REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2118/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3595/2021-2 od 4. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4236/19-25 od 10. rujna 2021., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).
3. U pogledu prvog pravnog pitanja je za obrazložiti da se pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci ne temelji samo na utjecaju „Direktive 93/13“ na ovopredmetni pravni odnos pa to pitanje nema utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari.
4. Drugo pitanje koje se svodi na pitanje je li određeno potraživanje podliježe zastari i od kada se ona računa, je nedostatno činjeničnopravno određeno i nekonkretizirano i na njega se, upravo zbog izostanka spomenutih obilježja, ne može dati jedinstven odgovor koji bi predstavljao pravni standard za buduće (dakle, neodređene) slučajeve. Dakle, ne radi se o pravnom pitanju u smislu čl. 385. i 385.a ZPP-a.
5. Sud je svoje pravno shvaćanje izrazio u okviru utvrđenja da je tužitelj bio u konkretnom pravnom odnosu u svojstvu potrošača (u koju ocjenu ovaj revizijski sud ne može ulaziti) pa se i 3. postavljeno pitanje ukazuje neodlučnim na ishod postupka, jer polazi pod pretpostavke da pred nižestupanjskim sudovima tužitelj takav status nije dokazao.
6. U pogledu pravnog pitanja pod rednim brojem 4. (a koje se odnosi na mogućnost primjene fiksne kamatne stope) za obrazložiti je da je pobijana odluka usklađena sa praksom revizijskog suda (v. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.), a, osim toga, tuženik za to pravno pitanje nije uputio na odluke suda koje bi predstavljale valjan razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a.
7. U pogledu pravnog pitanja pod rednim brojem 5. (koje se odnosi na mogućnost primjene čl. 502.c. ZPP-a), za obrazložiti je da je presuda usklađena sa praksom revizijskog suda (v. Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), a, osim toga, tuženik za to pravno pitanje nije uputio na odluke suda koje bi predstavljale valjan razlog važnosti u smislu čl. 385.a ZPP-a.
8. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 12. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
