REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Split

Pn-181/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz S., O.:, zastupane po punomoćniku S. Č., odvjetniku u

P., protiv tuženika G. S.,

O.:, zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave,

zaključene dana 26. svibnja 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te u izočnosti uredno pozvanog tuženika, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku (N. N. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 06. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 50.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od podnošenja tužbe do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više zatraženu kamatu zahtjev tužiteljice se odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime naknade tuđe njege i pomoći iznos od 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više zatraženu kamatu zahtjev tužiteljice se odbija.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime troškova liječenja iznos od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više zatraženu kamatu zahtjev tužiteljice se odbija.

IV. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 22.641,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više zatraženu kamatu zahtjev tužiteljice se odbija.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom tužiteljica je ustala tužbom dana 04. kolovoza 2017. u kojoj je navela da se dana 26. rujna 2014.u 22:10 sati vraćala kući te da je tom prigodom na putu do kuće u S. pala i zadobila teški vanjski

prijelom noge. S. u. da se nalazi na P. gdje tužiteljica inače i živi. Uvidom u katastarski plan i zemljišne knjige tužiteljica da je utvrdila da se pad dogodio na čest. zem. 3719/2 k. o. S., a koja predstavlja cestu – javni put u vlasništvu tuženika. Temeljem članka 1063 Zakona o obveznim odnosima, šteta da je nastala u vezi sa opasnom stvari, a za takvu štetu da odgovara njezin vlasnik. Tužiteljica da je pala na skalama, te skale da su

betonske i nedovršene, bez rukohvata i neosvijetljene pa da time predstavljaju opasnu stvar za koju je propisana objektivna odgovornost vlasnika. Tužiteljica da je pala unatoč adekvatnoj obući – tenisicama te izuzetnom oprezu koji je uložila kako bi sigurno prošla istima na putu do kuće, od siline prijeloma da je bila u nesvijesti dok je slučajni prolaznici nisu pronašli, a kad se osvijestila da je mobitelom nazvala svoje ukućane koji su odmah pozvali hitnu pomoć. Tužiteljica da je bila hospitalizirana od 26. rujna 2014. godine do 14. listopada 2014. godine, da su uslijedili razni zahvati, operacije, fizikalne terapije i cijeli niz specijalističkih pregleda. Radi navedenog tužiteljica da je pretrpjela neimovinsku štetu s naslova kojeg potražuje iznos od 50.000,00 kn, na ime tuđe njege i pomoći iznos od 5.000,00 kn te s osnova troškova liječenja iznos od 1.000,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu, predlaže isti odbiti kao neosnovan. Navodi da stepenice nisu javna površina niti predstavljaju nerazvrstanu cestu nego privatno vlasništvo fizičkih osoba, poziva se tužiteljica pružiti dokaz o tome tko je i kada izgradio stepenice. Navodi da iste nisu opasna stvar, da je jedino tužiteljica prijavila ozljedu padom na stepenicama, a da ista prilikom hodanja nije upotrijebila niti običnu pažnju, da je pažnju upotrijebila tada da ne bi došlo do pada. Protivi se i visini tužbenog zahtjeva navodeći da je isti previsoko postavljen.

3. Tužiteljica u svom podnesku od 13. lipnja 2018. navodi da se radi o pješačkom prilazu, stepenicama u S. koje nisu bile propisno

osvijetljene, nisu propisno izrađene, skale da su raznih veličina te da na istima nema rukohvata. S. u. da je put koji svi stanovnici P. redovito koriste da bi

došli dućana V., da ista predstavlja javnu cestu i površinu

i da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

4. Postupajući u gore opisanoj pravnoj stvari, Općinski sud u Splitu je dana 10. svibnja 2019. donio presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. Pravodobnu i potpunu žalbu protiv presude Pn-382/17 uložila je tužiteljica pa je odlučujući o istoj Županijski sud u Varaždinu donio rješenje dana 13. travnja 2021. pod poslovnom oznakom i brojem Gž-1291/2019-2 kojim je ukinuo opisanu prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

5. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom medicinske dokumentacije za tužiteljicu; prijepisa posjedovnog lista za predmetnu nekretninu od 1. lipnja 2017. godine sa fotografijom predmetnih stepenica; izvatka sa aplikacije G. S.

