REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 848/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. N. iz S., OIB:…, II-tužiteljice S. J. iz P., OIB:… i III-tužiteljice A. K. iz Z., OIB:…, koje sve zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika H. d.o.o. I. S., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-47/18-3 od 8. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-144/17 od 15. studenog 2017., u sjednici dana 12. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-47/18-3 od 8. svibnja 2018. se odbija kao neosnovana.

II. Revizija tužitelja protiv odluke o parničnim troškovima u drugostupanjskoj presudi se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj Pn-144/17 od 15. studenog 2017. sudio je:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljima ad.1., ad.2., i ad.3., isplatiti ukupan iznos od 134.762,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 1.861.966,26 kn, kao i zatezne kamate od dana utuženja pa do dana presuđenja, tužbeni zahtjev odbija.“

1.1. Odlukom o parničnim troškovima je nalaženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 139.448,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana presuđenja pa sve do isplate.

2. Županijski sud u Vukovaru je presudom poslovni broj Gž-47/18-3 od 8. svibnja 2018. odbio je kao neosnovanu žalbu tuženika protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude u toč. I. izreke, i žalbu tužitelja protiv odbijajućeg dijela (za iznos od 1.861.966,26 kn sa zateznim kamatama i zatezne kamate na iznos od 134.762,00 kn.) , te je potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke.

2.1. Drugostupanjskom odlukom o parničnim troškovima preinačeno je rješenje o troškovima u toč. II: izreke i naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 66.732,38 kuna.

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade materijalne štete koja je tužiteljima nastala na obiteljskim zgradama označenim kao čest. zgr. 4289 k.o. S., Z.U. 6708 i čest. zem. 3118/5 u naravi zgrada i dvor k.o. S., Z.U. 10111 i čest. zem. 3125/12 k.o. S., Z.U. 13436., miniranjem koje je izvođeno u blizini zgrada, prilikom gradnje zaobilaznice G. S..

4. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu toč. I. izreke (za iznos od 1.861.966,26 kn sa zateznim kamatama i za zatezne kamate na iznos od 139.448,00 kn od dana utuženja pa do dana presuđenja), tužitelji su podnijeli redovnu reviziju po čl.382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). Tužitelji pobijaju presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. i 2. ZPP, poglavito zbog bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

6. Revizija je neosnovana u odnosu na glavnu stvar.

7. Postupajući po odredbi čl. 392.a. st. 1. ZPP, presuda je ispitana u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Presuda je donesena u sporu radi naknade materijalne štete po tužbi suvlasnika više nekretnina. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka jesu li ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete zbog oštećenja više stambenih objekata, te od kada teku zatezne kamate na dosuđenu novčanu naknadu materijalne štete (od tužbe ili od presude). S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredaba čl. 154., 190. i 277. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – u nastavku teksta: ZOO) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15.).

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- tužitelji su suvlasnici obiteljske zgrade označene kao čestica 4289 k.o. S., z.u. 6708 i čest. zem. 3118/5 u naravi zgrada i dvorište k.o. S., z.u. 10111 i čest zem. 3125/12 k.o. S. z.u. 13436 u blizini kojih zgrada su tijekom 1992. godine i 1993. godine izvođeni radovi na zaobilaznici G. S.;

- tuženik je jedan od pravnih sljednika pravne osobe koja je bila investitor radova na predmetnoj dionici ceste na kojoj su vršena miniranja na gradilištu i kojom prilikom su na objektima u vlasništvu tužitelja nastala oštećenja;

- tužitelji nisu nakon miniranja osigurali dokaze o oštećenjima;

- tuženik, nije dostavio dnevnike miniranja i upotrebe eksploziva;

