim je uređeno da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom kreditora, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na pravna shvaćanja izražena u prednje navedenim postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018 od 19.3.2019. prema kojemu sudovi u pojedinačnim postupcima nisu više dužni ponovno provoditi nikakve dokaze za utvrđenje ništetnim navedenih ugovornih odredbi, jer su već kao takve utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača nastalih kao posljedica nepoštenosti ugovornih odredbi, jer zakon obvezuje ostale sudove u svim pojedinačnim postupcima koje potrošač posljedično osobno pokrene na ime restitucije zbog kolektivnim sporom utvrđenog protupravnog postupanja tuženika. Posljedično tome ocijenio je da tužitelju pripada pravo na isplatu razlike koju je tuženiku platio na temelju takvih ništetnih odredbi ugovora o kreditu po pravilima stečenog bez osnove.

13. Na žalbene navode tuženika da se pobijana presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, odnosno na “automatskom preslikavanju utvrđenja iz parnice povodom kolektivne zaštite potrošača,” i da ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, valja ponoviti da odredba čl. 502.c ZPP propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz tužbe (čl. 502.a st. 1. ZPP).

14. Kako se tužitelj u činjeničnim navodima tužbe pozvao na pravna utvrđenja iz pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7129/13 od 4.7.2014. i Pž-6632/17 od 14.6.2018., pravilno se iz prednje navedenih razloga prvostupanjski sud pozvao na utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio reviziju tuženika.

15. Naime, citirana odredba čl. 502.a st. 1. ZPP propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

16. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud prihvatio pogrešan izračun razlike preplate izvršen po vještaku financijske struke, jer je sud svoju odluku u pogledu visine preplaćenog iznosa pravilno temeljio na izračunu izvršenom u nalazu i mišljenju financijskog vještaka, kojim je uzeta u obzir pretplata tužitelja do koje je došlo upravo zbog povećanja kamatne stope u odnosu na onu početno ugovorenu, a kao posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

17. Vezano za daljnje navode žalbe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, niti se posebno izjasnio o činjenici da je tužitelju i kod javnog bilježnika prilikom potpisa solemnizacije ugovora o kreditu od strane javnog bilježnika bilo protumačeno i objašnjeno značenje svih ugovornih odredbi, pa tako i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i pravne posljedice koje iz toga proizlaze, te da predmetna javnobilježnička isprava predstavlja pravu volju stranaka, valja navesti da okolnost da je tužitelj svojom voljom potpisao sporni ugovor o kreditu, koji je solemniziran kod javnog bilježnika, ne znači da pojedine odredbe toga ugovora ne mogu biti nepoštene, a time i ništetne, što je uostalom i utvrđeno u kolektivnom sporu.

18. Jednako tako, daljnji navodi žalitelja da sud nije uzeo u obzir “Metodologiju promjene kamatnih stopa s fizičkim osobama H. A.-A. B. d.d.”, koju je žalitelj dostavio tijekom postupka, a u kojoj su bili jasno definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatne stope, uz tvrdnju da je tužitelja prije sklapanja ugovora o kreditu informirao o samom značenju ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i parametrima promjene kamatne stope, nije osnovan, jer je upravo u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrđeno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna iz razloga jer o njoj banke (među kojima i tuženik) nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima (korisnicima kredita). Zato sve da je tuženik i upoznao tužitelja s parametrima koji utječu na promjenjivost kamatne stope, to ne bi utjecalo na drugačiju odluku suda u ovom sporu, kraj nesporne činjenice da banka (tuženik) nije s potrošačem pojedinačno pregovarala o promjeni (povećanju) kamatne stope, a kako je i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno uostalom jasno proizlazi i iz iskaza zaposlenika banke Antuna Stepinca, saslušanog tijekom postupka, koji se kao referent koji je radio na poslovima odobravanja kredita građanima detalja predmetnog ugovora o kreditu ne sjeća, niti valute u kojoj je ugovor sklapan. Pojasnio je da je u pravilu tekst ugovora o kreditu već unaprijed bio pripremljen u trenutku kada je stranka dolazila u banku, da uopće nije bilo uobičajeno da se stranci čitaju odredbe ugovora o kreditu, niti da joj se pojašnjavaju pravne posljedice sklapanja ugovora, te da fizičke osobe u pravilu nisu mogle pregovarati o visini kamatne stope. Da o promjeni kamatne stope stranke nisu pojedinačno pregovarale, potvrđuje u svom iskazu i sam tužitelj, kada navodi, a sud mu vjeruje, da mu nitko od djelatnika banke nije pojasnio pravne posljedice ugovora prije potpisivanja, niti značenje pojedinih ugovornih odredbi, a kada je tijekom trajanja kredita dobio obavijest banke o povišenju kamatne stope u banci je tome prigovorio, no rečeno mu je da se radi o poslovnoj politici banke. Budući da je tuženik u odgovoru na tužbu predlagao saslušanje svjedoka A. S., svoga zaposlenika, koji je u postupku i saslušan, nerazumljivi su žalbeni navodi tuženika da sud „nije saslušao svjedoke predložene po tuženiku“, jer žalitelj ne navodi koje. Nije stoga došlo do povrede tuženikova prava na pravično suđenje zajamčeno odredbama čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 56/90, 135/97, 8/98, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14) i čl. 6.1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine – Međunarodni ugovori”, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02 i 1/06), kako to neosnovano žalitelj tvrdi u žalbi.

19. Prvostupanjski sud pravilno je otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare, jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO, i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu, odnosno da taj rok počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013., odnosno od 13.6.2014., pa je tužba podnesena sudu (23.5.2019.) unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO.

20. S tim u vezi i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“ Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

21. Suprotno navodima žalbe, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo iz odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO kada je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 17.066,87 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja do isplate, koji iznos je tuženik stekao bez osnove na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

22. S obzirom da je sud vezan za pravne učinke prednje navedene pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u kojem postupku je utvrđeno da su odredbe o ugovaranju promjenjive kamatne stope nepoštene, a time i ništetne, jer je tuženikov prednik tužitelju ponudio sklapanje ugovora s nepoštenim odredbama i postupao nepošteno, i time posto nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO) za iznose koje je nepripadno primio na temelju ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnim, to je temeljem ništavih odredbi ugovora o kreditu u obvezi isplatiti tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od dana stjecanja svake pojedine uplate iznosa koji je bio veći od ugovorenog do isplate, kako je to pravilno i dosuđeno pobijanom presudom.

23. Slijedom navedenog, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.

24. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić, v.r.