W.; izvatka iz popisa nerazvrstanih cesta tuženika; Odluke o nerazvrstanim cestama na području G. S. iz S. glasnika G. S. od 2. travnja 2014. godine; povijesnog zk. izvatka za predmetnu nekretninu sa zk. izvatkom za istu te katastarskih podataka. Saslušana je tužiteljice u svojstvu parnične stranke kao i svjedoci S. M. i T. P.. Izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke D. S. te su uzeti nalazi i mišljenja vještaka medicinske struke: ortopeda D. T. i psihijatra Ž. K..

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Tužiteljica je zatražila da joj tuženik plati i parnični trošak.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi svekoliku štetu koja joj je nastala jer se ozlijedila na stepenicama koje predstavljaju opasnu stvar, a koje su u vlasništvu tuženika odnosno on bi bio objektivno odgovoran kao vlasnik za nastanak štete na istima.

9. Među strankama nije sporno da se tužiteljici 26. rujna 2014. dogodila nezgoda u 22:10 sati, da je ista vraćajući se kući pala na stepenicama na P., da je zadobila tjelesne povrede, bila hospitalizirana i da od ovog

pada trpi štetu.

10. Što se tiče prigovora promašene pasivne legitimacije na strani tuženika, tužiteljica je prilaganjem povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, izvatka iz zemljišne knjige za istu, katastarskih podataka, izvatka iz popisa nerazvrstanih cesta i Odluke samog tuženika od 2. travnja 2014. utvrdio da se radi o prolazu koji se koristi kao javna površina, pristupni put, upravo

je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer je tuženik u obvezi održavanja javne površine, pješačkih staza, a što je upravo ovaj prolaz kao površina javne namjene. To je utvrđeno i očevidom na licu mjesta prema

sjevernom dijelu P., ovim betoniranim prolazom koristi se veliki broj građana, i predstavlja površinu u redovnoj uporabi građana, ista je i napravljena i postoji da bi se u mnogome skratio put i građanima omogućio pristup u središte i sjeverni dio P.. Tužiteljica dugi niz godina, koristi predmetni prolaz za dolazak do svoje zgrade, odnosno još od 1986.

11. Dakle, tuženik jest pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, radi se o površini za koju odgovara tuženik, pa je bilo bitno utvrditi predstavljaju li predmetne stepenice na kojima je tužiteljica pala odnosno čitav taj prolaz opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11, dalje: ZOO). Prema toj odredbi šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a prema čl. 1064. ZOO- a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

12. Tužiteljica tuženika tereti da je odgovoran za štetu koja joj je nastala i to da odgovora po principu objektivne odgovornosti. Županijski sud u Varaždinu, u svojoj odluci od 13. travnja 2021. upućuje na činjenicu da ZOO nigdje nije dao definiciju opasne stvari, što znači da u svakom konkretnom slučaju sud treba utvrditi da li je konkretna stvar po svojoj namjeni, osobinama, položaju, načinu uporabe i drugim okolnostima, takva da predstavlja povećanu opasnost štete za okolinu.

13. Tužiteljica u iskazu navodi da je tim stepenicama prošla bezbroj puta, predmetne prigode da je u dućanu V. kupila spizu,

potrepštine za kuću i u svakoj ruci da je držala po jednu kesicu sa stvarima, preko ramena da je imala žensku torbicu, a na nogama tenisice A. S., popularne "starke". Navodi da se radilo o noći bez mjesečine, da se ništa nije vidjelo, na tim skalama da nema nikakve rasvjete, ali da se ponekad vidi od mjesečine i svjetla sa okolnih kuća, kojih te prigode nije bilo. Skale da nemaju nikakve rukohvate sa strane, da se istima spuštala prema sjeveru, da je prošla treći red skala i pri kraju trećeg reda da je odjednom izgubila tlo pod nogama, da joj je noga proletjela i da je pala. Ta skala da je viša od drugih, od pada da se onesvijestila, da su je pronašli prolaznici u nesvijesti. Sa svog mobitela da je nazvala obitelj i da je prevezena na hitnu pomoć. Prije dvije godine da su postavili javnu rasvjetu baš na te stepenice, više stupova sa svjetiljkama, same skale da do danas nisu dovršene te da se radi o betonu koji je naliven preko većih komada žala, a da su se kamenčići uglancali od prolaska ljudi te da su isti klizavi.

