REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 25/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja LR iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i II. tužiteljice MR iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje zastupanih po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv I. tuženika NR iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Radakoviću, odvjetniku iz Zagreba, II. tuženika FR iz [adresa], JR kbr. 10, III. tuženice TR iz [adresa], IV. tuženika AR iz [adresa], V. tuženika ĐR iz [adresa]. tuženice KR iz [adresa], i to tuženika od III. do VI. zastupanih po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper d.o.o. iz Zagreba, radi brisanja upisa i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o reviziji tuženika od III. do VI. protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž- 613/2019-2 od 7. kolovoza 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. P-405/2018-17 od 31. siječnja 2019., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija III. tuženice, IV. tuženika, V. tuženika i VI. tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako da je prihvaćen tužbeni zahtjev i suđeno:

„1. Nalaže se brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog temeljem kupoprodajnog ugovora od 30. lipnja 2003., ovjerenoga kod Javnog bilježnika Ljiljanke Malenica, iz Šibenika, Splitska 2, 30. lipnja 2003. pod brojem OV-4703/03 i uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe navedenog ugovora na način da se kao suvlasnici kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor površine 1 a 28 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Šibeniku, upišu tužitelj LR, OIB [osobni identifikacijski broj] i tužiteljica MR, OIB [osobni identifikacijski broj], svaki u 1/2 dijela.

2. Nalaže se tuženicima TR, AR, ĐR i KR da tužiteljima LR i MR solidarno nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 27.464,35 kn (dvadeset sedam tisuća četiri stotine šezdeset četiri kune trideset pet lipa), u roku od 15 dana.

II. Tužiteljima i tuženicima TR, AR, ĐR i KR ne dosuđuje se trošak postupka u povodu pravnog lijeka.“

2. Protiv drugostupanjske presude tuženici od III. do VI. izjavili su reviziju “na temelju članka 382. st. 1. točka 1. i 3. ZPP-a” a zbog bitnih postupovnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu revizijskom sudu ukinuti drugostupanjsku presudu odnosno preinačiti je i potvrditi prvostupanjsku presudu.

3. Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.

4. Revizija nije osnovana.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 7. kolovoza 2019., dakle nakon što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbama čl. 29. i 36. ZID ZPP- a/11, odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) i odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22) na ovaj spor glede dopuštenosti podnesene revizije (prema njezinom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 43/13 - Rješenje USRH i 89/14 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je ova donesena prema odredbama čl. 373.a tog Zakona.

6. Odredbama čl. 373.a ZPP-a propisano je: (stavak I.) „Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.“, (stavak II.) „Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.“, (stavak III.) „U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona“.

7. U ovome slučaju drugostupanjski sud je, odlučujući po žalbi tužitelja, tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim i prvostupanjsku presudu u odluci o tužbenom zahtjevu preinačio - postupajući u smislu citiranih odredaba čl. 373.a ZPP-a, sve nakon što je činjenice odlučne za odluku o tužbenom zahtjevu utvrdio (ocjenom iskaza saslušanih svjedoka i isprava priloženih spisu suprotno ocjeni prvostupanjskog suda) iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

8. Stoga, a obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredaba čl. 373.a ZPP-a, protiv takve je (prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a) dopuštena redovna revizija.

9. Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. Suprotno tvrdnjama revidenata da drugostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno “jače argumente, čvršće i potpunije razloge“, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbama čl. 375. st. 1. ZPP-a) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode tužitelja relevantne za odluku o predmetu spora, nema nedostataka na koje se revidenti pozivaju (ona je jasna i određena u svome sadržaju - i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega), tako da nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ili relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju opisno revidenti ukazuju.

11. Navodi kojima revidenti dovode u pitanje utvrđenja drugostupanjskog suda „u odnosu na stjecanje nekretnine u dobroj vjeri“, sve uz tvrdnje - da „ocjena drugostupanjskog suda ni po čemu ne sadrži jače argumente, niti čvršće i potpunije razloge od onih koje je dao sud prvog stupnja“, da je drugostupanjski sud „svoju ocjenu dokaza temeljio na dojmu dok je sud prvog stupnja neposrednim sudjelovanjem u postupku izvođenja dokaza i njihovog ocijenjivanja bio u boljoj situaciji da te dokaze ocijeni ispravnije“ - te da ovdje nije trebalo „dovoditi u pitanje dobru vjeru kupaca“, u biti su samo prigovori činjenične naravi - kojima oni iznose svoju ocjenu provedenih dokaza, različitu od ocjene na kojoj je osporena presuda zasnovana, te kojima sugeriraju prihvatiti činjenično utvrđenje koje oni nalaze istinitim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a) i kako revidenti s tim činjeničnim navodima osporenu drugostupanjsku presudu pobijaju i uopćenim pozivom na pogrešnu primjenu materijalnog prava - ti se navodi, činjenične naravi, a jer im se ne može dati i značaj revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, u ovome stupnju postupka ne mogu uzeti u razmatranje.