-na temelju nalaza sudskog vještaka za rudarstvo S. K. određena je točna udaljenost najbližeg minskog polja, učinke miniranja, kao i postojanje uzročno posljedične veze između izvršenih radova miniranja od strane prednika tuženika na izgradnji ceste tzv. „Splitska zaobilaznica“, i oštećenja nastalih na objektima tužitelja i to objekta sagrađenog na čest.zgr.4289 Z.U. 6708 k.o. S.-koji predstavlja u naravi stojnu kuću sa tezom, anagrafskih oznaka B. I. broj 10, te objekt izgrađen na čest.zem. 3118/5 Z.U. 1011 k.o. S.-u naravi zgrada anagrafskih oznaka B. I. br. 10/1, dok je za tri objekta koja su se u nizu nalazila na čest.zem. 3125/12 Z.U. 13436/A k.o. S., a koja su srušena i na kom mjestu je sagrađen novi objekt, prema nalazu vještaka nije mogla utvrditi uzročno posljedična veza jer su objekti porušeni i na njihovom mjestu sagrađen novi objekt;

- nekretnine tužitelja su prije štetnog događaja bile loše građene prije drugog svjetskog rata, neodržavane i nikada adaptirane, a što je razvidno i iz fotografija koje je tužitelj sam priložio, a velik dio pukotina postojao je i prije početka izvođenja radova. Obzirom na nedostatak relevantne dokumentacije o miniranju, kao i stanja objekata prije i neposredno nakon miniranja, vještaci se nisu mogli točno izjasniti koja su oštećenja nastala u svezi miniranja, a koja su postojala i prije;

- prema nalazu sudskog vještaka za graditeljstvo R. M., realnu vrijednost predmetnih nekretnina treba prikazati na način da se izvrši procjena amortizirane građevinske vrijednosti nekretnina u vrijeme prije štetnog događaja i amortizirana građevinska vrijednost nekretnina na dan izrade vještva, a koja razlika bi iznosila vrijednost koju bi trebalo nadoknaditi tužiteljima kao štetu. Sanacija predmetnih nekretnina je ekonomski neopravdana, a sve iz razloga što se slične nove građevine mogu graditi i za 600,00 EUR/m2, pa bi bilo jeftinije porušiti navedene građevine te izgraditi nove bez ikakvih pripremnih radova i radova na sanaciji, ali se ne može izvršiti rušenje navedenih građevina bez da vlasnik ishodi građevinsku dozvolu za nove objekte međutim da je neće moći ishoditi iz razloga što se po GUP-u G. S. na toj lokaciji više ne mogu graditi stambeni ili slični novi objekti.

9.1. Polazeći od utvrđenja da su tužitelji dokazali uzročno-posljedičnu vezu između izvedenih radova i oštećenja na nekretninama izgrađenim na česticama 4289 i 3118/5, koje ukupno imaju površinu od 144,43 m2, te analizom nalaza svih vještaka koji su dali nalaze u ovoj parnici, a poglavito vještaka K., utvrđeno je da je vrijednost objekata za koje je moguće utvrditi štetu prije štetnog događaja iznosila 91.210,93 EUR-a, a na dan očevida 51.311,21 EUR, pa je šteta na objektima iznosila 123,25 EUR/m2, pa je ukupna šteta utvrđena u iznosu od 17.801 EUR, što u protuvrijednosti u kunama na dan presuđenja iznosi 133.452,50 kn. Taj iznos je prema utvrđenju nižestupanjskih sudova potreban da se materijalna situacija tužitelja dovede u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo navedene štetne radnje.

10. Imajući na umu navedena utvrđenja tužbeni zahtjev je djelomično prihvaćen primjenom odredbe čl. 154 Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99, dalje ZOO) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163 Zakona o obveznim odnosima (NN RH br.35/05), kojom je propisano je da tko drugome uzrokuje štetu da ju je dužan naknaditi osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl. 155 i 156. st.3., ZOO šteta je umanjene nečije imovine, a ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobivena dozvola nadležnog organa, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta).

11. Tužitelji su u reviziji naveli da pobijaju drugostupanjsku presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1.. i 2. ZPP, ali je određeno navedena i obrazložena samo bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP:

13. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.