Saslušani su, osim tužiteljice, na ove sporne okolnosti još i svjedoci, S. M. i T. P., koji su potvrdili kako su predmetne stepenice jako loše napravljene, hrapave su, nisu obrađene do kraja i međusobno imaju visinsku razliku koja nije jednaka. Rukohvata na stepenicama nema, postoji tek zidić visine cca 40 cm. U vrijeme kada je tužiteljica zadobila ovu ozljedu na spornom potezu stepenica nije bilo ni rasvjete.

14. Tragom iskaza tužiteljice i svjedoka sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta te je istog obavio uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo D. S.. Već prilikom očevida uočeno je da se doista radi o stepeništu koje je neobrađeno, podesti nisu riješeni do kraja, gaz nije uređen i djelomično je ispucan, a djelomično izbija iz njega i trava. Oku uočljivo i da stepenice nisu jednake visine. Vještak D. S., analizirao je mjesto događaja te je u svome zaključku naveo da javno stubište mora udovoljavati tehničkim standardima i estetskim zahtjevima. Ono mora biti udobno i pouzdano, kako bi se na njemu osiguralo sigurno kretanje bez opasnosti po život i zdravlje ljudi. Ugodna visina stuba je između 15-20 cm, a širina gazišta između 28-35 cm. U istome stubišnom kraku ne smije biti odstupanja u širini i visini stuba veće od 5 mm. U odnosu na ta pravila i na zatečeno stanje, da je utvrđeno kako u stubišnom kraku niti jedna uzastopna stuba nema istu visinu, da je razlika u visini svake uzastopne stube cca 1 cm, a najveća je u trećoj visini i iznos i cca 5 cm, pa ta odstupanja predstavljaju opasnost i nesigurnost pješačkog prometa jer uzrokuju propadanje pri silasku odnosno zapinjanje pri penjanju. Osim toga stubište nije dovršeno, nema rukohvata i slabo je osvijetljeno.

15. Slijedom navedenog jasno je da je jedini mogući zaključak u konkretnoj pravnoj stvari bio da je tuženik odgovoran tužiteljici za svekoliku štetu koja joj je nastala u spornom događaju od 26. rujna 2014.

16. Odredbom čl.19.st.1. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, te se pod pravima osobnosti sukladno st.2. istog članka razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Nadalje, odredbom čl.1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U odnosu na neimovinsku štetu za navesti je da je temeljem čl.1100.st.1. ZOO-a propisano da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, te sukladno st.2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Temeljem čl.1095.st.1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. 17 Kako bi se utvrdila visina štete koju tužiteljica iz spornog događaja trpi zatraženo je davanje nalaza i mišljenja vještaka ortopeda i psihijatra, pa je vještak ortoped, dr. D. T., dana 11. travnja 2022. kazala, a nakon analize med. dokumentacije tužiteljice, da je tužiteljica pretrpjela umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 10% što znači da će ulagati pojačane napore kod dužeg stajanja, hodanja, radova u čučećem položaju te kod nošenja težeg tereta. Prilikom kliničkog pregleda tužiteljice vještakinja T. je utvrdila da ona ima oteklinu na području lijevog nožnog zgloba, zbog čega su joj ograničene kretnje u istome. Osim toga tužiteljica da je trpjela bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 10 i slabog intenziteta 8 tjedana. Trebala je tuđu pomoć i njegu, nakon izlaska iz bolnice za vrijeme hodanja na dvije štake i trajala je dva mjeseca po dva sata dnevno te dodatnih mjesec dana po jedan sat dnevno. Naruženost zbog otekline lijevog nožnog zgloba i postoperacijskih ožiljaka da je kod tužiteljice vidljiva kada nosi suknju i u ljetnom periodu kada skine čarape i hlače, te spada u naruženje lakog višeg stupnja. O posljedicama što ih tužiteljica trpi svoj nalaz i mišljenje dala je vjaštakinja psihijatar Ž. K., koja je u svome pisanom nalazu i mišljenju navela da tužiteljica nije trpjela primarni strah, ali je trpjela sekundarni strah jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta deset dana i blagog intenziteta osam tjedana. Osim toga sa psihijatrijskog aspekta došlo je do trajnog smanjenja opće životne aktivnosti od pet posto.

18. Analizom nalaza i mišljenja sudskih vještaka ortopeda i psihijatra te obzirom na činjenicu da je u međuvremenu došlo i do promjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH, u predmetima za dosudu imovinske i neimovinske štete koju oštećenici trpe, a koja promjena je posljedica promjena na tržištu i uvjeta života u tako promijenjenim okolnostima, sud je zaključio da je tužiteljici bilo opravdano dosuditi iznos od 50.000,00 kuna, na ime pretrpljene neimovinske štete (pretrpljenih bolova, umanjenja životnih aktivnosti te naruženja) i to zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dna podnošenja tužbe baš kako to propisuje odredba čl. 1103 ZOO-a kojom je opisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

19. Osim neimovinske štete tužiteljica je zatražila da joj se naknadi i imovinska šteta koja joj je nastala na ime pružanja tuđe pomoći i njege, o kojem se izjasnio9 vještak ortoped, dr. T. koja je kazala da je tužiteljici tuđa pomoć i njega trebala za ukupnih 150 sati (60 dana ili dva mjeseca po dva sata dnevno te 30 dana ili jedan mjesec po jedan sat dnevno). U svrhu ocjene cijene koštanja pružene tuđe pomoći i njege, one nemedicinske, sud je koristio potvrdu D. za starije i nemoćne osobe L., a koji se u svome dopisu izjasnio kako je cijena koštanja tako pružene usluge 35,00 kuna. Doduše, kada se broj sati tuđe pomoći i njege pomnožio s iznosom od 35,00 kuna dobio se iznos od 5.250,00 kuna. No sud je vezan tužbenim zahtjevom tužiteljice koja je po ovome kriteriju tražila da joj tuženik naknadi 5.000,00 kuna. Konačno je tužiteljica zatražila i imovinsku štetu na ime troškova liječenja u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna, koliko joj je sud i dosudio jer je opće poznato da je za vrijeme fizikalne terapije kojoj je tužiteljica bila podvrgnuta kao i cijelom tijeku liječenja bila prisiljena koristiti usluge trećih osoba za prijevoz, korištenje napitaka za vrijeme čekanja terapije ili kupnje medikamenata i med. preparata koji ne spadaju u domenu neophodne zdravstvene skrbi ali olakšavaju patnje pacijenta. Zasigurno je taj iznos troškova liječenja tužiteljici bio i veći, obzirom na tijek njezinog liječenja, ali kako je ona zatražila po ovome osnovu tek iznos od 1.000,00 kuna, sud je smatrao istoga, primjerenog joj i dosuditi.

20. Za svaku stavku zatražene štete tužiteljica je zahtjevom zatražila i zatezne kamate što je propisano odredbom čl. 29 st. 1 ZOO-a o tome da dužnik zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Tužiteljica je iste zatražila u visini 5% poena, pri čemu nije imala u vidu Z. Z.-a koji je tu kamatu propisao u visini od 3% poena. Zato ju je za više zatraženu kamatu sa zahtjevom valjalo odbiti.

21. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154. ZPP-a, dok je visina odmjerena uz primjenu Tbr7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05,

59/07, 148/09 i 142/12). Tužiteljici je parnični trošak priznat za: sastav tužbe, sastav obrazloženog podneska od 13. lipnja 2018. te pristupa i zastupanja na ročištima i očevidima na dane 5. lipnja 2018., 26. ožujka 2019., 14. lipnja, 16. srpnja i 24. rujna 2021. te 21. ožujka, 11. travnja, 13. svibnja i 3. lipnja 2022. - svaka radnja po 100 bodova, te za sastav žalbe od 28. svibnja 2019. – 125 bodova. Ukupan zbir od 1225 bodova pomnožen je sa iznosom od 10 kuna, koliko iznosi vrijednost jednog boda, a potom su dobivenom iznosu od 12.250,00 kuna pribrojeni još i iznosi 25% PDV-a, odnosno iznos od 3.062,50 kuna, troškovi vještačenja u iznosu od 4.371,00 kuna pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu u visini od po 910,00 kuna i sudska pristojba na žalbu u visini od 1.137,50 kuna. Matematičkom operacijom zbrajanja dobiven je ukupan iznos prouzročenog parničnog troška tužiteljici što će joj ga naknaditi tuženik, obzirom je on stranka koja je postupak izgubila u cijelosti, u visini od 22.641,00 kuna.

22. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U S., 12. srpnja 2022.

S U D A C

Dunja Ljubičić v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku

3. u spis