12. Valja kod toga imati na umu:

12.1. da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema toj ovlasti (ovdje i iz odredaba čl. 373.a ZPP-a), odnosno time što revidenti ocjenom dokaza nisu zadovoljni i smatraju da je već i iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što oni tvrde i njihovo tumačenje istinitog (pogotovo o dobroj vjeri u stjecanju nekretnine), drugostupanjski sud nije povrijedio niti jedno pravo revidenata - a ni pogrešno primijenio materijalno pravo,

12.2. da je i tuženicima omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana prilika da predlaganjem dokaza i izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluju u njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno njihovo shvaćanje o „dobroj vjeri u stjecanju nekretnine“ i (u biti) sadržaju odnosa s prednicima u stjecanju - jer u postupku u kojemu su to mogli nisu predložili dovoljno uvjerljive i "snažne" dokaze za to shvaćanje, one kojima bi opravdali (dokazali) svoje činjenične navode - a što bi bilo različito od onog što drugostupanjski sud nalazi utvrđenim, nisu mogli i ne mogu u postupku ostvariti povoljniju poziciju i uvjetovati donošenje odluke koju sugeriraju prihvatiti: o povredi počinjenoj po sudu i potvrđivanju prvostupanjske presude.

13. Tu povoljniju poziciju revidenti ne mogu ostvariti niti tvrdnjom da im nije omogućeno sudjelovanje u postupku i raspravljanje pred sudom sa primjenom načela neposrednosti - i da je time počinjena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a: drugostupanjski sud je u okolnostima ovoga slučaja postupio samo u granicama ovlasti iz odredaba čl. 373.a u svezi odredbe čl. 8. ZPP-a.

14. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

16. Predmetom spora zahtjev je tužitelja da se zemljišnoknjižnom odjelu naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog temeljem kupoprodajnog ugovora od 30. lipnja 2003., ovjerenog kod Javnog bilježnika Ljiljanke Malenica, iz Šibenika, Splitska 2, 30. lipnja 2003. pod brojem OV-4703/03 i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe ugovora, onog koji je pravomoćno utvrđen nepostojećim i bez ikakvog pravnog učinka u odnosu na tužitelje. Tužitelji zahtjev temelje na tvrdnjama: da su bili upisani kao suvlasnici svaki u ½ idealnog dijela nekretnine zk.č.br. 400, u naravi kuća i dvor, površine 1 a, 28 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Šibeniku; da je 14. ožujka 2003. sačinjen ugovor o prodaji nekretnine, a prema sadržaju kojeg proizlazi da su prodali a I. tuženik kupio navedenu nekretninu; da je taj ugovor potvrđen kod Javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba, M. Matošeca 3, pod brojem ovjere OV-754/03 i OV-755/03 - ali (da) nije bio provediv jer je u istom došlo do zamjene prodavatelja i kupca, tako da je stoga sastavljen aneks ugovora o prodaji, koji je ovjeren kod istog javnog bilježnika 8. travnja 2003. pod brojem ovjere OV-754/03 i OV-755/03.; da navedeni ugovor i aneks ugovora nisu potpisali kao u njima naznačeni prodavatelji, niti su ikada imali namjeru prodati navedenu nekretninu (da su na dane kada je ugovor bio potpisan i ovjeren kod javnog bilježnika bili u Njemačkoj, gdje su na privremenom radu); da time taj ugovor sa aneksom valja tretirati ništavnim - pa su odmah po saznanju za navedeno krivotvorenje obavijestili nadležno državno odvjetništvo u Zagrebu radi pokretanja kaznenog postupka protiv I. tuženika, a radi počinjenog kaznenog dijela na njihovu štetu; da je I. tuženik temeljem navedenog ugovora sa aneksom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku svejedno izvršio uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i korist - pa je potom temeljem ugovora o zajmu sklopljenim sa II. tuženikom izvršio prijenos prava vlasništva na II. tuženika; da je II. tuženik potom temeljem ugovora o prodaji od 30. lipnja 2003. prodao predmetnu nekretninu DR, ranijem III. tuženiku.

17. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je 27. ožujka 2003. po predmetu Z-1552/03 na prijepornoj nekretnini, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasništvo tužitelja, svakoga u ½ dijela, provedena uknjižba prava vlasništva za korist NR, I. tuženika,

- da je 10. travnja 2003. po predmetu Z-1794/03 uknjiženo pravo vlasništva iste nekretnine za korist FR, II. tuženika, ali uz zabilježbu da je prijenos izvršen radi osiguranja potraživanja od 19.600,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti,

- da je 26. lipnja 2003. po predmetu Z-3432/03 uknjiženo pravo vlasništva nekretnine na ime FR,

- da je 3. srpnja 2003. po predmetu Z-3683/03, a na temelju kupoprodajnog ugovora od 30. lipnja 2003., uknjiženo pravo vlasništva nekretnine za korist DR, ranijeg III. tuženika, prednika ovdje revidenata,

- da je presudom prvostupanjskog suda posl. br. P-878/06-93 od 26. studenoga 2009. u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja: utvrđen je ništavim ugovor o prodaji nekretnine od 14. ožujka 2003. (ovjeren 14. ožujka 2003. kod Javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba, M. Matošeca 3, pod brojem ovjere OV- 754/03 i OV-755/03) kao i aneks toga ugovora (ovjeren kod istog Javnog bilježnika 8. travnja 2003. pod brojem ovjere OV-754/03 i OV-755/03); utvrđen je ništavim Ugovor o zajmu sa osiguranjem novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini sklopljen između ČR i FR (sastavljen 7. travnja 2003. kod Javnog bilježnika Vojislava Vuletina iz Šibenika pod posl. brojem OU-299/03), sa izjavom FR danom pred Javnim bilježnikom Zrinkom Batušić- Šlogar 20. lipnja 2003. pod posl. brojem OU-276/03; utvrđen je ništavim kupoprodajni ugovor od 30. lipnja 2003., a koji je ugovor ovjeren 30. lipnja 2003. kod Javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika, Splitska 2, pod brojem ovjere OV-4703/03; naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe navedenih ugovora na način da se ovdje tužitelji upišu kao suvlasnici prijeporne nekretnine svaki u ½ dijela,

- da je povodom žalbe I. tuženika, te III.-VI. tuženika - kao pravnih slijednika prvotnog III. tuženika DR (koji je umro tijekom ovog postupka), Županijski sud u Velikoj Gorici presudom posl. br. Gž-1124/11-7 od 17. listopada 2012. preinačio navedenu prvostupanjsku presudu pod toč. III. tako da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavim kupoprodajnog ugovora od 30. lipnja 2003., a koji je ugovor ovjeren 30. lipnja 2003. kod Javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika, Splitska 2, pod brojem ovjere OV-4703/03 - dok ju je rješenjem ukinuo pod toč. IV (u dijelu odluke o nalogu zemljišnoknjižnom odjelu) i predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje: revizija koju su protiv te presude podnijeli III-VI tuženici je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 765/13-3 od 24. lipnja 2014. odbačena kao nedopuštena,

- da su u nastavku postupka pred prvostupanjskim sudom tužitelji podneskom od 7. studenoga 2014. zatražili utvrđenje inegzistentnim, odnosno nepostojećim i bez ikakvog učinka u odnosu na njih navedenog kupoprodajnog ugovora od 30. lipnja 2003., sklopljenog između prodavatelja FR, ovdje II. tuženika, te DR (ovdje: ranijeg III. tuženika) - s time da se odluči i o ukinutom dijelu presude br. P-878/06-93 od 26. studenoga 2009. (glede zahtjeva o nalaganju zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku uspostaviti zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe navedenih ugovora, dakle i ugovora od 30. lipnja 2003., tako da se oni, tužitelji, u zemljišnim knjigama upišu kao suvlasnici svaki u ½ dijela prijeporne nekretnine),