13.1. Tužitelji u reviziji tvrde da je u postupku bila sporna uzročna veza između štete i miniranja izvođenog prilikom izgradnje splitske obilaznice kao i opseg oštećenja i visina novčane naknade materijalne štete, a da o spornim činjenicama glede navedenih pitanja presuda nema razloga, a oni razlozi koji su navedeni u obrazloženju da su proturječni, poglavito u dijelu u kojem je sud odlučio prihvatiti nalaz vještaka S. K., a odbio nalaz vještaka R. M. i N. U..

13.2. Suprotno tvrdnji tužitelja prvostupanjski sud je vrlo iscrpno i neproturječno iznio sadržaj nalaza sva tri vještaka i obrazložio na koji način je, polazeći od sadržaja svih nalaza vještaka ali i drugih dokaza , utvrdio opseg i visinu štete. U obrazloženju prvostupanjske presude su iznesene i poteškoće oko utvrđivanja stanja objekata prije miniranja, nemogućnosti utvrđivanja opsega štete na porušenim objektima, te mogućnosti popravljanja štete u uvjetima kad bi potpuna obnova bila skuplja od izgradnje novih objekata, koje u tom području nakon izmjene GUP-a nije ni dopušteno graditi. Navode prvostupanjskog suda je prihvatio i drugostupanjski sud, a ti navodi nisu suprotni nalazu vještaka niti ispravama u spisu.

13.3. Tužitelji su u obrazloženju revizijskog razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP dijelom osporili i činjenična utvrđenja na kojima se temelji obrazloženje presude te ukazali na (po njima) pogrešan pravni pristup u rješenju spora glede načina popravljanja materijalne štete. Međutim prema odredbi čl. 385. ZPP drugostupanjsku presudu nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje pogrešan pravni pristup u rješenju spora, ako i postoji, ne znači sam po sebi postojanje bitne povrede ako je presudu unatoč pogrešnoj primjeni materijalnog prava moguć ispitati.

14. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

15. Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredbe čl. 154. ZOO u odnosu na pretpostavke za naknadu štete, te odredbe čl. 277. ZOO u odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos novčane naknade materijalne štete za vrijeme od podnošenja tužbe do donošenja prvostupanjske presude.

16. Pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje prvostupanjske presude u odnosu na sporna pravna pitanja prihvaća i ovaj sud.

17. U odnosu na primjenu odredbe čl. 277. ZOO i početka tijeka zateznih kamata na dosuđenu novčanu naknadu materijalne štete Vrhovni sud RH je zauzeo pravno shvaćanje u nizu svojih odluka prema kojemu kod popravljanja imovinske štete (čl. 185. do 189. ZOO/91) zatezne kamate na naknadu nenovčane štete, dosuđene prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je određena visina naknade (tako u odlukama Vrhovnog suda poslovni broj Rev-958/88 od 7.prosinca 1988., Rev-846/87 od 24.rujna 1987.Rev-445/86 od 21.6.1988. Rev-2167/90 od 30. siječnja 1991., Rev- 1159/04-2 od 11. siječnja 2005., …)

18. U odnosu na revizijski navod da je u donošenju odbijajućeg dijela presude pogrešno primijenjena odredba čl. 154. ZOO, uz pogrešnu ocjenu nižestupanjskih sudova glede obima i vrste oštećenja i visine novčane naknade potrebne za popravljanje štete, ovaj sud je ocijenio pravilnim pravno shvaćanje prvostupanjskog suda i razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev djelomično odbijen.

19. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

20. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

21. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

22. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje je ukazano u reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

23. Revizija tužitelja protiv odluke o parničnim troškovima je nedopuštena. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu iznimno izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.). Rješenje o parničnim troškovima nije rješenje kojim se dovršava postupka o meritumu spora.

24. U odnosu na dopuštenost revizije protiv rješenja o parničnim troškovima je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-19/2015-15, prema kojemu pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

25. Zbog navedenog razloga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP valjalo odbaciti reviziju protiv odluke o parničnim troškovima .

Zagreb, 12. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.