REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gž 14/2018-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja Exxon Mobil Petroleum & Chemical BVBA sa sjedištem na adresi 2030 Antwerp, Polderdijkweg, Haven 447, Kraljevina Belgija, OIB 03995736552, kojeg zastupa Dalibor Valinčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv protustranke AUTO KREŠO TRGOVINA d.o.o., u stečaju, Zagreb, Biokovska 1/b, Republika Hrvatska, OIB: 86226478738, koga zastupa stečajni upravitelj Goran Jujnović Lučić, Zagreb, Strojarska cesta 20/XXII, radi priznanja stranog arbitražnog pravorijeka, odlučujući o žalbi predlagatelja tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, br. R1-eu-5/2017-9 od 26. veljače 2018., u sjednici održanoj 12. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, br. R1-eu-5/2017-9 od 26. veljače 2018., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog predlagatelja predlagatelja za priznanje pravorijeka broj 26503/03 od 1. prosinca 2014. donesen od strane arbitražnog suda u Bruxellesu.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja predlagatelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti pobijano rješenje, podredno ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Sukladno članku 365. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP), ovaj sud je ispitao pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Predmet postupka je zahtjev predlagatelja za priznanjem stranog pravorijeka broj 26503/03 od 1. prosinca 2014. donesen od strane arbitražnog suda u Bruxellesu, u arbitražnom postupku između predlagatelja i protustranke kojim je mu je naloženo platiti 597.270,27 EUR s kamatom, kao i dio troška arbitražnog postupka.
7. Prvostupanjski je sud odbacio prijedlog za priznanje navedenog pravorijeka uz obrazloženje da je nad protustrankom otvoren stečajni postupak u kojem je tražbina iz arbitražnog pravorijeka priznata u cijelosti kao i da je pravorijek kao prethodno pitanje priznat i u dva ovršna postupka vođenja prije otvaranja stečajnog postupka. Također navodi da predlagatelj svoju tražbinu iz pravorijeka može ostvarivati samo u stečajnom postupku nad protustrankom, što da je i učinio. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da predlagatelj više nema pravni interes za priznanjem pravorijeka pa je pozivom na čl. 288. st. 2. ZPP i čl. 14. st. 2. Zakona o arbitraži („Narodne novine”, broj 88/2001) odbacio prijedlog.
8. Predlagatelj u žalbi ističe da je zaključak prvostupanjskog suda pogrešan jer on tražbinu utvrđenu pravorijekom ne mora ostvarivati isključivo protiv protustranke već za tražbinu mogu odgovarati i njegovi pravni slijednici dok priznanje pravorijeka u ovršnom postupku protiv protustranke ima pravni učinak ograničen samo na taj ovršni postupak. Ističe da uslijed statusnih promjena provedenih nad protustrankom i njoj povezanim društvima nije bio u mogućnosti naplatiti potraživanje jer je iz društva protustranke tim statusnim promjenama bila iznesena sva operativna imovina pa je protiv društava koje su sudjelovala u statusnim promjenama podnio 27. lipnja 2017. tužbu pred Trgovačkom sudom u Zagrebu, koji postupak se vodi pod brojem P- 1472/17. U tom postupku sud nije kao prethodno pitanje priznao pravorijek već je uputio predlagatelja da u posebnom postupku ishodi priznanje pravorijeka kao glavno pitanje.
9. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da predlagatelj nema pravni interes tražiti priznanje arbitražnog pravorijeka, kad je upravo rješenjem Trgovački sud u Zagrebu uputio predlagatelja da ishodi priznaje pravorijeka u izvanparničnom postupku. Sama činjenica da je predlagatelj podnio tužbu protiv društava koja su sudjelovala u statusnim promjenama protustranke, a na koja je prema tvrdnjama predlagatelja protustranka prenio operativnu imovinu, upućuje da nije osnovan zaključak prvostupanjskog suda da predlagatelj svoju tražbinu iz pravorijeka može ostvarivati samo u stečajnom postupku koji se vodi na protustrankom.
10. Nadalje, priznanje pravorijeka u ovršnom postupku protiv protustranke ima pravni učinak ograničen samo na taj ovršni postupak pa to ne može biti opravdan razlog za zaključak da predlagatelj nema pravni interes za priznanjem arbitražnog pravorijeka.
11. Budući da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da predlagatelj nema pravni interes, proizlazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 288. st. 2. ZPP, koja je utjecala na zakonitost prvostupanjski odluke.
12. Stoga je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Zagreb, 12. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