- da je presudom prvostupanjskog suda posl. br. P-934/15-15 od 21. travnja 2016. utvrđen inegzistentnim, odnosno nepostojećim i bez ikakvog pravnog učinka u odnosu na tužitelje navedeni kupoprodajni ugovor od 30. lipnja 2003., s time da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenih ugovora i tužitelji upišu kao suvlasnici svaki u ½ dijela prijeporne nekretnine,

- da je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-2015/2016-2 od 1. ožujka 2017. potvrđena presuda prvostupanjskog suda posl. br. P-934/15-15 od 21. travnja 2016. u toč. I izreke (kojom se utvrđuje inegzistentnim, odnosno nepostojećim i bez ikakvog pravnog učinka u odnosu na tužitelje kupoprodajni ugovor od 30. lipnja 2003.) dok je rješenjem ukinuta ista presuda u odluci „na nalaganje zk odjelu OS u Šibeniku uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje“),

- da su protiv te presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 1. ožujka 2017., u odluci kojom se utvrđuje inegzistentnim, odnosno nepostojećim i bez ikakvog pravnog učinka u odnosu na tužitelje kupoprodajni ugovor od 30. lipnja 2003., izvanrednu reviziju podnijeli III do VI tuženici: ta je revizija odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-x 210/18-2 od 24. travnja 2018.,

- da je, slijedom iznijetog, pravomoćno utvrđeno da su ništetni i (ugovor od 30. lipnja 2003.) nepostojeći i bez ikakvog pravnog učinka u odnosu na tužitelje svi kupoprodajni ugovori koji su sklopljeni glede njihove nekretnine, odnosno da su takve sve isprave u vezi s uknjižbom prava vlasništva tuženika na nekretnini tužitelja: da je ništav ugovor o prodaji nekretnine od 14. ožujka 2003., ovjeren 14. ožujka 2003. pod brojem OV-754/03 i OV-755/03, aneks tom ugovoru ovjeren 8. travnja 2003. pod brojem OV-754/03 i 755/03, ugovor o zajmu sa osiguranjem novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini sklopljen između NR i FR, sastavljen pod brojem OU-299/03 dana 7. travnja 2003. te izjava FR poslovni broj OU-276/03, dana pred javnim bilježnikom 20. lipnja 2003. - ali i da je inegzistentan, odnosno nepostojeći i bez ikakvog pravnog učinka u odnosu na tužitelje kupoprodajni ugovor od 30. lipnja 2003., ovjeren 30. lipnja 2003. pod brojem OV-4703/03. Pravomoćno je u odnosu na I. tuženika NR i II. tuženika FR naložena uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa prava vlasništva u njihovu korist,

- da su podneskom od 15. listopada 2018. tužitelji „specificirali“ tužbeni zahtjev i zatražili da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog temeljem kupoprodajnog ugovora od 30. lipnja 2003. i uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe navedenog kupoprodajnog ugovora od 30. lipnja 2003. - a oni upišu kao suvlasnici svaki u ½ dijela prijeporne nekretnine,

- da „je DR postupao nemarno jer je u konkretnoj situaciji imao sasvim dovoljno razloga posumnjati da je prednikova uknjižba neistinita, odnosno da je ono što je upisano u zemljišne knjige glede predmetne nekretnine različito od izvanknjižnog stanja“,

- da je time bio dužan tu činjenicu na brz i pouzdan način dodatno provjeriti: kako to nije učinio - ne može se smatrati da je u dobroj vjeri stekao predmetnu nekretninu od osobe koja je bila upisana kao njezin vlasnik, premda to nije bila.

18. Sporno je da li je prvotni III. tuženik, sada pok. DR, prednik revidenata, u trenutku sklapanja pravnog posla (30. lipnja 2003.) i u trenutku zahtijevanja upisa po tome poslu (3. srpnja 2003.) bio u dobroj vjeri, odnosno da li je spornu nekretninu stekao u dobroj vjeri od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine, premda to nije bila. To i stoga što se dobra vjera stjecatelja nekretnine, ovdje sada pok. DR, pretpostavlja - a sporna uknjižba utemeljena je na ispravi za koju je pravomoćno utvrđeno da je nepostojeća i bez ikakvog pravnog učinka u odnosu na tužitelje (čime je povrijeđeno pravo vlasništva tužitelja).

19. Drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim te preinačenjem prvostupanjske presude (na temelju odredaba članka 373.a ZPP-a) prihvatio uz osnovno i odlučno shvaćanje:

- da „u situaciji kada je pravomoćno utvrđeno da tužitelji nisu sklopili pravni posao s NR, već da je isprava na temelju koje se NR uknjižio kao vlasnik nastala počinjenjem kaznenog djela za koje je NR proglašen krivim i osuđen te da su svi ugovori i isprave na temelju kojih su izvršeni daljnji upisi utvrđeni ništetnima ili nepostojećima i bez pravnog učinka, odbijanje pružanja pravne zaštite tužiteljima u vidu brisanja neistinitih upisa, mora se temeljiti na čvršćim i potpunijim razlozima od onih koje je naveo prvostupanjski sud, kako bi zaštita prava koju sud pruža u ovom postupku (neovisno o tome odbija li se tužbeni zahtjev ili se isti prihvaća) bila stvarna i učinkovita, a ne fiktivna i iluzorna“,

- da je DR postupao nemarno jer je u konkretnoj situaciji imao sasvim dovoljno razloga posumnjati da je prednikova uknjižba neistinita, odnosno da je ono što je upisano u zemljišne knjige glede predmetne nekretnine različito od izvanknjižnog stanja,

- da budući da je „zbog svega navedenoga imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije istinito, onda je bio dužan tu činjenicu na brz i pouzdan način dodatno provjeriti“,

- da, a jer to nije učinio, „ne može se smatrati da je u dobroj vjeri stekao predmetnu nekretninu od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine, premda to nije bila (čl. 123. ZVDSP) pa u odnosu na njega ne nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u zemljišne knjige“: stoga „tužitelji osnovano zahtijevaju brisanje upisa zbog neistinitosti i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (čl. 129. st. 1. ZZK)“.

20. Shvaćanje drugostupanjskog suda, detaljno i dostatno obrazloženo u osporenoj presudi - sa jasnim, iscrpnim i razumnim argumentima analize svih izvedenih i tome sudu dostupnih dokaza koji se nalaze u spisu, je pravilno.

21. Stoga je reviziju III. tuženice, IV. tuženika, V. tuženika i VI. tuženice valjalo odbiti odlukom iz izreke ove presude (primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a).

22. U odnosu na razloge revizije koji se odnose na osporenu odluku te (time) odluku o prijepornim pitanjima i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, revizijski sud na temelju odredaba čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP-a, prema kojima: (stavak 1.) „Kad odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona, revizijski se sud može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda“ i (stavak 2.) „U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva“, upućuje (umjesto posebnog obrazloženja) na razloge iz osporene drugostupanjske presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-613/2019-2 od 7. kolovoza 2019. - koje u cijelosti prihvaća.

23. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-613/2019-2 od 7. kolovoza 2019.

24. Revizijski sud tek primjećuje:

- da je osporenom presudom postignuta i ravnoteža pravičnosti u razrješenju spornog odnosa: u sukobu legitimnog interesa tužitelja da zaštite svoje vlasništvo prijepornih nekretnina, sve u situaciji niza doživljenih neugodnosti, niza nekorektnosti i takvog niza protupravnog ponašanja - i suočeni sa ništavim i nepostojećim ugovorima, sačinjenju kojih u ničemu nisu pridonijeli - sa interesom revidenata da zadrže ono što su u zemljišnim knjigama koristeći niz okolnosti ipak uspjeli upisati,

- da i inače zahtjev tužitelja u svojoj suštini (dakle: neovisno od toga što su ga, strogo formalnopravno gledano, postavili kao zahtjev iz brisovne tužbe) valja prihvatiti, kako to oni i tvrde, i kao zahtjev da se uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedene neistinite uknjižbe - obzirom da je do te uknjižbe došlo samo osnovom pravnih poslova koji su već pravomoćnim sudskim odlukama (pravomoćnost kojih, sa učincima te pravomoćnosti, ne može biti predmetom preispitivanja u revizijskom stanju ovoga predmeta) utvrđeni ništavnim odnosno (ovdje prijeporni od 30. lipnja 2003.) nepostojećim, posljedično vezano samo uz tu njihovu (ne)kvalitetu: pritom to, u utvrđenim, navedenim okolnostima konkretnog slučaja, tuženike ovdje u ničemu nije moglo i ne može dovesti u povoljniju poziciju.

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug